Marketing
Nas Bog, On je silan Bog...
Ovog puta malo cu se udaljiti od tema o kojima inace pisem...
Danas, putujem vlakom na fakultet i u vlaku sretnem hrpu mladih ljudi koji se vracaju sa kriznog puta za mlade i pjevaju pjesme koje me vracaju negdje u proslost... Podsjecaju me na jedno proslo vrijeme, na jednu zajednicu koja mi je svojedobno toliko mnogo znacila...
Ne znam da li znate, ali i Pitomaca je jednom imala zajednicu mladih koja je bila izuzetno aktivna. Zvali smo se „Vidovci“ (u cast sv.Vidu, zastitniku zupe) i postojali smo nekih pet godina... Ni sada ne mogu vjerovati koliko je vremena proslo od tada... Moram priznati da me uz zajednicu i danas veze hrpa prekrasnih uspomena... U toj sam zajednici naucila sto znaci vjerovati u Boga, sto znaci sluziti Gospodinu i koliko mnogo mogu uciniti mladi koje veze ista vjera, nade, ciljevi...
Danas, sve je to samo hrpa proslih dogadjaja, jedno vrijeme bezbriznosti koje se nikada nece vratiti... (Uf, kol'ko se staro osjecam... Hehe...)
Jednostavno... kad slusam te pjesme koje pjevaju, kad vidim to ushicenje, to zajednistvo, pozalim sto nije potrajalo...
Ali opet, svi se mi u jednom trenu nadjemo na raskrizju nasih putova i sve se promijeni... Tako se promijenio i moj odnos prema Crkvi uz koju sam bila toliko vezana... Nije da sad ne vjerujem, samo sam promijenila neke svoje stavove, okrenula se nekim drugim stvarima, pronasla neke druge ljude, otkrila jedan novi svijet... Ali u meni jos uvijek lezi nada da cu opet jednog dana pripadati nekamo gdje cu znati da sam medju svojima...
Kao sto to sada znam kad sam sa svojim zarucnikom... On je sada moje sve, citav moj svijet... I jedino sto mogu jest biti zahvalna Gospodinu sto ga imam uz sebe...
Post je objavljen 25.03.2007. u 21:29 sati.