28.06.2006., srijeda

100. članak; Fotografija #5 - Teselirana ribica

- 22:30 - gurni glavu kroz monitor (25) - snimi - #

27.06.2006., utorak

Umirem od velike kinetičke energije molekula zraka.

Evo, na sličici možete vidjeti stanje u mojoj sobi. Vani je 36°C u dubokom hladu tj. efektivnih 47°C gdje ljudi hodaju. Prozore neću otvarati. Ventilator radi za vraga. Ova baba ode misli da ventilator HLADI. Isuse... BOŽE. Nema smisla objašnjavati da on ne hladi nego da miješa zrak i dapače - GRIJE, miješajući zrak i zagrijavajući zrak elektromotorom. Ukupnu entropiju je nemoguće smanjivati. Lokalno smanjenje entropije postiže se ukupnim povećanjem entropije. Zato hladnjak više grije nego li hladi. Nadalje, naredila je da zatvorim stropna vrata koja vode u potkrovlje. I sad hladniji podrumski zrak ne cirkulira jer vrući u potkrovlju ne može ispuziti vani. Nema smisla objašnjavati znanost nekome tko je premašio 90 godina. Nema smisla niti učiti. Ne mogu. Gušim se. Evo jedan haiku i sličica. Ajme kako je vruće. Sav sam se oznojio po intimnim mjestima. Kap znoja mi prelazi preko cike...

- 17:38 - gurni glavu kroz monitor (9) - snimi - #

25.06.2006., nedjelja

Fotografija #4 - Jupiter

Evo jedna čisto eksperimentalna fotografija. Snimljena maloprije. Zapravo ne baš tako maloprije. Ali brzo je prošlo. Istina, slika nije savršena jer je snimana bez dodatne optike uz maksimalni zoom, pa su se zone i pojasevi stopili. Jedan od šiljaka na lijevoj strani je možda satelit Io, no ne bih se kladio u to. Jupiter ovih noći (a zapravo i puno dulje) možete vidjeti na jugozapadu na visini od recimo prosječno 20°. To je samo prosjek, jer iza ponoći već pada za obzor. Vidi se kao najsjajnija zvijezda. Kao svaki planet, ne treperi (zvijezde trepere). Najsjajniji objekt na noćnom nebu. Trenutno. Potražite ga pa se hvalite kako znate gdje je. Vrijeme: 24.06.2006. 23:08 Apertura: 5.2 Duljina ekspozicije: 4 s ISO: 80 Usput onako, danas sam zaboravio na aeromiting. A imao sam digitalac (napokon). Mogao sam snimiti kako čovjek na paraglideru udara u deveti kat nebodera na Prisavlju. Čovjek je umro, jadan.

- 01:00 - gurni glavu kroz monitor (16) - snimi - #

24.06.2006., subota

Wiki yipee!

FERmion me upravo obavijestio da je na hrvatskoj wikipedii izašla moja slika za sliku tjedna, a vidim da dolje i pišu linkovi za članke "Eurotower" i "neboder". Odlična vijest. Hvala FERmionu.

- 17:00 - gurni glavu kroz monitor (0) - snimi - #

23.06.2006., petak

Leptir, flash, elegancija, mišićave cice, zidarska!

