Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 22.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Satet – božica životodavne poplave

Satet je božica koja je drevnim Egipćanima uobličuje božanstvo koje zapravo odražava egipatski geografski i prostorni kontekst, te nam zapravo kazuje o posvemašnim ovisnostima života zemlje, rijeke i ljudi u drevnom Egiptu. Životodavna poplava koja doslovno život znači za drevne Egipćane u velikom je dijelu odgovornost božice Satet. Dakle, Kada se na Nebu pojavi božica Sopdet (o njoj će Athumanunh napisati kasnije), bog Hapi na nagovor predivne Sopdet podiže vode Nila od kojih ožive brojni brzaci koje uobličuje božica Anuket (kćer je to božice Satet – po Athumanunhu i o njoj će kasnije biti nekoliko riječi) i vode Nila donose novi život koji će hraniti drevni Egipat. Božicu Satet drevni Egipćani prikazivali su u obličju žene koja na glavi ima Bijelu krunu Egipta (Hetjet – po Athumanunhu) na kojoj je par rogova koje povezuje kraljevska kobra. Upravo po karakterističnoj Bijeloj kruni na kojoj su rogovi, božica Sopdet lako je prepoznatljiva i teško zamjenjiva s drugim božicama.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...