Andraghovov teški dvoručni dvosjekli mač
… Njihovi bi štitovi i oklopi tada mutno svjetlucali, a kada bi Andraghonh izvukao svoj teški mač iz korica, na suncu bi on tada zasvijetlio plavom svijetlosti bolnom za oči, a tada bi i ostali Alanđani izvukli sve svoje oružje. Svijetlost sa Andraghonovogh mača munjevito bi prešla na oružje i oštrice Alanđana čiji bi oklopi, štitovi i oštrice svjetlucali plavo-ljubičastom svjetlosti i tada bi se dogodilo nešto što je nezamislivo i nešto nevjerojatno. Alandski oklopi tada bi bili neprobojni, a oružje alandskih ratnika lomilo bi i probijalo protivničko oružje i oklope. Snaga Alanđana bila bi udvostručena, a rijetki preživjeli protivnici koji bi preživjeli udarce i navalu zadobivali bi teške modrice po tijelu, te lomove i napukline na oklopima i štitovima. Kada bi pak Alanđani vježbali u dalekim i misterioznim dolinama Sylenca, a u trenutku kada bi im se priključio i Andraghonh, njihovi oklopi i oštrice blještali bi crveno-narančastom svjetlosti. Udarci alandskog čelika o čelik pratilo bi iskrenje narančastih iskri … Tako bi Sychythe opisivale svoje kazivanje Okolnim narodima o tajnovitoj moći Njegovog teškog i dvosjeklog dvoručnog mača. Ponovno bi tada, po tko zna koji put, ponavljali da su Andraghonhu davno prije taj mač poklonili Bogovi sa Zvijezda u znak zahvalnosti za njegovu borbu s Prozirnim sjenama, u danima neposredno prije potonuća i propasti Atlantide i Slavnih gradova, u doba kada su Prozirne sjene i Hladne vatre silno zaprijetile Onima koji idu uspravno, a i samim Bogovima koji su ljude uzeli pod svoju zaštitu.
Post je objavljen 15.07.2005. u 21:33 sati.