31.12.2006., nedjelja

Fotografija #15 - Panorama Zadra malo prije Nove godine...

- 20:30 - gurni glavu kroz monitor (17) - snimi - #

29.12.2006., petak

Zubi, mačke

Zubi. Imao sam problem sa zubom. Znate ono, kad mi se bilo upalilo pa sam poludio od boli. Uglavnom, dva puta sam stavljao lijek, pa smo i stomatolog i ja smo mislili da je živac već onako, tamo gdje svi psi idu kad uginu. Inače imam jako zdrave zube. I sjednem na stolac, Sretan Božić i sve, i on mi počne prčkati po zubu, ništa me ne boli. Skoro ništa. Odmah krene s bušenjem i odstranjivanjem Ledermixa. Zatim bušenje dugim svrdlom. Zaglavilo mu se pa je bezuspješno pokušavao izvući svrdlo skupa s bušilicom. Nije išlo, pa je otkvačio bušilicu i pokušavao iščupati prstom. Odjednom, stomatolog od sestre traži sonde. Ja onako , kakve sonde, molim, znam što ćeš mi činiti, makni se od mene. Prvo je dobro sve izbrusio, očistio, a onda počeo gurati sonde u korijenske kanale. Sestro, ajmo jedan žuti za medijalni... može... sad crveni... Isprva nije previše boljelo, a onda je počeo pakao. Živac nije bio umrtvljen. Možete zamisliti kolika je to bol, kad vam netko hrapavom iglom struže po živcu i gura u korijenski kanal, bode ga na njegovom ulasku u zub. Inače dobro trpim bol i šutim, ali sam sad jaukao. U svom životu sam kod stomatologa bio velik broj puta, a jaukao sam niti tri. Bol je duboka, i raspodijeljena na nekoliko zuba te čeljusni zglob. Pri udarcu iglom, stravično bi boljeo samo zub. Ono je nešto grozno, toliko grozno da sam nakon operacije brzo zaboravio kako boli najjača bol, ali mi je isto kroz glavu strujila ona fantomska još par sati. Blaženi mozak i njegovi mehanizmi obrane... Sveukupno mi je zabijao sonde više od 15 puta i dao tri injekcije hipoklorita koje su mi lijepo nagrizle unutarnju stranu obraza. Zatim čišćenje, sušenje, punjenje. Sestro, može plamenik... Kakav plamenik, ma neću to, znam što ćeš mi sad učiniti... I on lijepo sterilizira drugu sondu, pola minute u plamenu, pa u moja usta. ŠŠŠŠŠŠŠŠ.... diže se dim čiji miris ne želim udisati. Bojim se da mi slučajno ne potegne usnu ili jezik, događalo se. Onda rekonstrukcija krune, glađenje, zagriz. Prošlo je neko vrijeme, a još me boli na lupkanje. Nadam se da je zub sad miran bar deset godina. Od sada za svaki zahvat tražim anesteziju. Pola face mi utrne na četvrtinu dana, ali nema veze. Također, tražit ću da mi govori sve što radi i da po mogućnosti, ponekad i zrcalom zavirim u zub. Mačke. Sinoć sam skinuo pedesetak malih fileova koji se dadu opisati s "cat_meow.wav". Malo mijaukanja, nešto zavijanja, nešto režanja. Pustio sam zvuk na zvučnike linije. Mater Felis silvestris catus je popizdila. Mislila je da je netko zatvorio mačku u zvučnik. Počela je režati uz manijakalni pogled i lagano nakostriješeni rep. Filius Felis silvestris catus se vidljivo prestrašio. Kretao se onako lagano, kao po jajima, i gledao da nije možda nešto ispod ormara. Mater Felis silvestris catus se pokušavala popeti na ormar, provaliti u zvučnik. Nisu zaspali do tri sata ujutro, nego su ukipljeno, širom otvorenih zjenica, stali jedan do drugog, što je prilično čudno, jer se inače pokefaju ako stoje jako blizu. Na slici vidite Mater Felis silvestris catus u 1:56 sinoć, kako usrana gleda u zvučnik iz kojeg se čuju mili zvuci jadnih mačaka kojima su tko zna što činili da bi iz njih izvukli te zvukove. Je, ovaj pokus je bio otprilike okrutan, ali jako zabavan i bez posljedica. Danas sam probao opet, čini se da ih više nije previše briga. *pokefaju = potuku

- 15:30 - gurni glavu kroz monitor (16) - snimi - #

26.12.2006., utorak

Sretan Božić!

