Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 27.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Khonsu – božanski glasonoša

Khonsu je treći član (na Athumanunhovoj sličici označen brojkom 1) tebanske trijade (kozmogonije), a drevni su Egipćani vjerovali da je bio sin Amuna i Mut. Ime Khonsua najvjerojatnije je izvedeno iz korijena drevne egipatske riječi kh n s (onaj koji je u pokretu, putnik – po Athumanunhu). U drevnoj egipatskoj mitologiji Khonsu je doista putnik, jer je poistovjećen s Mjesecom. Tako Khonsu postaje božanski glasonoša i putnik koji se u obličju Mjeseca kreće noćnim Nebom. Kada je Khonsu 'drugo veliko svijetlo nebesko' on se javlja u obličju čovjeka s glavom sokola na kojoj se nalazi polumjesec (na Athumanunhovoj sličici označen je brojkom 2), tada ga je lako zamijeniti s Raom, ali ako je na glavi mjesečev srp (polumjesec) onda zabune ne smije biti – to je Khonsu. Brojkom 3 na Athumanunhovoj sličici obličje je boga Mjeseca kada on ima moć nad zlim silama koje pustoše zemlju, zrak, vodu i nebo. Te zle sile napadaju ljudsko tijelo donoseći mu bolest, bolove, ludilo i smrt. Athumanunh još uvijek ne može precizno proniknuti kakvu su to povezanost mjesečevih mijena i pojave bolesti poznavali drevni Egipćani, ali je sasvim siguran da je nekakva veza postojala. Na kraju, drevnim Egipćanima obličje boga Khonsua, kao boga Aah (Mjesec), brojka 3 na Athumanunhovoj sličici, osiguravalo je plodnost stada, njiva i voćnjaka, a smatran je i kao bog ljubavi.

27.11.2006. u 20:33 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 26.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Anhur, Montu, Montu Ra – egipatski bog rata

Krasi ih hrabrost, odvažnost i velika tjelesna snaga. Na Athumanunhovoj sličici ratnička su božanstva drevnih Egipćana, neumoljivi zaštitnici ratnika i vojnika. Štite od neprijatelja, ali i od svih zlih duhova, te opasnih životinja. U ratu uvijek idu ispred, odnosno na čelu vojske i bore se sa svima koji su na protivničkoj strani, ma tko oni bili, ljudi ili bogovi. Neuspjeh, odnosno poraz, teško podnose i ne prihvaćaju nikakvu ispriku za isti, a i prava je rijetkost kada bi oni izgubili bitku. Drevna mitologija još drevnijih Egipćana naprosto vrvi tim opasnim pravednicima i u tom mnoštvu teško ih je prepoznati i raspoznati. Athumanunh je za početak izdvojio tri, a kasnije će ih biti još. Dakle, na Athumanunhovoj sličici crvenim brojkama redom su označeni: 1 – Montu ratnički bog zaštitnik, 2 – Anhur bog rata i 3 – Montu Ra sunčani bog ratnik (ovo nije Ra jer kruna Shuti na Ureusu to zorno govori – po Athumanunhu) Na kraju ako se pozorno gleda primijetit će se da sva tri božanstva imaju lako prepoznatljivu ratničku krunu Shuti sastavljenu od četiri pera.

26.11.2006. u 19:57 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 24.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Khnum – bog koji je stvorio čovjeka

Khnum pripada krugu vodenih božanstava drevnog Egipta, a njegovo ime najvjerojatnije dolazi iz korijena drevne egipatske riječi kh n m (spajanje, ujedinjenje, izgradnja nečega – po Athumanunhu) Iz drevnih zapisa Athumanunh može zaključiti da je upravo Khnum načinio masu iz koje su izgrađeni bogovi i ljudi. Upravo ljude Khnum je izgradio i oblikovao na svojem lončarskom kolu, ali ih je i dalje nastavio graditi i izgrađivati kroz cijeli njihov život. Na Athumanunhovoj sličici crvenom brojkom 2 označen je bog Khnum, dok je brojkom 1 označen njegov oblik koji se naziva Heryshef (karakteristična kruna Atef na glavi temeljna je razlika između Khnuma i Heryshefa – po Athumanunhu). Brojkom 3 označen je oblik boga Khnuma koji se naziva Banebtjet (Ba-neb-tjet), a temeljna razlika opetovano se može tražiti na glavi gdje počiva kraljevska kobra. Dakle, iskonski oblik boga Khnuma je čovjek s glavom ovna, dok njegova dva oblika imaju sličnosti, ali se razlikuju po kruni i kobri koje im ukrašavaju rogove krepkog mužjaka ovna.

