18.09.2012., utorak
Šarlatani na portalu Znano.st
|
Proširila se vijest da se radijska emisija Andromeda, koju je HRT nedavno naprasno ukinuo, preselila online. Nadam se da se radi o što kraćem prijelaznom razdoblju. Opravdavam takav stav uz pomoć dva razloga: 1) Bilo bi lijepo da emisija opet bude emitirana (i) putem radiovalova, tako da ju mogu slušati i ljudi koji nemaju pristup Internetu. Značajan dio ljudi koji su nakon uzleta kućnog pristupa Internetu ostali slušati Andromedu su ljudi koji se ne služe računalima. Ne smije ih se zaboraviti, nije u redu. 2) Portal na koji se preselila Znano.st, "hrvatski znanstveni portal" kako mu tvorci tepaju, mjesto je na kojem se uz prodaju žita, uvaljuje i kukolj, s tim da tog kukolja nema "zrno" kao u poslovici, nego je dapače značajna privredna grana i prodaje se "na vreće". "Andromedi" tu nije mjesto. Pod okriljem krasnih naslova o najnovijim znanstvenim dostignućima, nađu se i ovakve gluposti: Um ili srce - što je i gdje je vaš centar? Um ili srce - što je i gdje je vaš centar? 2.dio Radi se o člancima koji u podvaljivačkom stilu Krešimira Miška prvo "neutralno i znatiželjno pitaju", da bi onda nakon toga vrlo brzo "zaključili" da je točno upravo ono što su već odavno smislili prije nego što su išta pitali, a zaključak je redovno suprotan činjenicama. U ova dva članka autorica tvrdi da je mozak vrlo jak odašiljač elektromagnetnog polja, no da je srce jače, i stoga je zapravo ima um i inteligenciju. Ma nemoj? Način razmišljanja je to koje bi pristajalo djetetu, a ne odrasloj osobi. Ne samo da je mozak mizerno slab odašiljač elektromagnetnih valova (toliko da dijagnostičke detektore moramo stavljati vrlo blizu skalpa, jer zbog opadanja po kvadratu udaljenosti ne postoji način da ih ulovimo imalo dalje i odvojimo od termičkog šuma okoline) nego je ideja da je srce inteligentno osnovana na doslovno ničemu. Srce je pumpa za krv s neovisnim centrom za izazivanje pravilnih impulsa, pumpa koja je ionskim pulsevima (putem živaca) i hormonskim molekulama (putem krvožilnog sustava) vezana za mozak. I to je to. That's all, folks, rekao bi Porky Pig na kraju crtića. Onima kojima treperi srce kada vide list, prometni znak ili teglu pekmeza, preporučam da odu kod kardiologa ili endokrinologa jer možda imaju srčanu manu ili im štitnjača ne radi kako treba. Zatim su tu članci: Dobrodošli u svijet vibracija - fizički svijet ima energetsku dimenziju i Moć osobnih konstruktivnih ili destruktivnih vibracija koji više zvuče kao sektaška predavanja nego kao članak "znanstvenog portala". To je čisto, hardcore New Age pseudoznanstveno silovanje fizike. "Vibracije", "energije", "frekvencije". Vibracije čega? Kakva energija, koliko je ima? Kolika frekvencija? Frekvencija čega? Niti ta ekipa zna što ti pojmovi znače, niti su svjesni koliko to veze nema s onim što pričaju, niti to ima ikakve veze s fizikom i stvarnim svijetom. Mrviti tu mitologiju neću jer je toliko ljigava i očita da imam osjećaj kao da diram melasu. Nikad kraja, samo se lijepi i razvlači. Naravno, ne zaboravlja se usput reklamirati "Centar za transcendentalnu meditaciju". Svjesni smo gdje živimo. Lova na taj način kaplje i u puno civiliziranijim sredinama, a kud neće u Hrvatskoj? (ne kažem