Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 15.07.2005.
Legenda o Alandiji
Andraghovov teški dvoručni dvosjekli mač
… Njihovi bi štitovi i oklopi tada mutno svjetlucali, a kada bi Andraghonh izvukao svoj teški mač iz korica, na suncu bi on tada zasvijetlio plavom svijetlosti bolnom za oči, a tada bi i ostali Alanđani izvukli sve svoje oružje. Svijetlost sa Andraghonovogh mača munjevito bi prešla na oružje i oštrice Alanđana čiji bi oklopi, štitovi i oštrice svjetlucali plavo-ljubičastom svjetlosti i tada bi se dogodilo nešto što je nezamislivo i nešto nevjerojatno. Alandski oklopi tada bi bili neprobojni, a oružje alandskih ratnika lomilo bi i probijalo protivničko oružje i oklope. Snaga Alanđana bila bi udvostručena, a rijetki preživjeli protivnici koji bi preživjeli udarce i navalu zadobivali bi teške modrice po tijelu, te lomove i napukline na oklopima i štitovima. Kada bi pak Alanđani vježbali u dalekim i misterioznim dolinama Sylenca, a u trenutku kada bi im se priključio i Andraghonh, njihovi oklopi i oštrice blještali bi crveno-narančastom svjetlosti. Udarci alandskog čelika o čelik pratilo bi iskrenje narančastih iskri … Tako bi Sychythe opisivale svoje kazivanje Okolnim narodima o tajnovitoj moći Njegovog teškog i dvosjeklog dvoručnog mača. Ponovno bi tada, po tko zna koji put, ponavljali da su Andraghonhu davno prije taj mač poklonili Bogovi sa Zvijezda u znak zahvalnosti za njegovu borbu s Prozirnim sjenama, u danima neposredno prije potonuća i propasti Atlantide i Slavnih gradova, u doba kada su Prozirne sjene i Hladne vatre silno zaprijetile Onima koji idu uspravno, a i samim Bogovima koji su ljude uzeli pod svoju zaštitu.
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...