Pregled posta

Frka oko žarulja

Ovo je, kao i mnogi članci dosad, počelo kao demant. Blogerski kolega Igniss je u komentarima prošlog članka o gašenju radio-emisije Andromeda podsjetio na članak koji je u međuvremenu izašao i na naslovnici: "Da li stvoriti zalihe?", a ja proklet kakav sam, počeo sam pisati komentar koji se odužio...

Ne volim članke koji počnu sa "crno ili bijelo?", u maniri prihvaćanja argumenata obiju strana, pa onda brzo završe s reklamiranjem jedne. Bolje odmah reći izravno. Onda se, dok čitam, ne osjećam kao da sam u nekom trgovačkom lancu gdje mi obrambeni sustavi mozga, u prošlosti zaslužni za pozorno kretanje prirodom da ne nabasam na neku zvijer, sada stežu mišiće i dižu adrenalin da se ne sjebem lažima oko "popusta".

Članak je napisan kao da je 1998. godina, kada su CFL žarulje u Hrvatskoj bile bolesnog, treperavog i čudno obojenog svjetla, a nije ni čudo. Stranice, redom "zavjera"-kategorije, općenito imaju reference koje su bile dubiozne i prije nego su postale zastarjele, a jedino one danas urliču na bilo kakav napredak.

Stvari su se u više od jednog desetljeća ipak poprilično promijenile čak i u našoj zaostaloj regiji. Istina je da još uvijek možemo kupiti jeftine no-name CFL žarulje po nespecijaliziranim prodavaonicama koje potpisuju ugovore sa slabo kvalitetnim proizvođačima (znate ono, kad na kutiji piše samo ŽARULJA; to samo naivcu može biti fora), ali takve žarulje niti ne traju dugo i rekao bih da se radi o robi koja u EU ne može ni doći na police, pa smo mi tu privremena "kanta za smeće" za rješavanje zaliha i iskorištenja starih proizvođačkih pogona.

Ako želiš kvalitetnu CFL žarulju, kupuj je u specijaliziranim prodavaonicama i biraj poznate proizvođače. Da, platit ćeš popriličnu svotu novca, jer CFL košta više od volframove žarulje. S tim se treba pomiriti i ne biti tipičan Hrvat koji ne gleda dugoročnu uštedu i onda plače kad se potroše krediti, poput onog cvrčka koji se rugao mravu dok je ovaj skupljao zalihe za zimu.

CFL odavno više nije treperav i čudne boje, jer su već godinama prije razvijeni novi fluorescentni premazi koji dobro pokrivaju većinu spektra. Nije savršeno, ali nije ni užarena volframova nit idealna kopija Sunčevog svjetla.
Malo tko danas zna, ali u doba kada su u domove tada stvarno nazadne Hrvatske (Kraljevina Jugoslavija, NDH, SFRJ) počele masovnije ulaziti električne žarulje, na isti način su se javljale bake i govorile da "to kvari oči" i da je bolja svijeća "jer je prirodna". Tesla je tada fejspalmao, uzdišući nad gluposti svog rodnog kraja.
Kada se prelazilo sa žućkastih i slabih žarulja Edisonovog doba na jake, onda se kukalo da one prethodne podsjećaju na svjetlo vatre i da su prikladnije za noć.
Novi "argument" je da CFL svojim svjetlom izaziva rak, a radi se o dezinformaciji rođenoj iz jedne medijima krivo protumačene studije koja je napravila korelaciju između sna koji nije u mraku i raka dojke, zbog drukčije ravnoteže hormona.

U svakoj CFL žarulji nalazi se ovakva vještica. I gušteri. I živa i arsen i barij i plastika i staklo.
I sve. Pazite se, djeco!

Bitno je gledati čitav životni ciklus proizvoda. Volfram iz običnih žarulja ne raste na stablu. Nije ga baš lako dobiti. Mislim da se nikada nije ni reciklirao. Plastika iz CFL-a je inertna poput stakla koje je nazočno u obje žarulje. Ni staklo ni plastika stoljećima se neće razgraditi u okolišu i samo stoje odbačeni, ukoliko se odbace. Ne truju, nego samo stoje i čekaju da se fizički raspadnu u prah. Najčešće se oboje može reciklirati, s tim da se plastika može i spaliti te tako dobiti toplina i električna energija.

Utrošci energije na proizvodnju CFL žarulje su puno manji nego što ona može uštedjeti tijekom svog životnog ciklusa. Par komada volframovih žarulja iste jačine svjetlosti (par komada, jer jedna ne traje dovoljno dugo da pokrije jednu štednu) će ogromnu količinu struje potrošiti na jalovo zagrijavanje. Dalo bi se izračunati, nije teško, ali već i ovako odokativno, znajući snagu, vrijeme i efikasnost, sasvim je očito da je ta količina energije redovima veličine veća nego energija potrebna za jedan životni ciklus CFL žarulje.
Učinkovitost običnih žarulja je <5%, što znači da žarulja snage 50 W, koja za jedan sat potroši 50 vatsati, više od 47.5 vatsati potroši na zagrijavanje zraka, a ostatak na svjetlo. Ta silna toplina ponekad može dobro doći, recimo meni koji tako znam grijati razne stvari (molim, bez perverzija ), ali kada imate jedan klimatizirani prostor, to stvara vrlo jak dodatni pritisak na potrošnju, pogotovo ljeti.
Zgrada s tisuću žarulja od 100 W u jedan sat potroši sto tisuća vatsati, tj. sto kilovatsati. Samo manje od pet kilovatsati odlazi na svjetlo. Više od 95 kilovatsati odlazi na zagrijavanje. To je kao da je u zgradu netko ubacio nekih 40 grijalica snage dva kilovata. To čini velike izdatke.