da je meditiranje samo po sebi loše, dapače, odvajanje kraćeg vremena na prepuštanje miru i tišini nije loša stvar) Autorica ovih imbecilnih članaka je neka Darija Adžaga. Nikad čuo. Google izbacuje niz krasnih informacija. Navodno sociolog i "stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj", što god to bilo. Nemam pojma, možda je stvarno nešto korisno, iako meni zvuči kao jedna od titula koje je Tuđman dijelio podobnima, poput "tajnik čuvara državnog pečata" i slično. Ima neku svoju lijepo dizajniranu lifeSHIFT stranicu na kojoj je zeleni list na nekakvom kamenu, što bi internetskom surferu trebalo reći da se radi o nečem kvalitetnom, kao što tvornica sredstava za čišćenje oboja svoju otrovnu bućkotinu zelenom bojom i nalijepi na bocu sliku cvijeća i trave, napiše "EKO" i onda je to kao "dobro za prirodu". Surađuje i s terapija-quantec.com, šarlatanskom stranicom na kojoj se ljudima prodaje lijepo oblikovan škverski otpad zvan "orgonit" pod izlikom da zrači "seksualnom energijom" i tako pročišćava vodu i zapravo sve za što neki naivac pomisli da je prljavo. Surađuje i s indigo-svijet.hr, stranicom koja zarađuje uvjeravajući loše ili neshvaćene i živčane majke da im loše odgojena ili bolesna djeca predstavljaju "posebnu novu klasu ljudi, indigo-ljude". Pretpostavljam da Adžaga radi što rade i ostali "life coachevi" - govori bogatim ljudima pod stresom ono što žele čuti, i zauzvrat dobiva lijepi novac. Ali što ja znam, ja sam samo no-lifer, tjeskobni laboratorijski štakor bez kinte. Kako je uopće došla na Znano.st, ključno je pitanje. "Zaključite sami", rekao bi Mišak. ;) Za sada mi se čini kao jedina koja proizvodi takve članke na pokretnoj traci, no zna se dogoditi i drugima da naprave nered. Jasna Žegarac, članak Zašto 'čujemo ocean' kada prislonimo školjku na uho? Vrlo nespretno napisani članak završava s tvrdnjom: "Postoji neobični fizikalni fenomen koji se naziva „shell scrying“ (predviđanje budućnosti pomoću školjke). Potiče vas da pomno slušate školjku. Kažu da prvo čujete fragmente riječi, zatim cijele riječi, a nakon toga i cijele segmente razgovora." Fizikalni fenomen predviđanja budućnosti slušajući školjku? Molim? Uistinu, WTF? Daj, drži se društvenih znanosti, pusti školjke na miru. Pretražujući portal bez uključenog softwarea koji sprječava prikaz reklama, neke od učestalih reklama koje ćete vidjeti su "Bioenergija u vašem domu", ili "Iscjeliteljski tečajevi". Je li to Googleovo maslo, djelo softwarea koji samo prati teme i onda nudi sukladne reklame, ili konkretna želja autora portala? Prodaju se i crackpot knjige. Odmah ću reći, alkemija je fascinantna ako uzmemo stajalište istraživača njene povijesti. Isto kao i proučavanje kultova muškaraca koji se oblače u klaunove i ubijaju djecu, ili proučavanje Papa, ali je žešća glupost ako ju gledamo sa stajališta provjere njenih tvrdnji. Niti alkemija funkcionira, niti je John Wayne Gacy dobar uzor, niti su Pape vrijedni moralni autoriteti. Zar se baš mora na znanstvenom portalu nuditi knjiga u kojoj se opet po tko zna koji put koriste sirovine i proizvodi New Age mašinerije? Znate na što me podsjeća ta mašinerija? Na skeč Top liste nadrealista zvan "Fabrika za proizvodnju 'Ništa'". Pa podsjetimo se malo.