Danas je bio dan za pamćenje. Zapravo, vjerojatno ne, ali je bilo prilično zanimljivo. * Jučer sam se izvalio na krevet u 20h bez namjere spavanja. Prozori su bili zatvoreni u cijeloj kući da ne ulazi sparni zrak. Teta (nju znaju moji stari čitatelji) mi je još prije rekla da joj navečer izmjerim tlak i da otvorim sve prozore u kući da se kuća noću hladi. I tako, legnem na krevet i probudim se u 5h i zapravo još spavajući pogledam na sat i opet zaspem. Onda sam do 7h bio u nekakvom polusnu. Probudim se i čujem kako teta viče moje ime. Pogledam kroz prozor i skužim da me uopće nije zvala nego da se bavi svojim poslom. Čudno. Tko me onda zove njenim glasom? Nakon jutarnjeg sređivanja, sišao sam kod nje i ispričao joj se što sam zaspao. A ona mi kaže "Znaš kako sam te glasno zvala - čak sam ti bila u sobi i zvala te, a ti si spavao kao mrtav, negdje oko 20h - trebalo je otvoriti prozore..." I ja se trgnem. To je to. U trenucima kad sam ja padao u san, moj um je čuo kako me ona zove i to spremio u nekakav privremeni spremnik, odakle je ta informacija pošla u svjesni dio tek nakon buđenja. Mislim da mi se ovo nije nikad dogodilo. Zapravo sam je čuo kako me zove tek nakon 11 sati! Kao nekakvo putovanje kroz vrijeme, u prošlost. Butterfly effect! * Onda sam brzo otišao na faks predati seminar. Tj. prvo ga isprintati. Ali, jedino mjesto u cijeloj ustanovi koje ima printer - informatika, je bilo zauzeto skoro 2 sata. Koja odlična ustanova. I tako sam "čamio čekajući". Kad sam napokon isprintao, otišao sam na katedru, gdje nije bilo nikoga. *velika anime suza pokraj glave* I zovem par ljudi na mobitel, nitko se ne jevlja ili su zauzeti, katastrofa. Odjednom, dođe kolegica S. Kad me vidjela, nije joj bilo drago. Ne znam zašto. Aerial51 nju JAKO dobro zna. JAKO. I ovo što slijedi će mu biti poznato. Pitam je je li vidjela profesoricu i što uopće radi na katedri kad nikoga nema. A ona, u već poznatom stilu, počne hihotati i ponašati se kao izvijajuća metalna folija, "hihihihiguguguguiiiiguguhihihi...." Gledam je, onako, "Je li ti dobro...?" "Uiuuugugughihihih..." Ja ništa. Kaže ona da ide kod jedne druge profesorice nešto pitati, a ja kažem "Pa idemo skupa, mozda ona zna gdje je ova što je ja tražim". A kolegica "uhuhuhgugugu" i povlači se od mene. Dobro, nemam kugu, u pičku materinu. "Ma necu, ajde ti prvi, ja ću čekati..." OK, ali bolje je da idemo skupa pa da gnjavimo ženu samo jednom! "Ma neeeee uguguguiiiii...." OK, ti si luda. Ono. Ku-ku! Odem ja gore, gledam, pa gore nema kabineta njene profesorice. Ženska laže. "S., ti meni lažeš. Gore nema nikoga." "Uuiiihuhuhuhihihihi... idem ja" Onda ode, ja nakon pola minute za njom. Čim me vidjela ubrzala je natrag i kaže da je nema. I tako smo izašli pred zgradu. Nigdje nikoga, 45°C, kažem ja "Je li ti se možda ide na ručak na FER? Idem s prijateljom." A ona "HUUIIIIhihihihihi ne, ja ovaj, hihihi, necu ja jesti..." "Dobro, je li s tobom sve u redu?" "Ublublublubhihihihi, ma ja sam luda..... ja sam poremećena... huhihihihi ja ću u Vrapče, luda sam...!" "OK, ja idem, a ti kako ti drago, bog." "Uuuhuhuhihhihi..." Idem do glavne zgrade, gledam, tamo kolegica D. sa svojom svitom, onako, pokušava glumiti purgericu (a ne bi se reklo da joj ide, koristi krivu metodu, a ne kuži jadna), javim joj se i odem u zgradu. Onda ubrzo vani i prema tram.stajalištu. I dok sam hodao, ugledam opet kolegicu S. Ubrzo sam je sustigao, i kažem veselo "bog!" (kad je bal, nek' je maskenbal), a ova kao da sam joj flashao pitona (znate, flash, ono kad luđaci idu goli u kaputu, blalabla). I počne opet s cerekanjem. "Iskreno, je li tebi dobro?" "Uguguhhuhihihihih..." "Dobro, idem jesti, di ćeš ti?" -"Uuuuhmmm eee, hihihi, idem u importanne, aj bog!" I odmagli. Ljudi moji, osjećao sam se kao silovatelj. Kao da sam počinio kazneno djelo. * Onda sam se vozio malo tramvajem i presjeo na trgu hrv. velikana (bivši trg burze). I tako čekam 17icu, po mogućnosti NT, ali ništa od toga, tipično. Na stajalište je došla neka bakica. Vrlo slickana i uredna. Crno uže odijelo (zove li se to kostim, ne znam, čuo sam tetu kako koristi taj izraz za sređenu robu), nešto nakita, bijele cipelice, bijele hulahopke do koljena. Šminka. Onako, vidi se da žena drži do sebe. Nije bila očajna kao neke trule lubenice s kojih se cijedi puder i krvavo crvena šminka. Onako, baš OK. Tipičan dokaz toga da žena ne mora izgledati kao rusvaj ako je prešla 60-tu. Bio sam jako zadovoljan time, jer u zadnje vrijeme vidim previše starih ljudi koji su pošli u smokve, pa sam počeo razmišljati o