subota, 31.03.2007.

Prizor koji pamtim...

Image Hosted by ImageShack.usJucer...
Frend i ja prolazimo samim gradskim trgom... I u maloj lokvi, pored parkiranih automobila ugledam prekrasan prizor... Sasvim neocekivano, iz lokve me pogleda mali kos koji se tamo brcka...
Skakuce i mase svojim malenim krilima, a ja zurno moram poci dalje...
Ipak, ponovno zastanem i razmisljam o prekrasnom prizoru, tako cistom, njeznom i plahom... Prizoru koji se vise pristoji mirnoj seoskoj idili nego ovom gradu...
I pitam se koliko toga propustam, ovako udaljena od mjesta u kojem sam rodjena, prekrasnog malog sela u kojem se osjecam toliko nesputano i slobodno...
...onog potoka iza moje kuce i livada koje se ljeti napune prekrasnim mirisom sijena...
Pitam se...
Hoce li kos moci prezivjeti ovdje, u ovom gradu gdje malo tko mari za one druge?!
Pitam se...
Je li i on sputan poput mene?

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

17:37 - Komentari (13) - Isprintaj

četvrtak, 29.03.2007.

Ostavi komentar ili cu na tebe baciti najgori urok koji je ikad smislila racunalna tehnologija... Dolazi u obliku malih batch skripti, a pogubno djeluje na mozak... Ako ostavis komentar i pritisnes Caps Lock tipku na ekranu ces vidjeti svoju buducnost...




Zapravo, htjela bih progovoriti o tzv. lancima srece koji me oblijecu poslijednjih dana... Nije mi jasno kako bilo tko moze vjerovati u takve gluposti... Pocet cu sa jednim zbog kojeg sam se jako uplasila, a zavrsiti sa jednim koji je toliko banalan da sam riknula od smijeha...
Naime, jucer je frend dobio pismo u kojem su pisale razne stvari, ma znate i sami kako to vec ide... Uglavnom, izmedju svih nebuloza pisalo je i ovo:

Jedna djevojka zarko je zeljela da je njen mladic zaprosi, sto se i dogodilo. Medjutim, nakon sto je dobila ovo pismo i nije ga proslijedila dalje pocele su se dogadjati razne stvari, pa i ona najgora, njen zarucnik je slijedeceg dana poginuo u prometnoj nesreci... Ako ne zelite da se to i vama dogodi, proslijedite ovo pismo desetorici vama dragih ljudi u roku od tri sata i zivjet cete sretno do kraja zivota...


Ne da sam bila zgranuta, nego ZGRANUTA... Inace ne vjerujem u lance srece, niti u bilo kaj takvog oblika... Mislim, ako nekom zelis srecu nikako mu neces poslati nesto ovakvo... Nije mi palo ni na kraj pameti da ovo saljem dalje, ali ipak se u meni pojavio neki strah... Ponekad zbilja ne znas sto mozes ocekivati od ljudi koji su oko tebe i pitam se dal je smisao ovakvih gluposti uopce ono sto im pise u imenu... Lanac srece?! Ma kakav LANAC SRECE?!

A sad ovo malo vedrije... Na ovo sam naletjela slucajno i moram priznati da me je nasmijalo...

Ovo je pismo sasvim slučajno izumio Nicolaus Swarfiled. Tko ga pročita od početka do kraja I učini ono što u njemu piše, biti će I više nego sretan. Pismo je nastalo sasvim slučajno, dok je Nicolaus bio na poslu. Slučajno je otkrio čarobnu formulu pisma. Naime, bit ovog pisma je poslati ga desetorici ljudi u roku od 1 sat. Nakon toga, morate pritsnuti sretnu tipku Caps Lock. Na ekranu vašeg monitora pojaviti će se crni zaslon a na njemu će biti blješteća bijela slova! Tim slovima će pisati što vaša simpatija misli o vama! Čudesno, zar ne? Ali, istina je! Pismo ne smijete prepravljati niti ga zanemariti, jer ćete se inače razočarati u ljubavi! Sretno!!!


Sad vam je jasno od kuda mi naslov... I da, nadam se da ga niste shvatili ozbiljno... Sreca nije u ritualima i slicnim praznovjernim glupostima (valjda se zato i zovu prazno - vjerne?!), srecu treba pronaci u sebi i onima oko sebe...
19:50 - Komentari (7) - Isprintaj

nedjelja, 25.03.2007.

Nas Bog, On je silan Bog...

Image Hosted by ImageShack.usOvog puta malo cu se udaljiti od tema o kojima inace pisem...

