Horus stariji i Horus mlađi
Horus (Heru, Heru – ur, Heru – khuti, Heru – akhti, Heru – behdeti,) i Horus (Heru, Heru – p – khart, Heru – sa Ast – sa Asar, Heru – neb taui) dva su naizgled ista, ali toliko različita božanstva drevnih Egipćana. Na Athumanunhovoj sličici zorno je vidljiva najznačajnija i najlakše prepoznatljiva razlika između starijeg i mlađeg Horusa, a to su njihove krune. Dok Horus stariji nosi sunčanu krunu Ureus, crvena brojka 1, Horus mlađi nosi krunu Peshent odnosno kombiniranu krunu sastavljenu od krune Deshert i Hetjet, a zapravo krunu ujedinjenog Donjeg i Gornjeg Egipta, dakle, krunu faraona i označen je crvenom brojkom 2. Nadalje, dok je Horus stariji brat Ozirisov, Horus mlađi je sin Ozirisov. Dok Horus stariji, ratnik veličanstveni žestoke bojeve bije s Apepom (Apofisom) strašnim i groznim, Horus mlađi žestoko se tuče sa Setom još strašnijim i groznijim noćnim lovcem i ratnikom neumoljivom. Tako oba Horusa predstavljaju praiskonske simbole pravde i svijetla te simboliziraju vječitu tešku bitku Dobra sa Zlom. U strašnoj i vrlo teškoj bitci koja je davno prije zapodjenuta između vojske Raa (vojske Dobra i Svijetla) i vojske Apofisa (vojske Zla i Tame) konačnu pobjedu odnijela je vojska Dobra i Svijetla kojom je zapovijedao osobno Horus Behdeti, sin Raa u obličju krilatog sunčevog diska kojeg štite čak dvije kraljevske kobre. Kasnije Horus Khuti, (Horus dva horizonta – po Athumanunhu), zapravo Horus stariji, uzima obličje sokola ispruženih krila sa mističnim prstenom vječnosti u kandžama te postaje zaštitnik egipatskih faraona. Horus mlađi, (Horus sa Ast sa Asar – Horus sin Izide veličanstvene i Ozirisa pravednoga – po Athumanunhu), zapravo je osvetnik oca svojega napadnut već kao malo dijete, dojenče nemoćno Izidino, kojeg ova veličanstvena i moćna gospodarica magije vješto skriva u močvarama. Vrlo je interesantno Athumanunhu što su drevni Egipćani vjerovali da je u početku sukoba Horusa mlađeg i Seta Ra bio na strani Seta, ali kada se Oziris pravedni umiješao i stao na stranu sina svojega i ozbiljno priprijetio samom Rau moćnom, da će sve bogove i ljude prinuditi da napuste ovaj Svijet i nađu se pred sudom Njegovim zagrobnim, Ra mijenja mišljenje i staje na stranu Horusovu, pa čak dozvoljava Tothu velikom da zaustavi barsku Sunca tako dugo dok se ne pronađe lijek za smrtno ranjenog Horusa. Na kraju Horus mlađi dobiva titulu Horus neb taui (Horus gospodar dviju zemalja – po Athumanunhu) Tog trenutka započinje vladavina Horusa mlađeg, (vladavina ma'at – po Athumanunhu), a ta pravedna vladavina kasnije će postati uzor za vladanje svim faraonima. Dakle, Horus mlađi postaje sinonim (arhetip) svih faraona, a drevni su Egipćani opetovano na samo sebi svojstven način pomirili i spojili dva religijska sustava – onaj solarni i onaj ozirijanski – po Athumanunhu. Za kraj Athumanunh će još zapisati i ovo: - 'Kasnije kada Izida veličanstvena zauzme mjesto univerzalne božice-majke, Horus mlađi, sin Njezin, poprima obličje Horusa p Kharta (Horusa u naručju majke svoje – po Athumanunhu) što će pak mnoge možda podsjetiti na kršćansku majku božju i njezina sina također čudom začetoga.' No, to su samo Athumanunhova promišljanja.
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...