Danas je jedan od onih dana kad me sve podsjeca na nesto... Znate onaj feeling kad osjetite neki miris koji vas podsjeca na djetinjstvo, ili cujete dragu pjesmu na radiju i emocije naviru same od sebe...
Pod predavanjem u zraku osjetim miris klorirane vode (koliko ovo zvuci neromanticno, hehe...) i sjetim se bazena, parkica i gimnazije koja se nalazi odmah pored... Uvijek bi se za toplih ljetnih dana pored gimnazije osjetio taj miris koji bi se mjesao sa mirisom drveca i trave, te zajedno tvorio cjelinu koja je meni bila znak da se blizi odlazak na more...
Ili, znate onaj miris, sol u zraku... Meni je to ostalo u sjecanju, kad dodjem na more i izadjem iz auta taj miris, k'o da se sve promijeni u sekundi i osjecam se tak slobodno...
I sol na usnama... To me uvijek podsjeti na jedan poseban poljubac koji je sve zauvijek promijenio...
Pa ona pjesma, Tamo gdje ljubav pocinje... Ide ovako:
Sjeti li te dah ljeta
i pjesme uz gitaru
kad se djeca ljube
i mirise na travu...
...jos smo broj ovog kraja
guzva nam je poznata
beskrajna zezanja
i partije pokera...
...sve sam igre odigrao
od kada si otisla
vrh i dno dotakao
na milion nacina...
...pamtim smijeh, tvoje suze
svaka rijec je zakletva
nitko ne zna kako pece
i ledi dok ne proba...
ZAPJEVAJ NASU PJESMU
MENI I TEBI RJECI POZNATE
CEKAM TE NA STAROM MJESTU
TAMO GDJE LJUBAV POCINJE...
I da ne zaboravim...
...snijeg...
noc...
miris ruze...
zvjezdano nebo...
pijesak...
...sve me to podsjeca na njega...
|