Danas, putujem vlakom na fakultet i u vlaku sretnem hrpu mladih ljudi koji se vracaju sa kriznog puta za mlade i pjevaju pjesme koje me vracaju negdje u proslost... Podsjecaju me na jedno proslo vrijeme, na jednu zajednicu koja mi je svojedobno toliko mnogo znacila...

Ne znam da li znate, ali i Pitomaca je jednom imala zajednicu mladih koja je bila izuzetno aktivna. Zvali smo se „Vidovci“ (u cast sv.Vidu, zastitniku zupe) i postojali smo nekih pet godina... Ni sada ne mogu vjerovati koliko je vremena proslo od tada... Moram priznati da me uz zajednicu i danas veze hrpa prekrasnih uspomena... U toj sam zajednici naucila sto znaci vjerovati u Boga, sto znaci sluziti Gospodinu i koliko mnogo mogu uciniti mladi koje veze ista vjera, nade, ciljevi...

Danas, sve je to samo hrpa proslih dogadjaja, jedno vrijeme bezbriznosti koje se nikada nece vratiti... (Uf, kol'ko se staro osjecam... Hehe...)

Jednostavno... kad slusam te pjesme koje pjevaju, kad vidim to ushicenje, to zajednistvo, pozalim sto nije potrajalo...

Ali opet, svi se mi u jednom trenu nadjemo na raskrizju nasih putova i sve se promijeni... Tako se promijenio i moj odnos prema Crkvi uz koju sam bila toliko vezana... Nije da sad ne vjerujem, samo sam promijenila neke svoje stavove, okrenula se nekim drugim stvarima, pronasla neke druge ljude, otkrila jedan novi svijet... Ali u meni jos uvijek lezi nada da cu opet jednog dana pripadati nekamo gdje cu znati da sam medju svojima...

Kao sto to sada znam kad sam sa svojim zarucnikom... On je sada moje sve, citav moj svijet... I jedino sto mogu jest biti zahvalna Gospodinu sto ga imam uz sebe...
21:29 - Komentari (5) - Isprintaj

petak, 23.03.2007.

Molitva šume


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Čovječe, kad pored mene prođeš,

nemoj podići ruku ni na jedno stablo,

ni na jedan grm.

Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.

Ja sam toplina tvoga doma

i ognjišta u hladnim zimskim noćima,

prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca.


Ja sam drvo tvoje kolijevke,

sljeme tvoje kuće, daska tvojega stola,

postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju:

Ne ruši me nepotrebno,

ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,

ne ozlijedi me bezobzirno.

Očuvaj me za svoju djecu!

Ovo je pjesma koju mogu citati nebrojeno mnogo puta i svaki puta u njoj vidim isto... Prekrasna je bas zbog toga sto je jednostavna... Savrseno jednostavnim rijecima opisuje povezanost koja je toliko slozena... Sve sto je nastalo u prirodi u nju ce se i vratiti, samo nije mi jasno kako gotovo nitko to ne zeli razumijeti?!

19:41 - Komentari (1) - Isprintaj

srijeda, 14.03.2007.

Miris ljubavi...

Danas je jedan od onih dana kad me sve podsjeca na nesto... Znate onaj feeling kad osjetite neki miris koji vas podsjeca na djetinjstvo, ili cujete dragu pjesmu na radiju i emocije naviru same od sebe...
Pod predavanjem u zraku osjetim miris klorirane vode (koliko ovo zvuci neromanticno, hehe...) i sjetim se bazena, parkica i gimnazije koja se nalazi odmah pored... Uvijek bi se za toplih ljetnih dana pored gimnazije osjetio taj miris koji bi se mjesao sa mirisom drveca i trave, te zajedno tvorio cjelinu koja je meni bila znak da se blizi odlazak na more...
Ili, znate onaj miris, sol u zraku... Meni je to ostalo u sjecanju, kad dodjem na more i izadjem iz auta taj miris, k'o da se sve promijeni u sekundi i osjecam se tak slobodno...
I sol na usnama... To me uvijek podsjeti na jedan poseban poljubac koji je sve zauvijek promijenio...
Pa ona pjesma, Tamo gdje ljubav pocinje... Ide ovako:

Sjeti li te dah ljeta
i pjesme uz gitaru
kad se djeca ljube
i mirise na travu...
...jos smo broj ovog kraja
guzva nam je poznata
beskrajna zezanja
i partije pokera...
...sve sam igre odigrao
od kada si otisla
vrh i dno dotakao
na milion nacina...
...pamtim smijeh, tvoje suze
svaka rijec je zakletva
nitko ne zna kako pece
i ledi dok ne proba...

