Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 08.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Nut – ona koja je rodila bogove

U početku Nut se spominje samo kao pratilja boga Geba, onda pak je drevni Egipćani spominju da je potomak prvog božanskog para Shua i Tefnut, dok joj se napokon ne obrate riječima: …'Ona koja je rodila sve bogove'… Napokon će se uz ime božice Nut pojaviti hijeroglifski zapis u kojem je zorno vidljiv simbol neba. E, sada ovdje Athumanunh skreće pozornost. Postoji normalni i izvrnuti simbol za nebo, onaj drugi, (izvrnuti, naopački – po Athumanunhu) predstavlja sasvim drugu božicu! Naime, po Athumanunhu to izvrnuto, obrnuto naopako okrenuto nebo zapravo predstavlja ništa drugo do 'Noćno Nebo', a drevni Egipćani zapisali su ga kao Nunet. Upravo Nunet sasvim je druga božica, vrlo stara božica pratiteljica Nuna, praiskonske vodene mase – Kaosa iz kojeg će se roditi Atum koji će opet stvoriti prvi božanski par. (E, opet tu Athumanunh ima poteškoća, jer u početku Atum je sam i onanirajući stvara prva božanstva, kasnije se tu spominje ruka (koja doista i treba za onaniranje), no, izgleda da kasnijim Egipćanima iznenada smeta biseksualnost njihovog boga Stvoritelja, pa se odjednom pojavljuje i božica pratilja Atuma koju Athumanunh prepozna kao božicu Iusaset (iussas – učiniti zadovoljstvo – po Athumanunhu). Zakomplicira ga sada Athumanunh, pa će o ovim dvjema spomenutim božicama Athumanunh napisati kasnije. Dakle, Nut je božica Nebo na kojem se rađaju i umiru i Sunce i Mjesec, pa su svećenici drevnog Heliopola (Iunu – po Athumanunhu) to lijepo prilagodili svom učenju i Nut postaje božica Neba, a prikazana je u obličju žene koja se nadvila nad svog supružnika (bog Geb – bog Zemlje – što već prije opisa ga Athumanunh). Tijelo Nut posuto je Zvijezdama, a pridržava je njezin otac Shu (bog Zraka – kojeg također već prije opisa Athumanunh). Na Athumanunhovoj sličici taj zanimljivi prikaz zorno je vidljiv, a ona mala sličica u kutu predstavlja božicu Nut na tronu (božanskom prijestolju – po Athumanunhu). Na kraju Athumanunh podsjeća na priču koju također već prije napisa: …braku Geba i Nut oštro se suprotstavio nitko drugi nego svemoćni bog Ra koji prokle Nut i zabrani joj da ikada rodi (godina je tada imala samo 360 dana i nedostajalo je još pet – po Athumanunhu), no, stvar izgladi mudri bog Toth koji se upusti u kockanje s mladim Khonsuom (bog Mjeseca, noćno Sunce – po Athumanunhu) i od njega dobi sedamdeset drugi dio svakoga dana, te stvori još pet dana u kojima se rode najveći bogovi drevnih Egipćana (Oziris, Horus ur, Set, Izida i Neftida) sve redom djeca Nutina, ili kako su drevni Egipćani zapisali: …'divno slavlje Neba i Zemlje'…, a Athumanunh bi to preveo kao: 'strastvena veza Geba i Nut iz koje se rode najveći Egipatski bogovi i božice.' No, dobro Noć ima čarobnu moć, a Athumanunh je vrlo umoran, od napornog radnog tjedna koji napokon osta iza njega i ide na zasluženi počinak, a dalje će nastaviti drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...