Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 03.10.2004.

Egipatska mitologija

Nut i Geb

Nut, božica Neba i njezin muž Geb, bog Zemlje, bili su toliko tijesno priljubljeni jedno uz drugoga da između njihovih tijela ništa nije moglo postojati. Zbog te tijesne priljubljenosti božica Nut odavno je bila trudna. No, kako između tijela Nut i Geba ništa nije moglo postojati, Nut nije mogla ni svoju djecu roditi. Njihov otac Šu, bog zraka odluči da ova nemoguća prisnost mora prestati, te on podigne svojim rukama tijelo Nut u visine. Ovim Šu omogući život raznim stvorenjima na Zemlji, a božica Nut rodi dva para blizanaca: Ozirisa i Izidu, te Seta i Neftis. Oziris i Izida voljeli su i ljubili jedno drugog, dok je Neftis od početka mrzila Seta već je i ona ljubila Ozirisa.
U trenutku rođenje Ozirisa čitavom Zemljom odjekne moćan glas: «Rodio se gospodar cijelog svijeta!» Oziris je mudro vladao sa svojom ženom Izidom. Ljudima je donio zakone, naučio ih je uzgajati biljke i životinje potrebite za osiguranje hrane, te ih je podučio kako će štovati svoje bogove. Od samog početka Set je bio ljubomoran na Ozirisa, te on u potaji izmjeri Ozirisovo tijelo i načini oslikan pogrebni sarkofag baš po bratovoj mjeri. Naime, mladi Oziris bio je vrlo visok i snažan, a Set je znao da nikome osim njega sarkofag neće odgovarati. Set pripravi bogatu gozbu i na nju pozove mnoštvo bogova, a među njima i Ozirisa. Stane se hvaliti sa prekrasnim sarkofagom i obeća da će ga pokloniti onome kojemu bude pristajao širinom i duljinom. Bogovi stanu redom isprobavati sarkofag, ali je svima bio predugačak, na kraju sam Oziris legne u sarkofag. Set odmah slugama da znak, te oni prekriju sarkofag poklopcem i zabiju ga čavlima, a sarkofag bace u vode Nila.
Izida kada je saznala što se dogodilo njezinom mužu bila je shrvana bolom. Odrezala je svoju prekrasnu dugu kosu, obukla žalobno ruho i otišla tražiti pogrebni sarkofag. Nitko Izidi nije znao reći gdje da traži, a onda ona sretne djecu koja su se igrala uz rijeku. Djeca su vidjela Seta kada je pustio sarkofag niz rijeku Nil i to prenijela Izidi. Izida pronađe sarkofag i otvori ga, no prije toga pretvori se u kopca ptičara i čarolijom udahne život Ozirisu upravo toliko koliko je bilo potrebito da s njim začne sina Horusa. Set je jednom prilikom u lovu pronašao sarkofag s Ozirisovim tijelom, pa ga u srdžbi rastrga na četrnaest komada i razbaca ih zemljom. Izida ih skupi sve, osim onog muškog dijela, te uz pomoć Anubisa boga nadglednika pogrebnog obreda ponovno sastavi Ozirisovo tijelo i pripremi ga za ponovni život (uskrsenje).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...