24.11.2006. u 21:43 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 20.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Anpu i Uapuat - šakal i pas

Anpu, nekima možda poznatiji kao Anubis, sin je Neftide. Plod njezine nevjere prema Setu i neuzvraćene ljubavi prema Ozirisu. Dakle, u trenutku kada je Neftida na prijevaru legla s Ozirisom i javno obznanila nevjeru prema Setu, nastaje Anpu (Anubis). U strahu od kazne Setove Neftida ostavlja tek rođenog Anubisa na milost i nemilost divljim psima. Na sreću njegovu pronalazi ga Izida sestra Neftidina i ona ga spašava i odgaja kao svojega sina, znajući pri tomu da je Anubis plod kratkotrajne ljubavne aktivnosti Neftide i Ozirisa. Dok su božanske sestre znale potanko o svemu božanska braća, supružnici njihovi, o tomu nisu imali pojma. Kasnije kada će to Set otkriti on je bijesan, jer Neftida je dokazala da je iako moćan i veličanstven ratnik Set zapravo simbol neplodnosti i strašne pustinje, dok je Oziris simbol plodnosti i zelene doline Nila. No, o tomu neki drugi put! Sada će se Athumanunh opetovano vratiti Anubisu i Uapuatu (Ophius). Anpu i Uapuat jednostavno su dva sasvim različita božanstva iako oboje imaju vezu s mrtvima. Dok je Anpuova (šakal – po Athumanunhu) zadaća mumificiranje, te je on bog balzamiranja, Uapuat (pas – po Athumanunhu) ima zadaću voditi duše umrlih. Gotovo slična obličja ova dva božanstva doista otežavaju razlikovanje, nešto je lakše napraviti razliku kada su njihova imena ispisana hijeroglifima. No, Athumanunh će vam odati tajnu, razlika je i više nego očita. Anpu nikada nije prikazan s oružjem za razliku od Uapuata. U rukama Anpua (Anubisa) vidjet ćete štap Uasret i ankh, dok Uapuat (Ophius) prekaljeni ratnik s pramca Raove barke (ovaj puta to je noćna barka mrtvoga Sunaca, barka sa glavama zmija na pramcu i krmi, barka nazvana Mesektet 'postati slabiji', barka koja nosi mrtvo tijelo Raovo 'iwf Ra' ili 'Auf Ra' – po Athumanunhu) u rukama ponekad ima štit i strijele jer on je zapravo 'onaj koji otvara putove'. Na Athumanunhovoj sličici crvenom brojkom 1 označen je Anubis ili Anpu, a crvenom brojkom 2 označen je Ophios ili Uapuat.

20.11.2006. u 20:32 • 3 KomentaraPrint#^

petak, 17.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Horus stariji i Horus mlađi

