Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 24.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Sopdet – plavetna i divna božica

Kada bi je opisivali drevni Egipćani to su zapisali ovako: ' Plavetna, lijepa i sjajna, divna i bajna, onakva kakva može biti samo božica …' Athumanunh očaran i zadivljen opisom drevnih Egipćana zapisao pak je na samo sebi svojstven način: ' Najčarobnija i najblistavija kraljica na noćnom Nebu koje je Vrijeme ikada zapamtilo!' Dakako, pogodili ste radi se o Zvijezdi Sirijus. Zvijezdi koja je najsjajnija Zvijezda na noćnom nebu, a drevni Egipćani jednostavno su je nazvali Sopdet (Sotis) i vjerovali, gotovo da su bili uvjereni, da upravo ona izaziva poplave Nila, jer one su uvijek započinjale njezinom pojavom na noćnom nebu, a što je pak za drevne Egipćane bio početak Nove Godine. Drevni Egipćani božicu Sopdet prikazivali su u obličju mlade žene koja iznad glave ima karakterističnu oznaku dua sba (Zvijezda Zornjača ili po Athumanunhu Jutarnja Zvijezda). Dakle, pojavom božice Sopdet za drevne Egipćane počinju životodavne poplave rijeke Nil i Nova Godina. Zamjeniti božicu Sopdet s nekom drugom božicom iz egipatske mitologije gotovo da je nemoguće. Sutra Vam Athumanunh napiše jednu priču, već davno prije zaboravljenu, a priča kazuje o tužnom kraju umiruće Sopdet i beskrajnoj radosti drevnih Egipćana kada se ona opetovano rodi u jutarnjem crvenilu iznad zagonetnih pustinja pijeska drevnog Egipta.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...