Nije se mogla ponuditi neka Hawkingova knjiga? Dawkinsov "Sebični gen"? Saganov "Kozmos"? Ako su preskupe, možda neka enciklopedija o svemiru za djecu? Ne, očito je bilo lakše nazvati trgovinu "Nikakvom" opremom i uz popust za prijatelje dobiti "Knjigu o ničemu". Ima dobrih članaka, daleko od toga. Primjer koji mi se svidio jest Kemija danas - novi uvid u Haber-Bosch proces, iako je presložen za laika. No i takvi članci bi trebali izlaziti u javnost. Ajmo reći da je moralno. Nije zakonski obvezno... kao što jest za HRT, da zakonski mora raditi na obrazovanju i istrjebljivati anti-obrazovanje, a rade obrnuto. No kukolja je na ovom portalu previše, i dok ga je previše, ne mogu ga preporučiti laiku. Kaže se da je i loša reklama bar nekakva reklama, ali morao sam reagirati jer to je otprilike sve što mogu. Ne znam je li portal napravljen s ciljem da se pod krinkom znanstvenih članaka prodaje "Ništa" i vreće kukolja, ili su se ti proizvodi pojavili kada su se na mjesto "novinara" stavile osobe koje su imale vlastitu misiju, ali činjenica je da laik smeće u najvećem broju slučajeva ne može prepoznati i da takvo što stavljeno u javnost ima neto negativni učinak. Ukratko, portal je sadržajno jednom nogom u sramoti, a ako ova osuda dođe do autora i zasmeta im, poručujem im da nema razloga slati mi bilo kakve e-mailove u kojima bi kukali, ljutili se ili ispričavali. Neka se ni ne trude, nego neka svoj trud usmjere u micanje kukolja i štetočina. Preporučujem kombinaciju filtracije pogodnim sitom i ručnim prebiranjem (nije teško, portal nije bogat), s korištenjem fumigacije i trajnog konzervansa u vidu kvalitetnije cenzure, nema drugog. Oznake: portal |
- 15:47 - gurni glavu kroz monitor (24) - snimi - #
12.09.2012., srijeda
Dobar detalj iz autobiografije ne baš dobrog znanstvenika
|
Želim s blogosferom podijeliti jedan citat kojeg mi je netko napisao ovo ljeto. Citat je iz autobiografske knjige "Dancing Naked in the Mind Field", a pisac je Kary Mullis. Mullis se drži čovjekom koji je 1983. godine razvio suvremenu PCR (polymerase chain reaction) metodu, tj. metodu automatskog umnožavanja uzorka DNA, koja je preporodila molekularnu biologiju i posljedično, forenziku. Postoje neke kontroverze oko toga koliko je on zapravo zaslužan za sve to, ali činjenica je da nije nešto napravio "iz šuba". Tipično za moderna otkrića, počivaju na radovima drugih. Nažalost, Mullis je pravi pravcati crackpot. Pripada "AIDS denialism" krugu, zaluđen je astrologijom, negira da globalno zatopljenje uopće postoji, negira postojanje ozonske rupe. Izjavio je da je vidio izvanzemaljca u obliku zelenog, svijetlećeg rakuna s kojim je čak imao kratki razgovor. Zanimljivo, priznao je da su mu 60-te i rane 70-te prošle u učestalom zlorabljenju LSD-a i DET-a. Ne bih se čudio da je bilo i ostalih droga. Tada je radio kao kemičar i mogao je doći do prekursora za proizvodnju, ili jednostavno nabaviti produkt od kolega s Berkeleya. Uostalom, vrijeme i mjesto radnje objašnjavaju dosta toga. Malo oštećenja na mozgu, malo utopljenosti u krug istomišljenika, djeca cvijeća i onda se ne treba previše čuditi. U slobodno vrijeme je surfer.  