Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 26.09.2004.

Kiparstvo i slikarstvo drevnog Egipta

Egipatsku umjetnost možemo pratiti od najranijih početaka do punog izražaja temeljnih ideja vodilja. Ne smije se zaboraviti da se egipatska umjetnost temelji na sasvim drugačijim principima od onih na koje smo se naviknuli kod Grka. Umjetnost Egipta ne dokučuje nam svijet onakvim kakvim ga vidimo, već onakvim kakvim ga naša mašta vidi i doživljava.
Središnja figura egipatskih crteža i reljefa je čovjek. Čovjek predstavljen kao karakterističan skup raznih dijelova tijela viđen iz različitih kutova. Glava je prikazana s bočne strane, a oči frontalno. Ramena su okrenuta prema promatraču, a noge i ruke prikazuju se iz profila. Središnja figura je vladar i ona je mnogo veća od ostalih, izuzmemo li od ovog bogove.
Vještina crtanja i slikanja u Egiptu sputana je tipiziranim formama koje se bezbroj puta ponavljaju. Tijekom vremena taj broj je povećan i obogaćen brojnim novim motivima koje pronalazimo na zidovima grobnica Starog kraljevstva. Kasnije kada Egipat postaje moćna imperija koja održava veze s dalekim zemljama i narodima i kipari i slikari pronalaze nove motive. Egipatski crtež doživljava svoj procvat tijekom Novog kraljevstva, a o tome nam svjedoči pregršt oslikanih rukopisa iz Knjige mrtvih. Reljefi su obično plitki, precizno izrađeni i pozorno obojani. Egipatska skulptura usprkos savršenoj obradi likove pokazuje nekako ukočeno i neprirodno. Najviše pozornosti pridaje se licu, a ruke i noge su stereotipne.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...