Marketing
Dobar detalj iz autobiografije ne baš dobrog znanstvenika
Želim s blogosferom podijeliti jedan citat kojeg mi je netko napisao ovo ljeto. Citat je iz autobiografske knjige "Dancing Naked in the Mind Field", a pisac je Kary Mullis.
Mullis se drži čovjekom koji je 1983. godine razvio suvremenu PCR (polymerase chain reaction) metodu, tj. metodu automatskog umnožavanja uzorka DNA, koja je preporodila molekularnu biologiju i posljedično, forenziku. Postoje neke kontroverze oko toga koliko je on zapravo zaslužan za sve to, ali činjenica je da nije nešto napravio "iz šuba". Tipično za moderna otkrića, počivaju na radovima drugih.
Nažalost, Mullis je pravi pravcati crackpot. Pripada "AIDS denialism" krugu, zaluđen je astrologijom, negira da globalno zatopljenje uopće postoji, negira postojanje ozonske rupe. Izjavio je da je vidio izvanzemaljca u obliku zelenog, svijetlećeg rakuna s kojim je čak imao kratki razgovor.
Zanimljivo, priznao je da su mu 60-te i rane 70-te prošle u učestalom zlorabljenju LSD-a i DET-a. Ne bih se čudio da je bilo i ostalih droga. Tada je radio kao kemičar i mogao je doći do prekursora za proizvodnju, ili jednostavno nabaviti produkt od kolega s Berkeleya. Uostalom, vrijeme i mjesto radnje objašnjavaju dosta toga. Malo oštećenja na mozgu, malo utopljenosti u krug istomišljenika, djeca cvijeća i onda se ne treba previše čuditi. U slobodno vrijeme je surfer. 
Eto dokaz da možeš napraviti nešto dobro u znanosti i svejedno ne biti znanstvenik u pravom i punom smislu nego biti glup k'o lonac.
Ovdje je moj, nadam se ne previše nespretan, prijevod dijela te njegove autobiografije.
Mogli smo ga odnijeti Maxu koji bi nam platio, pa ga prodao za šest dolara po gramu, no nismo se htjeli baviti proizvodnjom inferiornih kemikalija. Proveli smo ostatak noći čisteći naš produkt. Kad smo bili gotovi, kristali su bili bijeli s vrlo laganom nijansom zelene boje, okupani u ranojutarnjem suncu. Bio je to najljepši nitrozobenzen kojeg je struka ikad vidjela. Izgubili smo oko 20%, ali ono što smo imali bilo je čisto. Napravili smo svoju prvu pravu kemikaliju.
Maxu smo ga odnijeli sljedeći dan. Ostao bi šokiran, da ni on kao novak u struci nije činio iste savjesne postupke. Bio je zadovoljan do te razine da nas zauvijek posvoji kao djecu. Kemičari na druge kemičare emotivno reagiraju upravo zbog zajedničkog jezika i opeklina na svojim rukama.
Zanemarimo njegov osobni idiotizam, čovjek ima smisla za prozu. Barem se tako meni čini iz ovog citata. A možda samo suosjećam s likovima na nekoj osobnoj razini, imajući iskustva u zadovoljstvu ovakvog upornog čišćenja iz principa.
Post je objavljen 12.09.2012. u 23:17 sati.