ZAPJEVAJ NASU PJESMU
MENI I TEBI RJECI POZNATE
CEKAM TE NA STAROM MJESTU
TAMO GDJE LJUBAV POCINJE...


I da ne zaboravim...
...snijeg...
noc...
miris ruze...
zvjezdano nebo...
pijesak...

...sve me to podsjeca na njega...

17:05 - Komentari (3) - Isprintaj

srijeda, 07.03.2007.

Hodaj na tjelesni ili padni godinu...

Iliti: kako smo po misljenju profesora dosli studirati na KIF, a ne ekonomiju ili informatiku kako smo mislili…

Za pocetak moja prica:

Prosli je tjedan, kako svi vec znate (ili ako ne znate sada ste saznali), poceo novi semestar na hrvatskim fakultetima… Ja sam taj, nazovi prekrasan tjedan, propustila i za to imam dva savrseno dobra razloga: jedan je taj kaj sam zbog pretjeranog buljenja u ekran racunala (batch skripte i slicne zanimljive stvari) izgubila malo svog vida pa sad nosim ocale, a drugi o kojem ne volim govoriti, ali cu ga sada reci: sto mi je baka tesko bolesna, ima tumor za koji se tokom tjedna saznalo da je zlocudni (i kao svaka normalna osoba u takvim trenucima zelim biti sa obitelji)…
Danas dodjem na tjelesni upisati su u grupu, nadajuci se da postoji neka normalna, mada po mom misljenju ni jedna nije normalna za osobu od 20 godina koja opcenito voli manje naporne sportove kao sto su buljenje u TV eventualno racunalo… No dobro, ipak dodjem do profesora i uljudno ga zamolim da me prebaci u grupu u koju sam dosla, on zauzet, pa pricekam… U medjuvremenu naguraju se tamo neki kripci svi visoki 190 i teski cca 90 (da samo napomenem radi se o ragbi kosarci iliti takozvanoj kosarci bez pravila kaj za mene-> 160/50 nikako nije dobar odabir, ali nista drugo mi ne preostaje za kaj krivim losu organizaciju na fakultetu, raspored u kojem se nije uzela mogucnost upisivanja predmeta iz ranijih godina, profesora koji preferira muske sportove i tako od nemila do nedraga… ) No, da sad nastavim gdje sam stala… Kripci razljute profesora time kaj su rekli istinu, raspored je los i ne postoji grupa tjelesnog u koju se mozes upisati (da u njoj nema vec upisanih 30 ljudi), a da ti pase sa rasporednom predavanja… Ja stojim i gledam…

Profesor se pocne derat, da dvoranom odjekuje, zapamtila sam neke isjecke dramaticnog govora:
Vi koji niste dosli prosli tjedan, sad cete vi vidjeti, nema sanse da se rijesite tog minusa, od sada vise nema tri izostanka s nastave, nema vise izostanaka, nema prastanja, ima da ste na svim satovima tjelesnog…
Sad cu vam ja pokazati, bit ce vam teze dobit potpis iz tjelesnog nego polozit matematiku!! Padat cete vi meni, svi cete mi pasti…
Kakav je to bezobrazluk?? I onda pisite da je profesor bahat, da je profesor kriv za sve!! A sve samo sebi namjestate, svi vi mislite da sve mora biti bas kako vi zelite!


Ja zabezeknuta… Prvo i prvo, kako je moguce promijeniti pravila usred igre?? (otkad je tjelesni vazniji od svih drugih kolegija koje smo ZAPRAVO dosli studirat?? A cak je i tamo moguce imati tri izostanka… I koje je to glupo pravilo da neodslusan (mada glupo zvuci) tjelesni znaci pad godine??)
Drugo, cemu uopce tjelesni na fakultetu? Dugo sam razmisljala o svemu tome…
Pa evo nekoliko mojih razloga zasto maknut tjelesni (ili ga bar staviti kao izborni predmet):
1. Fakultet donosi puno novih obaveza, za nove obaveze je potrebno imati vremena, tjelesni nam odnosi previse vremena koje bismo mogli puno korisnije iskoristiti
2. Mi smo odrasli ljudi (daleko od toga da se smatram odraslom, ali ako nas se vec u vecini slucajeva smatra dovoljno odgovornima, zasto ne bi i sada??) koji bi trebali sami odlucivati o tome kad i kako se rekreirati (pa bilo to samo gledanje TV-a)
3. Zasto bi se nekolicina mucila na tjelesnom, dok se druga polovica (odnosi se samo na pojedince koji ce se prepoznati) sa lijecnickom ispricnicom (dobivenom na lijepe oci ili preko veze) laganini izvuce?


Ovaj put sam malo oduljila... Morala sam ispucat frustracije...
17:36 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>