np: Frank Sinatra - Beyond the Sea Evo, malo sa zakašnjenjem. Nadam se da vam je bio lijep, okružen toplinom i ljudima koje volite. Meni je bio okružen ljudima koje volim, ali topline, i to ove fizikalne, nije bilo. Grijanje je u ku*cu (recimo da radi kako treba ali se ne pali zato, zato i zato) pa koristim svo svoje znanje termodinamike da bi zadržao ovih nekoliko kilojoulea (odlučio sam prestati pisati kilodžul, megavat, miliveber i slično; od sad pišem kako se piše) topline koje donese struja. Na moju žalost, ja stalno zatvaram vrata, držim kuću u što više odjeljaka zatvarajući vrata, racionalno grijem i sve, ali sve je uzalud. Drugi, osim Imoto samo otvaraju vrata. Banu u sobu pogledati što radim, pa onda odu i ne zatvore ih. Drže otvorene prozore da mačke mogu ući, drže otvorena vrata od WC-a da bi mačke mogle ići piti, drže otvorena vrata podruma da bi mačke mogle ići na defekaciju i uriniranje. Jebale ih mačke. Volim svoje mačke, ali ako će mi zbog njih biti užasno ledeno i ako će se zrak grijati da bi izlazio kroz prozor, onda... Također, kuća je gotovo nikako izolirana. Prozori su jednoslojni, govorim da ih moramo poduplati, nitko me ne sluša. To je kao, skupo. A silni kilowatti koji svaku jebenu zimu griju okućnicu nisu? Sva ta struja je mogla otplatiti sto prozora. ... Popodne za Božić sam išao u posjet kod rođaka (njih nekoliko) gdje sam saznao da su ljevoruki ljudi nešto kao retardirani, da je posljedica ljevorukosti "nešto u glavi kad se pomakne". Ja sam ljevoruk. Dakle, ja sam nešto kao retardiran... Nisam htio ništa govoriti, jer nema smisla. Ispalo bi kao da im serem nešto. Odlazak kod tih rođaka je uvijek prilično neugodan, jer se vratim natopljen katranom iz minimalno 15 cigareta i stalno se moram opravdavati što nemam sto kila i tako to. U zadnje vrijeme je toga manje, ali kad sam bio u djetinjstvu i kasnije, bilo je stvarno iritirajuće i demoralizirajuće. ... Uglavnom, jedem kolača koliko ih ima, a nema ih puno... Jedem koliko mogu i kad stignem, pokušavam se uprasiti. Gledao sam Nema sinoć. Mrzim sinkronizaciju, ali je u slučaju crtanih filmova mogu podnijeti, ako ne pretjeraju s nekim stvarima. Ovdje nisu pretjerali i baš je bilo zakon. "Tičjega mlika", "Nećeš partiti!!!" ... Naljutio sam se na medije. Napumpali su "činjenicu" da je prosječni Hrvat potrošio 8000 kn na Božić. Ma da. Daj da vidim tog prosječnog Hrvata. Koje sranje seru. Mrzim televiziju sve više i više. ... Dobio sam lijepi poklon od Imoto. Foam putty i još par dobrih stvari. Sve se to razvodnilo, taj Božić i sve. Nismo imali ni pravi bor ni ništa. Sebi sam inače kupio fluorit. ... Inače, ova slika... To je sob. Kužite, sob - Božić. Podsjeća li vas na još nešto? ... Inače, opekline su prošle. Nije bilo ništa strašno. Stavio sam obične Nivea kreme. Bile su maksimalno prvog stupnja. Sve je u redu. ;)

- 14:00 - gurni glavu kroz monitor (19) - snimi - #

20.12.2006., srijeda

Kratka i korisna obavijest #1

Maloprije sam išao prati donje rublje i čarape Sanitarom. Ne, moje čarape i donje rublje nije toliko infektivno da se mora prati dezinficijensom za zahod, nego nisam imao ništa pri ruci osim Sanitara. Bilo je skoro 23 sata, trgovine ne rade. Inače, pošto ovdje nemam makinu za robu, lijepo stavim nešto u tupperware, zatvorim i mučkam kratko vrijeme. Da, snašao sam se. I tako sam ulio relativno preveliku količinu Sanitara, prelio kipućom vodom iz snažnog plinskog bojlera, stavio malo donjeg rublja, zatvorio, ispuhao suvišni zrak i krenio mućkati, držeći tupperware u razini prsa. Sam svoj majstor. Niti dvije sekunde nakon što sam počeo mučkati, u posudi je jako porastao tlak i ona se snažno i naglo otvorila (neki bi rekli eksplodirala, ali nije) te mi pošpricala lice, vrat i prsa gotovo kipućom otopinom dezinficijensa za zahod koji između ostalog sadržava i fosfatnu kiselinu. Znao sam da se to može dogoditi, ali sam mislio da ću biti brži i jači od tlaka u posudi. Da, vrlo glupo, ali opravdanje mi je to što sam na ušima imao slušalice i slušao neke kick ass pjesme i nisam pazio. Sad me sve peče iako sam opečena mjesta oprao hladnom vodom. Pouka priče: Ako perete nešto izrazito vrućom otopinom korozivnog sredstva, zaštitite kožu i oči, te nemojte biti u groovy raspoloženju. Kemikalija je uvijek brža.