starenju. Ova bakica me razvedrila. I uđem u, kako moj kolega I. kaže, "pjevajuću 17-icu". Tramvaj ima ugodan zvuk. Ugradili su i klimu, ali za vraga im je kad ne hladi nego samo štrće zrak i komadiće plijesni po putnicima. I onda 6 stanica kroz centar grada sve do Zagrepčanke. Tamo se prekrcam i odem na ručak. Sad slijedi vrlo ubrzana priča. Da nije ubrzana, članak bi bio ogroman. Nakon ručka, išao sam u nekoliko trgovina tražiti neke potrepštine. S Fermionom. I puno smo se nahodali i preznojili. Vidjeli smo Kemiku i zaključili da ovo ljeto definitivno radimo eksplozive ili nešto slično. Ok, sad usporavam. * Vidjeli smo neopisivo ružnu curu. Mrzim govoriti da je netko ružan, ali ono je bilo strašno. Nije bila ružna sama po sebi, nego je izgledala kao potamnjeli snažni masivni muškarac. Kratke kose. Pričala je malo na hrvatskom malo na portugalskom s prijateljicom koja nije odudarala od prosjeka koji vidimo po ulicama. Mislim, čudim se tko bi htio s takvom osobom "biti". Iskreno, žena bi me zgazila. Znam sad da se Meilong smije. E, pa smij se. Žena je od tebe 3 puta veća. Je li se još smiješ? Ne? Tako sam i mislio. Onda sam se sjetio - pa uskoro je onaj Gay Pride. Majko mila. Sigurno su te dvije bile klasični stereotipni lezbijski par. Probam zamisliti u glavi kako se ližu. Onako, jedna mišićava i masivna (vrlo izraženi androidni torzo) na drugoj prosječno nježnoj. Hm. Hmmmmmmmm..... Ne znam. Preferiram dvije nježne cure. Ženski King Kongovi me plaše. Taj Gay Pride je katastrofa. Jeste čuli da će mahati zastavama s petokrakama i ćirilicom? Još čitam u 24sata (besplatni letak, ne kupujem to pravo smeće) da su pozvali i srpske gay udruge. Majko mila. Ali ono, Isuse... BOŽE. Mislim, nemam ništa protiv homoseksualnosti. To je prirodna pojava. Nema me što smetati. Ali kad mi se po gradu vuče hrpa promiskuitetnih homoseksualaca s petokrakama, koji pjevaju Internacionalu (još i građani znaju da su tu negdje i "srpski pederi"), onda, onda stvarno. "Mama, mama, gledaj, tko su ovi?" "Sinko ne gledaj, idemo, to su bolesni, ajde idemo..." Mislim da je to sutra. 24-og. I onda će "srpski pederi" s ćirilicom zakrčiti grad. Biti će hrpa policije. U gradu će se osjećati nemir. Zašto? Zato jer će "srpski komunistički guzojebi" marširati gradom. "Mi normalni građani" ćemo morati trpiti u vrućim tramvajima gužvu zbog tih izroda. Mislim, Pride. Čime se ponosiš? To je kao da se netko ponosi što je ljevoruk. Na žalost, to je demokracija. Ako prijaviš policiji mirni prosvjed, ne smiju te dirati. Bilo bi preje*eno osnovati Straight Pride. Pa onako, da muški marširaju s plakatima "JA VOLIM PIČKE" "CICE SU ZAKON", a cure: "VOLIMO KU*AC" I slično. Predobra ideja. * Za kraj, nešto što se dogodilo pri kraju dana. Ulazim u bus za doma i sve je ok. Na prvoj stanici, ulazi neki mišićavi tukac od kojih 17 godina i njegov deblji posilni, sličnog godišta. Frajeri. Frajeri kurac. I posilni pokaže kartu i cvika je, a builder onako, "flasha" kartu i cvika. Vozač: "Oprosti, pokaži mi kartu još jednom." A tip nešto kao da ju je već cvikao. Vozač ponavlja. Tip da ju je rasparao. Putnici svi već bulje. Vozač želi vidjeti kartu. Tip pita posilnog gdje mu je karta. Posilni dodaje svoju kartu. Vozač želi vidjeti builderovu kartu. Builder se izmotava. Vozač ponavlja. Builder vadi neku drugu kartu. Vozač želi vidjeti cvikanu kartu. Builder posilnome daje mot da izađu vani. Vozač zatvara vrata i nešto gunđa, a u tom trenu builder nasrne na autobus i raščupa već zatvorena pneumatska vrata, stane vikati "JA SAM TI DIJETE, JE LI??" Nešto u tom stilu. I raščupa i vrata kabine te počne prašiti vozača kroz ono malo prostora. U pomoć skaču dva starca. Builder ih odgurne. Starci ljosnu natrag na sjedala. Jedan od njih se dere na krelca, drugi ništa. Onda se i njih dvoje porječkaju. Vozač nekako uspije izgurati tipa iz kabine, ovaj ispadne iz autobusa, vrata se zatvaraju, builder se vani dere. Pljune nekih 200mL sline na vrata. Bus krene. Starci se prepiru oko odgoja. Vozač se trese. Ja onako, gledam. Došlo mi je da odvalim jednu zidarsku tom mulcu. Od gušta, onako PAF! Nije se tako ponašao zbog vrućine nego zato jer je prepotentno bogato stvorenje, koje živi u elitnom kvartu, a ne želi platiti kartu za bus. Mameko i tateko z titulčekima plaćaju sinčeku teretanu da bi on tamo nabijao testosteron i mlatio vozače i gurao starce. Eh, da sam od brda odvaljen bi reagirao. Kad nisam - bolje šutjeti. Bilo bi lijepo kad bi se događale stvari kao u akcijskim stripovima, kad ljudi u sjeni postanu branitelji. Ali to tako nije.