Horus (Heru, Heru – ur, Heru – khuti, Heru – akhti, Heru – behdeti,) i Horus (Heru, Heru – p – khart, Heru – sa Ast – sa Asar, Heru – neb taui) dva su naizgled ista, ali toliko različita božanstva drevnih Egipćana. Na Athumanunhovoj sličici zorno je vidljiva najznačajnija i najlakše prepoznatljiva razlika između starijeg i mlađeg Horusa, a to su njihove krune. Dok Horus stariji nosi sunčanu krunu Ureus, crvena brojka 1, Horus mlađi nosi krunu Peshent odnosno kombiniranu krunu sastavljenu od krune Deshert i Hetjet, a zapravo krunu ujedinjenog Donjeg i Gornjeg Egipta, dakle, krunu faraona i označen je crvenom brojkom 2. Nadalje, dok je Horus stariji brat Ozirisov, Horus mlađi je sin Ozirisov. Dok Horus stariji, ratnik veličanstveni žestoke bojeve bije s Apepom (Apofisom) strašnim i groznim, Horus mlađi žestoko se tuče sa Setom još strašnijim i groznijim noćnim lovcem i ratnikom neumoljivom. Tako oba Horusa predstavljaju praiskonske simbole pravde i svijetla te simboliziraju vječitu tešku bitku Dobra sa Zlom. U strašnoj i vrlo teškoj bitci koja je davno prije zapodjenuta između vojske Raa (vojske Dobra i Svijetla) i vojske Apofisa (vojske Zla i Tame) konačnu pobjedu odnijela je vojska Dobra i Svijetla kojom je zapovijedao osobno Horus Behdeti, sin Raa u obličju krilatog sunčevog diska kojeg štite čak dvije kraljevske kobre. Kasnije Horus Khuti, (Horus dva horizonta – po Athumanunhu), zapravo Horus stariji, uzima obličje sokola ispruženih krila sa mističnim prstenom vječnosti u kandžama te postaje zaštitnik egipatskih faraona. Horus mlađi, (Horus sa Ast sa Asar – Horus sin Izide veličanstvene i Ozirisa pravednoga – po Athumanunhu), zapravo je osvetnik oca svojega napadnut već kao malo dijete, dojenče nemoćno Izidino, kojeg ova veličanstvena i moćna gospodarica magije vješto skriva u močvarama. Vrlo je interesantno Athumanunhu što su drevni Egipćani vjerovali da je u početku sukoba Horusa mlađeg i Seta Ra bio na strani Seta, ali kada se Oziris pravedni umiješao i stao na stranu sina svojega i ozbiljno priprijetio samom Rau moćnom, da će sve bogove i ljude prinuditi da napuste ovaj Svijet i nađu se pred sudom Njegovim zagrobnim, Ra mijenja mišljenje i staje na stranu Horusovu, pa čak dozvoljava Tothu velikom da zaustavi barsku Sunca tako dugo dok se ne pronađe lijek za smrtno ranjenog Horusa. Na kraju Horus mlađi dobiva titulu Horus neb taui (Horus gospodar dviju zemalja – po Athumanunhu) Tog trenutka započinje vladavina Horusa mlađeg, (vladavina ma'at – po Athumanunhu), a ta pravedna vladavina kasnije će postati uzor za vladanje svim faraonima. Dakle, Horus mlađi postaje sinonim (arhetip) svih faraona, a drevni su Egipćani opetovano na samo sebi svojstven način pomirili i spojili dva religijska sustava – onaj solarni i onaj ozirijanski – po Athumanunhu. Za kraj Athumanunh će još zapisati i ovo: - 'Kasnije kada Izida veličanstvena zauzme mjesto univerzalne božice-majke, Horus mlađi, sin Njezin, poprima obličje Horusa p Kharta (Horusa u naručju majke svoje – po Athumanunhu) što će pak mnoge možda podsjetiti na kršćansku majku božju i njezina sina također čudom začetoga.' No, to su samo Athumanunhova promišljanja.

17.11.2006. u 22:09 • 2 KomentaraPrint#^

nedjelja, 12.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Ra i Horus

Horus (Heru – onaj koji je iznad – po Athumanunhu) jedan je od najstarijih i najvažnijih bogova drevnog Egipta. Horus je bog sokol, bog gospodar Neba. Horus je jedno od najviše zbunjujućih i najviše zamjenjujućih božanstava drevnih Egipćana što počine ga oni koji tek površno poznaju panteon drevnih Egipatskih božanstava. (Naime, Athumanunh raspoznaje čak dvadesetak obličja Horusa i uvjeren je da su drevni Egipćani imali barem još desetak obličja koja su nažalost zauvijek ostala nedostupna i skrivena u magli neznanja današnjeg čovječanstva – po Athumanunhu.) Riječ Heru najvjerojatnije dolazi iz korijena egipatske riječi 'hra' što znači lice. Da, 'lice Neba', zapisali su drevni Egipćani, 'lice s dva oka', zapisat će Athumanuh promišljajući pri tomu o Mjesecu i Suncu. Na Athumanunhovoj sličici prikazan je crvenom brojkom 1 Ra otac Horusov, a brojkom 2 Horus sin Ra, u obličju čovjeka s glavom sokola, a kako ima sunčani disk na glavi Athumanunhu je jasno da se radi upravo o Horusu starijem, sinu Raa koji simbolizira vječnu bitku između dobra i zla, bratu Ozirisovom, veličanstvenom božanskom ratniku, ujaku Horusa mlađeg. Upravo ova zadnja rečenica zorno prikazuje kako se lako može pomiješati i krivo protumačiti Horus, Naime postoje dva Horusa koje će Athumanunh objasniti slijedeći put. Dakle, u slikovnom prikazu jako je teško razaznati i prepoznati razliku između Horusa starijeg sina i Raa oca, pa je potrebito tražiti hijeroglifski zapis koji onda u potpunosti zorno određuje o kojem je božanstvu riječ.