- 23:15 - gurni glavu kroz monitor (34) - snimi - #

18.12.2006., ponedjeljak

Tribute to C&H #1

Evo ga, napokon. Ako ne shvaćate humor, odite na dnevni strip explosm.net-a pa malo pogledajte. A ako ni onda ne budete mogli shvatiti, propali ste slučaj. (BTW, bilo bi zgodno kad biste mi rekli kako vam blog izgleda na ekranu, je li formatiranje pošlo kvragu i tako to... hvala)

- 15:10 - gurni glavu kroz monitor (21) - snimi - #

15.12.2006., petak

Fotografija #14 - Blogger

- 18:30 - gurni glavu kroz monitor (18) - snimi - #

13.12.2006., srijeda

Rana zimska kaša

Mogao bih napisati post o tome kako mi se ponekad gade ljudi dok hodam po cesti, ali to bi bilo tako mizantropski i svi bi mislili da mi se svi i stalno gade, pa bih odbio drage bloggere i privukao roze koji ravnalom režu žile, a meso trgaju tupim škarama za kolaž u vrtiću. Moram kupiti par DVD-ova i CD-ova. Backup. Dobit ću hrpu filmova. Ovi praznici će biti bogati kvalitetnim i kultnim filmovima. Samo najbolje. Nagledat ću se televizije, jer ju tu baš i ne vidim. Božićna radost je nestala prije više od 6 godina, a i ako se pojavi tračak, dolazak natrag u mračni, hladni i vlažni dom to izbriše brže nego Glavaš gubi kile. Zato imamo televiziju. Mislim se kupiti neke darove, onako, za doma. Ali ono što bih htio kupiti je nestalo, pa će dobiti vrećicu kviki grica. Mislio sam se vratiti s Onesan nagibnim vlakom. Nikad se nisam vozio vlakom, pa onda neka prvi bude ICN. Ali, skuplje je do Zadra nego do Splita. Jebenih 348 kuna košta povratna karta. Majku im njihovu snobovsku, pa nemam ja toliko. Zračnim putem je vjerojatno još jeftinije. Tako ćemo ići busom. Nadam se da će nas dopasti onaj novi. Zna li tko koja je svrha brzojava u današnjem svijetu? Zar nije lakše nazvati nekoga telefonom, nego mu slati nešto u stilu: KRAVA OTELILA STOP SIN PAO U JAMU STOP SRETAN BOŽIĆ STOP Naštancao sam hrpu članaka, sve redom jedan bolji od drugoga. A stižu i stripovi. I slike. Strpljenja molim. Evo nešto malo drukčije. Odstupanje od pravila. Imate jednog tipa što se mota po SSC forumu i splitskim krovovima. Mate Balota. Zadovoljan sam time što sad znam da je netko luđi od mene po tom pitanju. Mislim na visine. Ako inače vidite nekoga s fotoaparatom kako se mota oko zgrade, u njoj i na krovu, ne tjerajte ga i ne oponašajte kućepazitelja u Jugoslaviji. Tip vjerojatno radi nešto korisno. Tu možete vidjeti njegove umjetničke ostvaraje, a tu imate filmiće snimljene na njegovim putovanjima. Ako imate viška megabyteova ili ste jako bogati pa imate ADSL flatrate, ili ste pljačkaš banki pa vam je svejedno, pogledajte što je on to sve snimio i slikao što ide na neku izložbu. Stvarno ima jako dobrih stvari. BTW, Mate Balota danas ima rođendan. Eto. Sretan rođendan! :) Eto, a sad se moram pobrinuti što ću jesti navečer. Imam brašno, ulje, dvije vrste čaja, kruh, dva limuna, eventualno jednu kokošju kocku, nešto pommes frittesa i mislim da je to sve. Nemam čokolade. :( Mogao bih napraviti gnjecavo tijesto i sfrigati ga.