Nadalje, napominje se da CFL koristi arsen. Koliko mi je poznato, to nije istina. Arsen se koristi u LED diodama, gdje je dodan u tragovima.
Onda barij. Barij se nekoć koristio u elemenatarnom obliku kao geter, tj. on kemijski veže sastojke zraka preostale nakon vakuumiranja cijevi da ne unište katodu. Mislim da se barij više ne koristi, ali trebao bih još provjeriti. Kako god, on je tu najmanji problem jer nije baš mobilan u okolišu. Brzo se prevede u teško topljivi, inertni i zato neotrovan sulfat.

Frka je spomenuta živa, ali isključivo u dugoročnom smislu nagomilavanja u okolišu. Akutno ne. U jednoj CFL žarulji toliko je malo ima (niti se ne vidi) da nikome akutno ne može naškoditi. Kratko provjetravanje u slučaju da se razbije je i više nego dovoljno.
No problem s okolišem lako se riješi ako se prestanu bacati gdjegod, i počne s reciklažom za što su uostalom i namijenjene. Istina, ako bi CFL postao glavni izvor svjetla, a otpad se samo bacao na divlja odlagališta, s vremenom bi počele rasti koncentracije žive u okolišu, kao što su narasle u moru uslijed loše izvedene bazične kemijske industrije 20. stoljeća koja je ispočetka mislila da nema problema od većeg bacanja koječega u zaljeve. Otkako su se zakoni postrožili i svijest porasla, s tim se prestalo u razvijenom svijetu.

Onda zračenje. Buuuu, zračenje, rak-rana hrvatskog rječnika.
Zračenje iz električnog sklopa CFL-a je neionizirajuće (ne trga molekule) i ništa drukčije od onoga iz običnih sklopova kod fluorescentnih cijevi.
Štetan učinak na razumnim udaljenostima nije dokazan, a kraj glave ih nećemo držati. Vjerojatno bi bilo problema da netko drži tijelo upaljenog CFL-a na glavi cijeli dan, ali to je onda njegov problem. Intenzitet radiovalova koje te žarulje stvaraju opada po kvadratu udaljenosti, tako da ne vidim neku frku oko toga. Ako se dokaže štetnost, naći će se i rješenje, po običaju.

LED je stupanj iznad toga i još je tehnologija u većem razvitku. Nije došla blizu optimalnog plafona i tu možemo očekivati svašta. Lako je moguće da će CFL biti prijelaz, a LED dugoročnije rješenje. Govoriti nešto konačno o LED žaruljama još nema velikog smisla.

Članak koji kritiziram kaže da sve štedne žarulje imaju negativan utjecaj na okoliš. To je jednostavno demagogija. Pa imaju ih i sve obične žarulje. Svi proizvodi imaju negativan utjecaj, zato što nisu spontano nastali u prirodi, nego je trebalo izvući neke sirovine i energiju da bi se proizvod dobio, što nužno stvara otpad. Bit je u tome koliki je taj utjecaj, a ne postoji li.

Trošimo suludo velike količine energije običnim žaruljama i to treba prestati, kao što treba prestati i gradnja loše izoliranih kuća i stanova iz kojih toplina prejako curi. Nema naprijed bez stezanja remena u tom sektoru.

Dalje se zatim navodi epilepsiju i oštećenje vida, ogromne troškove proizvodnje i reciklaže, a ništa to nije poduprto nikakvim izvorima. Mislim... tvrditi da CFL izaziva epilepsiju je debelo pretjerivanje. I ja koristim CFL, pa nemam epilepsiju. Cijeli svijet koristi CFL ili fluorescentne cijevi, pa koliki je udio ljudi s tom bolesti?

Članak je pomodarski bunt. Država je odlučila, na temelju izračuna, debelo uštedjeti na struji i ispuštanju CO2, i sad to jednostavno mora biti pokvareno i zlokobno samo zato jer se netko time službeno bavi. Kako to može biti razumno promišljanje? Nikome to nije palo na pamet iz vedra neba, nego se radi o planiranom odmaku s tehnologije 19. stoljeća na novu, jer stara nije održiva u postojećim uvjetima.
Svaka nova tehnologija donosi i nove probleme, ali koristi se zato jer je općenito bolja od prethodne.

Jedan od tipičnih argumenata ljudi koji pucaju na teorije zavjere jest da će netko time napuniti džepove. No shit!? Netko će zaraditi? Pa tko bi rekao da će u kapitalizmu netko zaraditi?
Uvijek će netko na nečemu zaraditi, posebno u ovakvom ekonomskom sustavu, no to nas ne smije sprječavati da napredujemo.
Frka oko ovoga će se brzo ugasiti kad krenu usporedbe računa za struju. Ljudi više brinu oko novca nego oko okoliša. Kad vide da mogu ekonomski uštedjeti, brzo će prestati s korištenjem neučinkovitih žarulja.

Jedino zbog čega mi je žao da više neće biti običnih žarulja je to što sam jedan od onih koji bi kupio razne vrste tako da ih ima kao uspomenu. Recite mi da sam tehnološki geek, ali žarulje su zanimljiva stvar i dolaze u raznim oblicima. Imao sam jednu od 200 ili 300 vati i sad mi je žao što sam ju izdubio i pretvorio u lošu kemijsku tikvicu.


Post je objavljen 03.09.2012. u 12:54 sati.