- 22:45 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #

18.06.2006., nedjelja

Fotografija #3 - Harmonici

Nemojte misliti da samo ovakve stvari slikam. Ali imam dosta ovakvih. Dakle, evo još jedna grafička. Koristio sam samo pojačavanje kontrasta i smanjivanje temperature boje, i to samo lagano, jer je slika ionako bila već dovoljno upečatljiva. Ovo je zapravo crop. Cijela slika uključuje cijelu površinu Eurotowera presvučenu oblacima i nebom, no na njemu su još reklame. Vrijeme: 07.03.2006. 15:28 Apertura: 5.6 Duljina ekspozicije: 1/200 s ISO: 80

- 02:30 - gurni glavu kroz monitor (28) - snimi - #

16.06.2006., petak

Hier kommt die Sonne

np: Savage Garden, To The Moon and Back Yahoo! Danas je bio mrzli dan. Tako mrzli da sam ga prespavao, LOL. Nešto je hipnotizirajuće u molarnoj provodnosti što je izazvalo višesatni san. Izbalio sam bilješke. Ono što je najgore kod ovakvih dana jesu susjedi i to susjedi s djecom. Kad je jako vruće djeca polude. Posve ih shvaćam; i sam sam bio takav. Joj gdje su ta bezbrižna vremena divljanja iza kuće (što bi uključivalo i piromaniju mojih mlađih susjeda koju sam ja nadgledao na nagovor njihove bake koja mi je, jeba joj pas mater lajavu, ubila mojeg dragog mačka prije skoro 10 godina) kad je svijet izgledao tako poletan, svaki gušter je bio moj, svaka vlat trave zelena, a svaki #FFFFFF oblak jezdio preko #0066FF neba... Ono što je još gore je to kad su susjedi bogata marva koja ima bazen! Onda zovu približno tucet djece (tucet, meni neopisivo glupa riječ, znači skup od 12 jedinica) koja igraju nogomet i skaču u vodu. Zabavljaju se dok ja buljim u grčka slova u jednadžbama i ne ide mi baš sve u glavu. Od te dječje opijenosti zabavom, vrište. A ja buljim. Oni vrište. Ja buljim. Ne u njih. U papir. Ne volim djecu osim ako nisu dojenčad. Novorođenčad je gadna i smežurana. Mislim, ne da ih volim seksualno. Nisam pedofil. U sobi je prevruće. Idem smočiti kosu i gledam u ogledalo naslonjen na umivaonik. Keine Lust. Zavjesa tuše se miče. Valjda Frank nije izašao. Nije, to je propuh. Sve bi bilo super da su im roditelji pozorniji pa da im kažu da nije normalno vrištati od podne do 7ipo navečer. I sam sam bio vrlo živahan kao mali, što je smetalo mom ocu koji to iz tko zna kojeg razloga nije mogao podnijeti (a navodno je bio farabut u mladosti; tal. farabutto = nevaljalac ili tako nekako). Tata , ako ovo čitaš, oprosti. Volio sam eksperimentirati, sve gledati, trčati okolo. Vatala, vatala, weeeeee! Struja, jupiii! Vatala, struja! Vatala, vatala, kornjače! Jupi! Kornjače, struja, vatala! Jeeeeeeeij! Osim nogometa. Prilično ga mrzim iz nekih razloga koje sad neću navoditi. Zapravo nogomet je bio OK ako bih ga igrao sa susjedima u sumrak, koji bi za loptu uzeli tenisku lopticu natopljenu "nitrom" (nitro razrjeđivač, toluen i ostali prijatelji, da...). Lopta je letajući okolo ostavljala metar dug narančasti vatreni trag i to nas je jako zabavljalo. Zvuk je bio fora. Nešto kao "uuhhhh" kad vam se plin na štednjaku zapali odjednom, samo puno dulje i uz mijenjanje visine tona. Što lopta išla brže, to je zvuk bio viši. Kao mali mlažnjak. Neprirodni zvuk koji bi sigurno preplašio SNI koja je, BTW, jako dobro pojansila konjukciju Saturna i Marsa, posjetite i pogledajte. Nitro isparine, sumrak, smijanje... Sjećate li se vi vašeg zadnjeg dana bezbrižnog djetinjstva? Ja otprilike da. Naopačke metar ispod mora, gledajući u tekuće nebo iznad sebe, znao sam da je kraj. Što je najčudnije, ta mala sentimentalnost se pokazala istinitom. Oštro su prestale igre. Nekako sam znao da je kraj. Tužno, istina. Koliko god smo divljali, nikad nismo divljali cijeli dan. Umorili bi se, pa bi ljenčarili ispod trešnje ili u polju trstika. A ovi ovdje vrište cijeli dan. I onda u meni raste poriv za ubijanjem. Poriv koji niti gađanje koseva laserom u oči ne može utažiti (kad ih pogodiš ponašaju se kao da ih jedu buhe). Mislio sam ih gađati (ne koseve nego djecu, nisam manijak) kamenjem, ali kamenje je u zagrebačkoj zemlji posebno teško naći. Uostalom, na katu sam. Pa je tako gađenje propalo. Kad si mali misliš da si centar. Da si orijentacijska točka, da si mjera svega. A kad odrasteš malo vidiš da zaista postoje nova djeca i tao razočaranje, to shvaćanje da nisi poseban te dotuče. Periodno ili odjednom. Shvatiš i da su odrasli samo zbunjena djeca. I tako oni.. je li... na mrzlom suncu, u gotovo 50°C, skaču cijeli dan. Hm, možda dobiju rak kože kad budu veći. Onda će možda doći meni. Tko će se onda smijati?