- 16:00 - gurni glavu kroz monitor (15) - snimi - #

09.12.2006., subota

Kino krajem 2006.

Što sam gledao i kako mi se svidjelo. World Trade Center. To sam morao ići pogledati. Radi se o policajcima Port Authorityja New Yorka koji su se odazvali na uzbunu tog kobnog jutra. Dobro je prikazano nešto što ljudi općenito ne razumiju - zbunjenost. Mali je broj spasitelja i ljudi uopće znao što se događa. Nisu znali za zrakoplove niti su uopće znali za rušenja. Tako film prikazuje tragediju kroz oči tih policajaca koji su se našli ispod Plaze između tornjeva kad je srušen 2WTC. Scena je upečatljiva i prikazana je samo iz njihove perspektive. Tornjeve se pokazuje sasvim malo i to je ono što smeta. Također, odmah se vidi da ljudi koji su ih crtali nemaju pojma kako su zapravo izgledali. 80% filma se sastoji od scena ispod ruševina, gdje pričaju tri zatrpana policajca, te od scena njihovih obitelji koje doma paničare. Još zapravo čekamo pravi film o toj tragediji, koji bi prikazao ono što se događalo unutar zgrada, recimo nekoliko sudbina ljudi na različitim mjestima u kompleksu. To bi bilo već zanimljivo. Ovako, film je slabašni ostvaraj. Parfem. Odmah ću reći - oduševljenje. Film je blago poremećen, izrazito naturalističan i slikovit. Radi se o mladiću Jean-Baptistu Grenouilleu koji je rođen s fantastično razvijenim njuhom, zbog čega ga okolina odbacuje, no on preživljava. Zaposli se kod parfemista Baldinija gdje stvara odlične mirise koji donose veliku zaradu, no traga za jedinstvenim mirisom kakvog je osjetio kod mlade prodavačice voća, koju je davno slučajno ubio. Naučivši metodu enfleurage-a, pokušava pokupiti miris s prostitutke, no ova se preplaši postupka, pa ju zatuče. Jean-Baptiste za svoj parfem treba 13 estrakata ženstvenosti, pa se ubojstva nastavljaju. Ubojstva su uvijek hladna - željeznim tučkom po potiljku, a metode uzimanja mirisa sablasne. Recimo samo da ima veze s destilacijom te mrtvim tijelima. U filmu glumi jedan od najboljih engleskih glumaca, Alan Rickman (Metatron, Dogma). Glavni glumac, Ben Whishaw, je prilično sablastan i sliči na izvanzemaljca. Film svima preporučam. Stvarno sam se ugodno iznenadio. Borat. My name Borat. I like you. I like sex. It nice! Što reći o filmu o kojem svi bruje? Ništa drugo nego da sam ostao u šoku. Mislio sam da ću se stalno smijati kao na "Team America" (kad sam se skoro izurinirao po sjedalici), ali više sam sjedio otvorenih usta. Gušenje od smijeha je bilo rijetko, normalnog smijeha je bilo puno više. Film stvarno je smiješan, ali kad sam bolje promislio, Sasha stvarno nije normalan. Prešao je granicu. Nije mi jasno kako kazahstanska vlada nije pokrenula neki veći postupak protiv njega. Zamislite samo da je ovako prikazao Hrvatsku. Istina, sad se za Kazahstan bar čuje među običnim pukom, ali svejedno... Kazahstan je meni osobno inače poznat smao po svom kozmodromu Baikonur. U potpunosti je izblatio državu koja nije uvrijedila njegovu Veliku Britaniju baš ničim. Također, potpuno je preveslao jedno romsko naselje u Rumunjskoj. Vjerujem da je onaj susjed koji ga mrko gleda i koji na kraju dobije iPod Mini zapravo čovjek koji je znao o čemu se radi. No to je donekle (!) kompenzirano blaćenjem po SAD-u, gdje je pokazao neke stvarno začuđujuće strašne stvari. Sve u svemu, jeftina, kratkotrajna i dobra zabava te jedan veliki korak ka dizanju tolerancije prosječnog čovjeka. Ovo zadnje nije korisno, ali je neizbježno.

- 00:20 - gurni glavu kroz monitor (27) - snimi - #

06.12.2006., srijeda

Sveti Nikola, orgijanje, jarci i ostale tabu-teme.