Eto dokaz da možeš napraviti nešto dobro u znanosti i svejedno ne biti znanstvenik u pravom i punom smislu nego biti glup k'o lonac. Ovdje je moj, nadam se ne previše nespretan, prijevod dijela te njegove autobiografije. Kako je i opisano u organskoj sintezi, fenilhidroksilamin je prešao u nitrozobenzen koji je isplivao na površinu. Otfiltrirali smo ga. Bio je smeđ i uljast, no imali smo oko sto grama. Znali smo da smo bogati, jer je koštao četiri dolara po gramu. Mogli smo ga odnijeti Maxu koji bi nam platio, pa ga prodao za šest dolara po gramu, no nismo se htjeli baviti proizvodnjom inferiornih kemikalija. Proveli smo ostatak noći čisteći naš produkt. Kad smo bili gotovi, kristali su bili bijeli s vrlo laganom nijansom zelene boje, okupani u ranojutarnjem suncu. Bio je to najljepši nitrozobenzen kojeg je struka ikad vidjela. Izgubili smo oko 20%, ali ono što smo imali bilo je čisto. Napravili smo svoju prvu pravu kemikaliju. Maxu smo ga odnijeli sljedeći dan. Ostao bi šokiran, da ni on kao novak u struci nije činio iste savjesne postupke. Bio je zadovoljan do te razine da nas zauvijek posvoji kao djecu. Kemičari na druge kemičare emotivno reagiraju upravo zbog zajedničkog jezika i opeklina na svojim rukama. Zanemarimo njegov osobni idiotizam, čovjek ima smisla za prozu. Barem se tako meni čini iz ovog citata. A možda samo suosjećam s likovima na nekoj osobnoj razini, imajući iskustva u zadovoljstvu ovakvog upornog čišćenja iz principa. |
- 23:17 - gurni glavu kroz monitor (9) - snimi - #
05.09.2012., srijeda
Gašenje "Andromede"
|
Prije par sati je, sve se čini, završila jedna mala era. Ugašena je "Andromeda", emisija o svemiru. Ovaj je put bila održana u Puli. Kao i uvijek, vodila ju je Tanja Devčić, a gost je ovaj put bio Korado Korlević, voditelj zvjezdarnice u Višnjanu. Po običaju, kasnila je i bila šutirana u programskoj shemi, potisnuta sportom i razbijena na komade vijestima. Kao da nije dosta gledati kako umire, trebalo ju se još malo nagaziti. Još se, kao, ne zna hoće li biti sljedeći utorak, ali koliko sam čuo, vjerojatno neće. Čudna je bila ta emisija. Rekao bih da je bila poput crne rupe. Neupućenima će to zvučati ružno, stoga evo objašnjenje. Poput crnih rupa, i Andromeda je bila tako malena i usamljena u svojoj posebnosti. Kao što je unutrašnjost horizonta događaja crne rupe izoliran od okoline, tako je i ona tankom opnom bila izolirana od šunda koji ju je sve više potiskivao. Privlačila je velik broj ljudi, od potpunih laika, pa sve do vrlo stručnih znanstvenika. Udaljenima i nosevima zabijenima u Modriće i Karabatićke bila je nevidljiva, a svom posebnom susjedstvu znalaca i znatiželjnih laika utjecajna. Gusta i masivna - u količini podataka koje je nudila, vršila je ogroman utjecaj na svoju okolinu koja je zbog nje bliještala i bila zauvijek izmijenjena bilo da se zalijepila za emisiju ili samo proletjela kraj nje. Htio sam nazvati i čestitati im na toliko godina sustavnog rada na popularizaciji znanosti, ali kao i svaki put kada bih zvao, po običaju me uhvatila radio-trema. :) Sumnjam da bih i dobio vezu; ljudi su navalili zvati i prosvjedovati zbog gašenja. S godišnjeg odmora javio se voditelj zagrebačkog planetarija, Ante Radonić, s vijestima o novom roveru na Marsu, Curiosityju. Javilo se kasnije dosta slušatelja. Nekih glasova se čak i sjećam nakon svih ovih godina i to me baš nekako vratilo u prošlost. Čak je jedan od dežurnih kult-religijskih crackpota uspio postaviti nekakvo suludo pitanje na koje nije dobio odgovor jer Korlević to po običaju jako elegantno riješi, na čemu mu čestitam. Priznat ću, dok ovo pišem, smijem se kad se sjetim kakvih je sve pozivatelja bilo. :) Tako da na kraju mogu reći da je emisija bila nekako kompletna, reflektirajući pomalo većinu onoga što smo u njoj mogli čuti sve ove godine. Znanost, tehnologija, glazba, prekidi, čudni telefonski pozivi, svega je bilo. Pa eto, kad nisam uspio nazvati, onda ovdje izražavam svoju zahvalnost što je emisija postojala. Na mene je izvršila golem utjecaj. Bila je jedan od vjetrova koji me pogurao prema znanosti i znam da nisam jedini. Iskreno, hvala na tome. A nova emisija... tko zna? Pesimistično sam skeptičan prema "novoj i dinamičnoj" emisiji, kako god se bude zvala. Kao što je voditeljica Tanja Devčić rekla, većina se takvih slučajeva razvodni. Vidjet ćemo, baš me zanima što će se dogoditi. "Andromeda", koja je zaštićena autorskim pravom, možda i osvane na nekom drugom radijskom kanalu, poput ptice Feniks. |