- 23:42 - gurni glavu kroz monitor (18) - snimi - #

14.06.2006., srijeda

Novi unos na hr.wikipedia.org - Eurotower

Evo, nakon nekoliko tjedana odugovlačenja, hrvatska wikipedia posjeduje točan članak o najvišem neboderu u našoj državi - Eurotoweru. 16/18 slika su mojih ruku djelo; rezultati vratolomija, ušuljavanja u stambene tornjeve i noćna slikanja gradilišta pod stalnom opasnosti od policije. Ne znam znate li to, ali zgrade oko nebodera se ne smiju slikati i policija navodno ima pravo reagirati ako vidi nekog u blizini s fotoaparatom. Zato sam i najviše ponosan na to što sam toranj gotovo periodno slikao još otkad je bio građevinska jama, a da sam bio uhvaćen od strane policije samo dva puta i to noću (nisu mi ništa učinili, LOL). Dakle, ovo su članci koje sam do sada napisao, izuzevši maloprije navedeni Eurotower: Zagrepčanka Cibonin toranj Vjesnik Uskoro planiram obogatiti hrvatsku wikipediu člancima o Zagrebtoweru, Almerii, HOTO-u, te Neboderu. Forumaši sa skyscrapercity.com foruma su puno učinili slikavši ogroman broj slika za vrijeme gradnje, najviše za Zagrebtower, i ovim putem im se od sveg srca zahvaljujem, jer znam koliki je to trud.