Nisam ništa dobio. To je već postala tradicija. Evo, kod Leviathana imate malo o Svetom Nikoli i zašto nije dobro darivati osobe s vaginom (funkcionalnom). Jučer sam vidio plakat na trgovini DM gdje piše da će svako dijete dobiti lizalicu od grožđanog šećera na dan Sv. Nikole. I sijedi starčić nacrtan pogrbljeno. Doziva. "Dođi da ti djedica da lizalicu.. MMmmmMMM..." Brrr... BTW jeste li ikad zapitali zašto je Krampus (ili kako ga god zvali) često obučen u sado-mazo-like opremu? Tip je obučen u crnu kožu s rogovima i repom. I često ima bič ili šibu. Malo sam čitao o tom "biću" tu i tamo i čini se da je on ostatak predaje o Lokiju. Sv.Nikola (Sinterklaas, Father Christmas, Santa Claus) je zapravo ostatak nordijskog božanstva Thora. Thor je imao svog vječnog dosadnjakovića Lokija, božanstvo koje je samo znalo za zajebanciju i orgijanje s bilo čim što mu je palo pod ruke. Žene, muškarci, životinje, biljke, sve. Kad je počelo pokrštavanje nordijaca, Thor je mogao postati ovaj bradonja, a Loki nije mogao službeno postati ništa. No nisu ga zaboravili. Narodna predaja ga je postavila za Krampusa. Krampus je došao i do Austrije i skupa s tim, do sjevernih dijelova današnje Hrvatske koja je bila u Austro-Ugarskoj. Da, Zagreb je oduvijek volio oponašati Beč. Krampus se često prikazivao kao nekakvo pagansko dlakavo biće sličnije kozi nego humanoidu, ali ni to nije vječni prikaz. Sve češće se počeo prikazivati kao čovjek obučen u crnu kožu, dlakav, repat i s ogromnim natečenim crvenim jezikom (a što ste mislili, da će biti umjesto jezika?) te kopitima, simbolom jarca, pohotnog Sotone. Imao je i lance. Zašto me to tako strašno podsjeća na popularnu sliku sado-mazo-a i gnjusnu bestijaliju? Zato jer je Krampus, tj. Loki, bio jedan od glavnih dijelova bestijalnih običaja pagana. To vam je ono kad se ljudi seksaju sa životinjama, da ne bi netko ostao uskraćen za informaciju. Kad bolje razmislim, tu ima i skatofilije. Stalno mu se vidi šupak. Oslobodi nas sveta Klara. Taj prikaz se pokrštavanjem sveo na tabu, i često je Krampus ostao kao "zlo" nabildano biće ogromnog libida koje plaši popunjenu plavokosu austrijsku djecu koja žderu schnitzele i bombone sa 345% šećera i nameće se austrijskim housefrau sa starinskim usisavačima iz industrijske ere, koje "vječno protestiraju" protiv njegovih "zlih" namjera. Ali ne protestiraju previše. Ipak je imao dugački debeli crveni jezik. U nacističkoj Njemačkoj su ga isto koristili u propagandi protiv britanaca i francuza, a vjerojatno ste i sami čuli za povezanost nacizma i tabu-seksa. Dakle, Krampus je zapravo bestijalno i pomalo pedofilsko uvaljivanje u običaje Crkve. Dlakavi manijak u crnoj koži s kopitima i rogovima, koji ima bič/šibu, ne bi trebao biti blizu djece. Zanimljivo. Sljedeći put kad ga vidite na cesti, šutnite ga u jaja. Ili još bolje, u onaj debeli, dugački crveni, natečeni jezik. Tamo ga vjerojatno više boli.

- 11:40 - gurni glavu kroz monitor (26) - snimi - #

02.12.2006., subota

Cyanide and happiness #4

Dakle, remont je prošao dobro. A ja sam prije remonta izvršio kompletni backup. Mislim da je ovo zadnje upoznavanje s ovim stripom. Evo vam još dva. feeling 100 spider A sljedeći put, idu moji. Što mi se dogodilo u ovih par dana? Ništa posebno. Sanjao sam jedan čudan san. Ništa seksualno. Samo čudno. Nemam baš materijala za pričanje, jer ga nisam zapisao. Ima veze s onom grupom čiju biografiju sam jednom pisao. Ovo što vidite na slici je model tornjeva Blizanaca okupan u UV-u. Djeluju masivno, ali su visoki kao A4 list papira. Štoviše, od njega su i napravljeni. Imali su nekih prototipova, ali ovi su stvarno točni. Čak i antenu ima. Zašto to kažem? Zato što sam odlučio napraviti ogromni model. Ali stvarno ogromni. I za to mi treba hamer papir formata A2 ili veći. Zna li tko koliko to košta? Pa da mi kaže... No ovo je bio baš glupi post.

- 01:10 - gurni glavu kroz monitor (24) - snimi - #