- 00:16 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #
03.09.2012., ponedjeljak
Frka oko žarulja
|
Ovo je, kao i mnogi članci dosad, počelo kao demant. Blogerski kolega Igniss je u komentarima prošlog članka o gašenju radio-emisije Andromeda podsjetio na članak koji je u međuvremenu izašao i na naslovnici: "Da li stvoriti zalihe?", a ja proklet kakav sam, počeo sam pisati komentar koji se odužio... Ne volim članke koji počnu sa "crno ili bijelo?", u maniri prihvaćanja argumenata obiju strana, pa onda brzo završe s reklamiranjem jedne. Bolje odmah reći izravno. Onda se, dok čitam, ne osjećam kao da sam u nekom trgovačkom lancu gdje mi obrambeni sustavi mozga, u prošlosti zaslužni za pozorno kretanje prirodom da ne nabasam na neku zvijer, sada stežu mišiće i dižu adrenalin da se ne sjebem lažima oko "popusta". Članak je napisan kao da je 1998. godina, kada su CFL žarulje u Hrvatskoj bile bolesnog, treperavog i čudno obojenog svjetla, a nije ni čudo. Stranice, redom "zavjera"-kategorije, općenito imaju reference koje su bile dubiozne i prije nego su postale zastarjele, a jedino one danas urliču na bilo kakav napredak. Stvari su se u više od jednog desetljeća ipak poprilično promijenile čak i u našoj zaostaloj regiji. Istina je da još uvijek možemo kupiti jeftine no-name CFL žarulje po nespecijaliziranim prodavaonicama koje potpisuju ugovore sa slabo kvalitetnim proizvođačima (znate ono, kad na kutiji piše samo ŽARULJA; to samo naivcu može biti fora), ali takve žarulje niti ne traju dugo i rekao bih da se radi o robi koja u EU ne može ni doći na police, pa smo mi tu privremena "kanta za smeće" za rješavanje zaliha i iskorištenja starih proizvođačkih pogona. Ako želiš kvalitetnu CFL žarulju, kupuj je u specijaliziranim prodavaonicama i biraj poznate proizvođače. Da, platit ćeš popriličnu svotu novca, jer CFL košta više od volframove žarulje. S tim se treba pomiriti i ne biti tipičan Hrvat koji ne gleda dugoročnu uštedu i onda plače kad se potroše krediti, poput onog cvrčka koji se rugao mravu dok je ovaj skupljao zalihe za zimu. CFL odavno više nije treperav i čudne boje, jer su već godinama prije razvijeni novi fluorescentni premazi koji dobro pokrivaju većinu spektra. Nije savršeno, ali nije ni užarena volframova nit idealna kopija Sunčevog svjetla. Malo tko danas zna, ali u doba kada su u domove tada stvarno nazadne Hrvatske (Kraljevina Jugoslavija, NDH, SFRJ) počele masovnije ulaziti električne žarulje, na isti način su se javljale bake i govorile da "to kvari oči" i da je bolja svijeća "jer je prirodna". Tesla je tada fejspalmao, uzdišući nad gluposti svog rodnog kraja. Kada se prelazilo sa žućkastih i slabih žarulja Edisonovog doba na jake, onda se kukalo da one prethodne podsjećaju na svjetlo vatre i da su prikladnije za noć. Novi "argument" je da CFL svojim svjetlom izaziva rak, a radi se o dezinformaciji rođenoj iz jedne medijima krivo protumačene studije koja je napravila korelaciju između sna koji nije u mraku i raka dojke, zbog drukčije ravnoteže hormona.