- 02:00 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #

13.06.2006., utorak

Konjukcija Saturna i Marsa

Javio bih i prije, ali je blog.hr pao (opet, je li...). Možda će uskoro ovo doći na naslovnice novina ako neka baba vračara počne o tome na televiziji. Vjerujem da većina vas zna da je famozna betlehemska zvijezda koja je ukazala na rođenje Isusa zapravo bila vrlo tijesna konjukcija Jupitera i Saturna (bili su vrlo blizu na nebu) koja se u razmaku nekoliko mjeseci oko Isusovog rođenja dogodila nekoliko puta i time pobudila zanimanje tri zvjezdoznanca. Danas znamo da Isus nije bio rođen prije točno 2006 godina, pa je vjerojatnost te verzije betlehemske zvijezde viša. Ono što je kod mene pobudilo zanimanje je čudno poklapanje blizine "ukletog" datuma 06.06.2006. i konjukcije Saturna i Marsa. Prije par sati sam gledao nešto u SNB simulatoru i kad sam shvatio da gledam u moguću "betlehemsku zvijezdu" onoga čije ime je neželjeno, lecnuo sam se. Koja glupa fraza, lecnuti se. No dobro. Uglavnom, nije mi bilo svejedno i mislio sam da je netko puno gadniji od Franka u mojoj sobi. Konjukcija će biti najjača 18.07. u 6 sati ujutro. Saturn i Mars će biti na nebu razdvojeni pola stupnja (30 minuta). Za one koji ne znaju što to znači, pola stupnja je promjer Mjeseca kakvim ga mi vidimo sa Zemlje. Ako ne znate što je kutna veličina, onda ne znam što bi vam rekao jer bi to bar svaki srednjoškolac trebao znati. Eto vam sličica gore pa gledajte. I odmah mi se upalila lampica - Mars je staro rimsko božanstvo rata. Značajno rođenje - blizina 666 datuma - Mars (božanstvo rata) umjesto Jupitera (vrhovno božanstvo)... Jeste li i vi već skopčali? Bi li ovo moglo značiti rođenje onog kojeg se ljudi boje već desecima stoljeća? on edit: Tko god piše vijesti i obavijesti na naslovnici, je nepismen. Ispričavamo se korisnicima i posjetiteljima za nedostupnost sajta. Vaš Blog! Ne piše se sajt nego se piše site. Hrvatski pravopis nalaže pisanje stranih riječi onako kako se pišu u izvornom jeziku (ima izuzetaka kod davno ukorijenjenih riječi). Dakle, ako ćemo sajt, onda ćemo i kijbord, majkrosoft, Džodi Foster, taster, Viljem Šekspir, Karl Sejgan, Ketrin Đejnvej, Petrik Stjuart, parti, skrin, keps lok, itd. E, molim lipo. Pisanje riječi tipa site na pravilni način također je pokazatelj informatičke pismenosti koja traje neko vrijeme, dakle time pokazujete da niste netko tko je nedavno išao "na tečaj za kompjutere" da bi naučio što je prozor i da za "site" niste čuli preko televizije.

- 02:00 - gurni glavu kroz monitor (11) - snimi - #

09.06.2006., petak

Frank.

