Čovječe, kad pored mene prođeš,
nemoj podići ruku ni na jedno stablo,
ni na jedan grm.
Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.
Ja sam toplina tvoga doma
i ognjišta u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca.
Ja sam drvo tvoje kolijevke,
sljeme tvoje kuće, daska tvojega stola,
postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka.
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju:
Ne ruši me nepotrebno,
ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,
ne ozlijedi me bezobzirno.
Očuvaj me za svoju djecu!
Ovo je pjesma koju mogu citati nebrojeno mnogo puta i svaki puta u njoj vidim isto... Prekrasna je bas zbog toga sto je jednostavna... Savrseno jednostavnim rijecima opisuje povezanost koja je toliko slozena... Sve sto je nastalo u prirodi u nju ce se i vratiti, samo nije mi jasno kako gotovo nitko to ne zeli razumijeti?!
|