Bitno je gledati čitav životni ciklus proizvoda. Volfram iz običnih žarulja ne raste na stablu. Nije ga baš lako dobiti. Mislim da se nikada nije ni reciklirao. Plastika iz CFL-a je inertna poput stakla koje je nazočno u obje žarulje. Ni staklo ni plastika stoljećima se neće razgraditi u okolišu i samo stoje odbačeni, ukoliko se odbace. Ne truju, nego samo stoje i čekaju da se fizički raspadnu u prah. Najčešće se oboje može reciklirati, s tim da se plastika može i spaliti te tako dobiti toplina i električna energija. Utrošci energije na proizvodnju CFL žarulje su puno manji nego što ona može uštedjeti tijekom svog životnog ciklusa. Par komada volframovih žarulja iste jačine svjetlosti (par komada, jer jedna ne traje dovoljno dugo da pokrije jednu štednu) će ogromnu količinu struje potrošiti na jalovo zagrijavanje. Dalo bi se izračunati, nije teško, ali već i ovako odokativno, znajući snagu, vrijeme i efikasnost, sasvim je očito da je ta količina energije redovima veličine veća nego energija potrebna za jedan životni ciklus CFL žarulje. Učinkovitost običnih žarulja je <5%, što znači da žarulja snage 50 W, koja za jedan sat potroši 50 vatsati, više od 47.5 vatsati potroši na zagrijavanje zraka, a ostatak na svjetlo. Ta silna toplina ponekad može dobro doći, recimo meni koji tako znam grijati razne stvari (molim, bez perverzija  ), ali kada imate jedan klimatizirani prostor, to stvara vrlo jak dodatni pritisak na potrošnju, pogotovo ljeti.Zgrada s tisuću žarulja od 100 W u jedan sat potroši sto tisuća vatsati, tj. sto kilovatsati. Samo manje od pet kilovatsati odlazi na svjetlo. Više od 95 kilovatsati odlazi na zagrijavanje. To je kao da je u zgradu netko ubacio nekih 40 grijalica snage dva kilovata. To čini velike izdatke. Nadalje, napominje se da CFL koristi arsen. Koliko mi je poznato, to nije istina. Arsen se koristi u LED diodama, gdje je dodan u tragovima. Onda barij. Barij se nekoć koristio u elemenatarnom obliku kao geter, tj. on kemijski veže sastojke zraka preostale nakon vakuumiranja cijevi da ne unište katodu. Mislim da se barij više ne koristi, ali trebao bih još provjeriti. Kako god, on je tu najmanji problem jer nije baš mobilan u okolišu. Brzo se prevede u teško topljivi, inertni i zato neotrovan sulfat. Frka je spomenuta živa, ali isključivo u dugoročnom smislu nagomilavanja u okolišu. Akutno ne. U jednoj CFL žarulji toliko je malo ima (niti se ne vidi) da nikome akutno ne može naškoditi. Kratko provjetravanje u slučaju da se razbije je i više nego dovoljno. No problem s okolišem lako se riješi ako se prestanu bacati gdjegod, i počne s reciklažom za što su uostalom i namijenjene. Istina, ako bi CFL postao glavni izvor svjetla, a otpad se samo bacao na divlja odlagališta, s vremenom bi počele rasti koncentracije žive u okolišu, kao što su narasle u moru uslijed loše izvedene bazične kemijske industrije 20. stoljeća koja je ispočetka mislila da nema problema od većeg bacanja koječega u zaljeve. Otkako su se zakoni postrožili i svijest porasla, s tim se prestalo u razvijenom svijetu. Onda zračenje. Buuuu, zračenje, rak-rana hrvatskog