12.11.2006. u 13:39 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 10.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Atum, Amon, Ra

Atum je bio drevno božanstvo drevnih Egipćana, a smatran je obličjem boga Ra, boga solarnog kulta drevnih Egipćana, boga Sunca. Ime Atuma izvedeno je iz korijena egipatske riječi t m m (tumm – po Athumanunhu) što znači savršen, cjelovit, potpun. Riječ 'savršen' po Athumanunhu u potpunosti odgovara Atumovoj ulozi Stvoritelja Svijeta. Na Athumanunhovoj sličici Atum je označen crvenom brojkom 2, te je zorno vidljivo da je prikazan u ljudskom obličju, pa je tako njegovo obličje jedno od najstarijih antropomorfnih prikaza drevnih egipatskih božanstava. Njegovo ljudsko obličje, promišlja Athumanunh na samo njemu svojstven način, možda je prvi pokušaj drevnih Egipćana da se zoomorfno obličje Raa zamjeni antropomorfnim i tako se započne stvaranje koncepta Boga koji je svemogući i nepojmljiv. Atum je otac čovječanstva za drevne Egipćane. Dakle, Atum je poistovjećen s Ra, a Ra je Atum kada zalazi. Athumanunh će Atuma opisati kao starca koji hoda sa štapom, ima krunu Peshent na glavi i drži znak ankh u ruci. Božica koju će Athumanunh pripisati Atumu je Iusaset (iusas – učini Atum sebi zadovoljstvo – po Athumanunhu), zapravo sjena boga Atuma, božica koja je rodila Shu i Tefnut (ako se Athumanunh prikloni onima koji ipak nisu mogli prihvatiti Atumuvu biseksualnost).
Amun je također je jedno od obličja boga Raa, a ime mu je izvedeno iz korijena egipatske riječi a m n (amun – po Athumanunhu) što znači skriven, nevidljiv. Riječ 'skriven' označava da je on skriven i od bogova i od ljudi, čak mu je i ime skriveno i obličja njegova su nevidljiva. No, kasnije će drevni Egipćani ime Amun izvesti iz korijena riječi m n (mun – po Athumanunhu) što pak znači vječan. Amun je na Athumanunhovoj sličici označen crvenom brojkom 1, te je zorno vidljivo da na glavi ima krunu koju Athumanunh raspoznaje kao zlatnu krunu Shuti, ima ljudsko obličje i sasvim je sigurno da su drevni Egipćani željeli da što više nalikuje faraonu. Dakle, Amun je kultni faraonski bog Ra. Zapravo, Amun je jedan od osam praelemenata, odnosno jedan od osmorice božanstava iz ogdoade koja je stvorila Svijet, odnosno uskomešala vode Nuna. No, tada Amunu treba pridružiti božicu Amunet, a o tome će Athumanunh pisati kasnije kada bude pisao o ogdoadi.
Ra je bog Sunca, a riječ 'ra' na drevnom egipatskom doista i znači Sunce. Na Athumanunhovoj sličici Ra je označen crvenom brojkom 3 i zorno je vidljivo da je Ra prikazan u obličju čovjeka koji ima glavu sokola, dakle, treći oblik prikazivanja drevnih egipatskih božanstava. Ra na glavi ima sunčani disk (ureus – po Athumanunhu) koji štiti kraljevska kobra koja se zaštitnički omotala oko sunčeva diska. Rau se ponekad može pridružiti božica družica imena Rait. Dakle, prva tri obličja jednog te istog božanstva Athumanunh je predočio, a sada idemo dalje. Ne! Noć je poprimila čarobnu moć i Athumanunh ide na svoja koračanja kroz snove što poklonit će mu Zvijezde koje su načičkale plavetni nebeski svod, a pisanje će Athumanunh nastaviti jednom drugom prilikom.

10.11.2006. u 23:34 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 05.11.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Tijekom slijedećih dana Athumanunh će na samo sebi svojstven način pokušati slikama i riječima objasniti atribute, obličja, razlike i sličnosti egipatskih mitoloških božanstava, odnosno pokušat će izraditi panteon egipatskih bogova kroz tumačenje ogdoade, eneade i drevnih egipatskih kozmogeneza. Zapravo, Athumanunh će pokušati načiniti nešto što bi on nazvao 'Slikovni rječnik egipatske mitologije' koji bi barem malo trebao približiti i razjasniti zamršena obličja, razlike i sličnosti drevnih egipatskih božanstava, kao i lakše raspoznavanje istih, po samo njima svojstvenim i pripadajućim obilježjima, simbolima, hijeroglifskim znacima i amuletima.

05.11.2006. u 22:30 • 3 KomentaraPrint#^

četvrtak, 02.11.2006.