- 06:45 - gurni glavu kroz monitor (18) - snimi - #

06.06.2006., utorak

Tetsuo: The Iron Man - recenzija

Evo jedan film koji će vas ispuniti nekom čudnom blagotvornom toplinom iznutra. Dobro je za reumatičare. Kratki sadržaj sam preveo iz članka na en.wikipedia.org i sadrži blage spoilere: Tetsuo: The Iron Man je japanski film iz 1988. (Shinya Tsukamoto). Vrlo grafičan, film se može nazvati kultom o dehumanizaciji. Film počinje scenom čovjeka (kojeg nazivaju "metalni fetišist") koji otvara ogromnu ranu na svom bedru i u nju na silu gura komad metalnog otpada. Čovjek u tome očito uživa, perverzno seksualno. No, kad shvati da su mu se u rani izlegle larve, u panici i vrišteći izjuri na ulicu gdje ga pokupi auto. Vozač pokušava prikriti zločin skupa sa svojom djevojkom tako da truplo baci u usjek u šumi (gdje se nakon toga njih dvoje pojebu dok metalni fetišist gleda), no mrtvac nije sasvim mrtav. Na posve nevjerojatan način se vrati po njega kao nekakav "virus" koji uzrokuje pretvaranje tijela u metal. Otkrivanje sočnih detalja vam neću priuštiti, jer su jako dobri, pa uživajte u njima. Recimo samo da jedna od najkontroverznijih scena uključuje penis-bušilicu, hmhmhmm... Film završava spojem Fetišista i čovjeka u jedinstvenu masu metalnog otpada koji gotovo orgazmično krenu u napad na svijet, s ciljem da sve pretvore u metal. Kraj spoilera. Dakle, film sam prvi put gledao lani u onom nekakvom domu kulture "Mama" (stvarno mi se ne sviđa ozračje te ustanove). I Aerial51 ga je gledao. Nisam shvatio skoro ništa. Jedva sam pohvatao komadiće radnje. Preporučio mi ga je kolega i dan danas ga zbog ovog filma promatram čudno. No, film preporučam, jer je svojevrsni kult japanskog filma i može se nazvati japanskim filmom potpune destrukcije. U njemu ima nešto "cool", ali jako duboko zakopano te slabo zrači. Dakle, ima ono nešto. Mislim da će se samo čudnim ljudima istinski svidjeti. Film je apsolutno čudan. U videotekama ga ne možete nabaviti pa potražite pomoću p2p-a, osim ako niste štovatelj antipiratstva. pojedinosti: Radnja: pri prvom gledanju teško da ćete iti što skužiti. Sve što se u filmu izgovori stane na otprilike pola A4 stranice (fontsize12), tako da film morate gledati, a ne zvirkati okolo. Scenografija: Jedna riječ. Olovo. Film je u CB tehnici što pridonosi nekom osjećaju da glumci ne udišu zrak nego disperziju olova u ugljikovom(II)-oksidu (čitaj, ispušni plin iz fiće). Gotovo svugdje ima metalnog otpada, stalno je oblačno, ali svijetlo. Beton zamjenjuje sve što metal nije. Moderni je Japan prikazan kao grad kojeg je progutala industrija. Kamera: značajni dio filma sniman je bez stativa što pridonosi "low budget" efektu. Miješaju se scene snimane kvalitetnom i jeftinom kamerom. Glumci: četvero ih je. Tetsuo, metalni fetišist, uredska radnica i Tetsuova djevojka. Tetsuo je na prvoj slici, a na ovoj vidite uredsku radnicu koja je u stadiju rane mutacije u metalni otpad. Inače ova slika prikazuje meni jednu od najboljih scena u filmu. Likovi su plošni i nerazvijeni, toliko prazni da je od njih bogatija čak i CB slika. Glazba: autor soundtracka je Chu Ishikawa, glazbenik koji se bavi industijskom glazbog. Soundtrack je tako prepun skladbi divljanja na industrijskim bačvama i kotlovima, djeluje vrlo "olovno sivo" kao i okružje u koje se savršeno uklapa. Nije nešto što bih preporučio za slušanje. Trajanje: 67 min ocjena: nemam pojma. ne mogu ocjenjivati nešto što je toliko apsurdno da malo tko zna o čemu je uopće riječ.

- 00:00 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

05.06.2006., ponedjeljak

The Machine is on fire!

Imam web kameru pa vam mogu snimati razne glupave filmiće. Isto tako imam zeleni upaljač upaljač. Kapsula je stajala na stolu i upaljač isto, pa mi se nešto upalilo u glavi. To je bilo još prije par dana. Nisam je odmah onda zapalio nego sam crnio čađom tako da izgleda rabljeno. Imala je rupe i dimne tragove, baš fino. Punio sam je plinom i palio. Vrata bi bila zatvorena, a onda bi se uz zvuk brzog zapaljenja sama otvarala. Rezultat bezbrojnih paljenja je ova slika, koja ne djeluje baš kao da je slikana mobitelom. A je. Baš mi je nekako "rapidna". Plava magla na vratima je pogled u unutrašnjost koja je taman počela gorjeti, a žuto je plin koji je ispuzio vani. I onda sam se sjetio - idemo snimiti film totalne destrukcije. Nažalost, bila je malo pretotalna, jer mi je nagorila plastični podložak i stol (ali jako malo, vidi se samo na odsjaju). Ali zato ste prve osobe na cijelom Internetu, cijelom ogromnom World Wide Webu, koje mogu vidjeti screenshotove na kojoj gori model TGFT Vremenske Kapsule. Povlašteni se, i to se vidi, da, da... Kapsula se puši, isparavaju ugljikovodične i acetatne pare. Početak vidljive destrukcije. Vrata pucaju. Puca cijela Kapsula. Veći dio kataklizmično gori i pougljenjuje. Pokus se otima kontroli, gori kulisa. Kraj pokusa, uništeni stroj. Divni su bili srednjoškolski dani, kad nisam učio puno i provodio popodneva u garaži praveći bombe... ah. Nisu to bile bombe u pravom smislu riječi, više nekakve dimne bombe, koje bih bacao u septičku jamu da pobijem komarce. Tada još nije bilo ovih WC-NET vrećica. Na žalost, nisam uspijevao, čime god sam ih napadao. Mogao sam i cijanovodikom ali sam se bojao sintetizirati tu stvar u količinama većim od par mjehurića. Jeste li znali da neki ljudi nemaju osjet njuha za cijanovodik ili im je slabo razvijen? On inače ima miris po gorkim bademima. Bademovo ulje je dovoljno dobra usporedba, odvratno je. Tako da nisam htio eksperimentirati da ne bih kolabirao na pod tek tako. Žali bože mene prekrasnog i prepametnog. A je to. (edit: Pobrisao sam morbidne gluposti jer mi se čini da neki nisu shvatili da se radi o šali. Trenutno nisam u crnohumorno-morbidnoj fazi pa i mene sablažnjava...) (edit2: jebemu, taj dan mi je stvarno bilo dosadno... čudim se sam sebi)

