Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 20.11.2006.
Athumanunhov egipatski slikovni rječnik
Anpu i Uapuat - šakal i pas
Anpu, nekima možda poznatiji kao Anubis, sin je Neftide. Plod njezine nevjere prema Setu i neuzvraćene ljubavi prema Ozirisu. Dakle, u trenutku kada je Neftida na prijevaru legla s Ozirisom i javno obznanila nevjeru prema Setu, nastaje Anpu (Anubis). U strahu od kazne Setove Neftida ostavlja tek rođenog Anubisa na milost i nemilost divljim psima. Na sreću njegovu pronalazi ga Izida sestra Neftidina i ona ga spašava i odgaja kao svojega sina, znajući pri tomu da je Anubis plod kratkotrajne ljubavne aktivnosti Neftide i Ozirisa. Dok su božanske sestre znale potanko o svemu božanska braća, supružnici njihovi, o tomu nisu imali pojma. Kasnije kada će to Set otkriti on je bijesan, jer Neftida je dokazala da je iako moćan i veličanstven ratnik Set zapravo simbol neplodnosti i strašne pustinje, dok je Oziris simbol plodnosti i zelene doline Nila. No, o tomu neki drugi put! Sada će se Athumanunh opetovano vratiti Anubisu i Uapuatu (Ophius). Anpu i Uapuat jednostavno su dva sasvim različita božanstva iako oboje imaju vezu s mrtvima. Dok je Anpuova (šakal – po Athumanunhu) zadaća mumificiranje, te je on bog balzamiranja, Uapuat (pas – po Athumanunhu) ima zadaću voditi duše umrlih. Gotovo slična obličja ova dva božanstva doista otežavaju razlikovanje, nešto je lakše napraviti razliku kada su njihova imena ispisana hijeroglifima. No, Athumanunh će vam odati tajnu, razlika je i više nego očita. Anpu nikada nije prikazan s oružjem za razliku od Uapuata. U rukama Anpua (Anubisa) vidjet ćete štap Uasret i ankh, dok Uapuat (Ophius) prekaljeni ratnik s pramca Raove barke (ovaj puta to je noćna barka mrtvoga Sunaca, barka sa glavama zmija na pramcu i krmi, barka nazvana Mesektet 'postati slabiji', barka koja nosi mrtvo tijelo Raovo 'iwf Ra' ili 'Auf Ra' – po Athumanunhu) u rukama ponekad ima štit i strijele jer on je zapravo 'onaj koji otvara putove'. Na Athumanunhovoj sličici crvenom brojkom 1 označen je Anubis ili Anpu, a crvenom brojkom 2 označen je Ophios ili Uapuat.
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...