Athumanunhova koračanja i promišljanja

Onda kada je 'Nebo progutalo Mjesec'

Jednom prije napisa Vam već Athumanunh da su drevni Egipćani bili jednostavno impresionirani nebeskim pojavama, a to zorno dokazuje zastupljenost simbola nebeskih tijela i pojava u znakovima hijeroglifa. Athumanunh će Vas opetovano podsjetiti na simbole koji simboliziraju Sunce, Mjesec, Sunčevo svijetlo, horizont, nebo, izlazak, zoru, oluju … sve to upućuje da je drevnim Egipćanima bilo itekako važno izraziti prirodne pojave, ali i religiozne ideje povezati s istima. (primjerice hijeroglif Sunca s tri zrake označava svijetlo, ali i emanaciju božanstva koje stvara, kao i projekciju božanske moći i milosti na niža bića – po Athumanunhu) Athumanunh će Vas podsjetiti i na božicu Nut, (egipatska personifikacija Neba – po Athumanunhu), čije se predivno tijelo proteže od horizonta do horizonta i po kojem putuju Zvijezde. Tako su drevni Egipćani vjerovali da Nut svakoga dana guta, a zatim opetovano rađa Sunce, Mjesec i Zvijezde, a ista je sudbina očekivala i duše umrlih. Tako je Nut postajala sve više majka svih bića. Nadalje Nutino tijelo pridržava njezin otac, bog Shu u čovječjem obličju, uzdignutih ruku sa znakom renpet (oznaka godine – po Athumanunhu – zapravo Shu i Heh bog vječnosti, ovdje su poistovjećeni i Athumanunhu je sasvim jasno da se zapravo radi o 'milijunu godina', dakle, o jednom cijelom ciklusu vječnosti drevnih Egipćana koliko će Shu razdvajati Nut od Geba supružnika njezinog). Za drevne Egipćane u nebo se ulazi kroz vrata, a da bi se došlo do tih vratiju potrebit je pristanak praiskonskog ratnika pravednika boga Geba, supružnika Nutina. Tako zapravo dvostruka vrata nebeska nazvana kebehu predstavljaju Gebove čeljusti. No, postoje i dva strašna čuvara, a to su strašni demon Babii (gospodar Noći – po Athumanunhu koji simbolizira lunarno božanstvo, a o njemu Athumanunh zna vrlo malo, ali je sasvim siguran da je Babii iz Setove 'branše' i to nikako nije dobro za dušu, pa ona mora dalje) Nadalje, drugi opasan čuvar je Herefhaf (onaj čija je glava okrenuta unatrag – po Athumanunhu – za razliku od demona Babiia on je samo splavar koji prevozi preko voda Nebeskih – egipatska inačica grčkog Karona) Najvjerojatnije Herefhaf predstavlja 'padajući Mjesec' (treća mjesečeva četvrt), pa je ovo vrlo povoljno za uzlazak na Nebo do ustiju Nutinih. Nadalje, pojava pomrčine Sunca, drevne je Egipćane inspirirala, pa su je oni prikazali kroz mitološku bitku Raa s divovskom kornjačom koja ga je pokušala progutati. Pomrčine Sunca i Mjeseca drevni su Egipćani brižljivo bilježili, a da li su ih se i pribojavali Athumanunh nije pronašao nikakve izvore, ali je pomrčina Mjeseca zabilježena 14. svibnja 1338. p. K. najavila sukobe i pad Eknatonove vjerske reforme i propast grada Akhetatona i to je ostalo zabilježeno kao doba kada je Nebo progutalo Mjesec. Nadalje, drevni Egipćani u svojim bilješkama ponekad i straše Athumanunha, pa je tako ostalo zapisano i o niut pet (nebeski grad) i o henememet (nebeski ljudi). No, sve je premalo i vrlo misteriozno i nikada se više o tomu pisalo nije, no, Athumanunh vjeruje da je sve u svezi s time zapisano, jer su drevni Egipćani vjerovali da su Zvijezde staništa bogova. Na kraju, sedam hatora (njih nikako ne pomiješati i zamijeniti sa sedam obličja božice Hator – po Athumanunhu) koji se pojavljuju prilikom rođenja djeteta i proriču mu Sudbinu, također su misteriozna božanstva o kojima Athumanunh zna vrlo malo, ali ako Athumanunh njih poveže sa sedam planeta koje drevni Egipćani vide i raspoznaju na Nebu onda se dakako radi o tome da su drevni Egipćani ipak imali razvijenu vlastitu astronomiju i njezine mitske konotacije koje pak su nama još uvijek u velikom dijelu potpuno nepoznate.

02.11.2006. u 22:15 • 1 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...