rječnika. Zračenje iz električnog sklopa CFL-a je neionizirajuće (ne trga molekule) i ništa drukčije od onoga iz običnih sklopova kod fluorescentnih cijevi. Štetan učinak na razumnim udaljenostima nije dokazan, a kraj glave ih nećemo držati. Vjerojatno bi bilo problema da netko drži tijelo upaljenog CFL-a na glavi cijeli dan, ali to je onda njegov problem. Intenzitet radiovalova koje te žarulje stvaraju opada po kvadratu udaljenosti, tako da ne vidim neku frku oko toga. Ako se dokaže štetnost, naći će se i rješenje, po običaju. LED je stupanj iznad toga i još je tehnologija u većem razvitku. Nije došla blizu optimalnog plafona i tu možemo očekivati svašta. Lako je moguće da će CFL biti prijelaz, a LED dugoročnije rješenje. Govoriti nešto konačno o LED žaruljama još nema velikog smisla. Članak koji kritiziram kaže da sve štedne žarulje imaju negativan utjecaj na okoliš. To je jednostavno demagogija. Pa imaju ih i sve obične žarulje. Svi proizvodi imaju negativan utjecaj, zato što nisu spontano nastali u prirodi, nego je trebalo izvući neke sirovine i energiju da bi se proizvod dobio, što nužno stvara otpad. Bit je u tome koliki je taj utjecaj, a ne postoji li. Trošimo suludo velike količine energije običnim žaruljama i to treba prestati, kao što treba prestati i gradnja loše izoliranih kuća i stanova iz kojih toplina prejako curi. Nema naprijed bez stezanja remena u tom sektoru. Dalje se zatim navodi epilepsiju i oštećenje vida, ogromne troškove proizvodnje i reciklaže, a ništa to nije poduprto nikakvim izvorima. Mislim... tvrditi da CFL izaziva epilepsiju je debelo pretjerivanje. I ja koristim CFL, pa nemam epilepsiju. Cijeli svijet koristi CFL ili fluorescentne cijevi, pa koliki je udio ljudi s tom bolesti? Članak je pomodarski bunt. Država je odlučila, na temelju izračuna, debelo uštedjeti na struji i ispuštanju CO2, i sad to jednostavno mora biti pokvareno i zlokobno samo zato jer se netko time službeno bavi. Kako to može biti razumno promišljanje? Nikome to nije palo na pamet iz vedra neba, nego se radi o planiranom odmaku s tehnologije 19. stoljeća na novu, jer stara nije održiva u postojećim uvjetima. Svaka nova tehnologija donosi i nove probleme, ali koristi se zato jer je općenito bolja od prethodne. Jedan od tipičnih argumenata ljudi koji pucaju na teorije zavjere jest da će netko time napuniti džepove. No shit!? Netko će zaraditi? Pa tko bi rekao da će u kapitalizmu netko zaraditi? Uvijek će netko na nečemu zaraditi, posebno u ovakvom ekonomskom sustavu, no to nas ne smije sprječavati da napredujemo. Frka oko ovoga će se brzo ugasiti kad krenu usporedbe računa za struju. Ljudi više brinu oko novca nego oko okoliša. Kad vide da mogu ekonomski uštedjeti, brzo će prestati s korištenjem neučinkovitih žarulja. Jedino zbog čega mi je žao da više neće biti običnih žarulja je to što sam jedan od onih koji bi kupio razne vrste tako da ih ima kao uspomenu. Recite mi da sam tehnološki geek, ali žarulje su zanimljiva stvar i dolaze u raznim oblicima. Imao sam jednu od 200 ili 300 vati i sad mi je žao što sam ju izdubio i pretvorio u lošu kemijsku tikvicu. |