- 13:30 - gurni glavu kroz monitor (21) - snimi - #

04.06.2006., nedjelja

Fotografija #2 - Emerald City

Evo još jedna visoka. :-) Na slici je zapadno krilo Zagrepčanke, donedavno najvišeg nebodera u Hrvatskoj. Koristio sam color balance, za sjene, polutonove i svjetline. Zbog jake zasićenosti bojom JPEG artefakti su prilično vidljivi na višim kompresijama, tako da sam uzeo optimalnu vrijednost između kvalitete i težine, jer sam i ja na modemu. Vrijeme: 28.10.2005. 15:04 Apertura: 5.6 Duljina ekspozicije: 1/320 s ISO: 80 Također, blog je dobio lagano promjenu izgleda. Samo sam stavio ovaj nacrt iza. Posebno sam pazio na to da slova budu i dalje čitljiva. Htio sam da dobije "blueprint" stil. Kako vam se sviđa? Blog counter pokazuje 3108 posjeta, dakle 100ak posjeta u zadnjih 3-4 dana, što me prilično čudi. Ne vidim razlog tome, jer sam komentar ostavio na tek 1-2 bloga.

- 08:30 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #

03.06.2006., subota

Mrzim politiku, ali volim moral.

Ovo je odgovor na trešov komentar, komentar koji je napisao s bloga koji ne postoji više, pa ga je vjerojatno izbrisao. Kažeš, pričam kao ustaša? Pa, gledaj, nisi prvi crveni fanatik koji mi je to rekao. Kad mi zatucani ljudi kažu nešto što smatraju lošim, onda to smatram za pohvalu. Inače su mi i neki fašistoidno nastrojeni u mom životu rekli da pričam kao komunjara, pa onda, je li, to shvaćam kao veliki kompliment. Normalni ljudi koji se groze politike i poštuju ono zrno moralne soli u glavi koje su nam normalni nepolitični roditelji ostavili u naslijeđe mrze političke igre i blebetanja oko toga. Tako da mi se nevjerojatno gadi i ide mi na živce kad mi se jave neki koji misle da su Pavelić ili Tito ili čak Tuđman bili zakon. Za tvoju informaciju, u Jugoslaviji se nije živjelo u bratstvu i jedinstvu. Lokalna politika koja se oslanjala na socijalizam je imala u planu stopiti narodnosti na onome što vole zvati "Zapadni Balkanski poluotok", pojam koji praktično ne postoji, nego je izmišljen. Kad nešto stopiš i odvratiš pozornost, lakše ti je upravljati. Do prije nekoliko mjeseci smo bili jugoistočna Europa, a sad smo zapadni Balkan. Možeš misliti koji su to farabuti kad tako mažu oči ljudima. Oni koncerti, ponovna okupljanja starih grupa Jugoslavije je bila čista priprema za stvari koje slijede. stvaranje tog fiktivnog duha nekog zajedništva. Zapadnoj Europi nije u interesu da narodi jugoistočne Europe budu raštrkani. Treba im kompaktna masa koju mogu mijesiti, a to se postiže sve većim brojem polumutnih i mutnih ugovora koje zovu "dogovorima o suradnji u regiji". A sad glede početka Jugoslavije. Smatram da je velika stvar sam početak otpora politici NDH. To je svijetla točka hrvatske povijesti. Ali ono što je nakon toga uslijedilo je nešto drugo, što mnogi ljudi ne mogu razlučiti, posebno nadobudni teenageri. Eto ti samo Bleiburg, pojam koji se nije smio izustiti po cijenu karijere, a možda i života. (ostavimo za sada na miru crnokošuljaše i ostale budaletine koje dođu među normalnim ljudima na obljetnicu) "Bleiburga" ima masu. Čuo si za Jazovku? A za one silne jame? Masovnih grobnica ima i po periferiji Zagreba. Ljudi to znaju i ne žele tamo graditi kuće. Život u Jugoslaviji se nije mogao zvati naprednim. Ako zoveš naprednim to što je država imala infrastrukturu, što je postojale ceste i bolnice, socijalna politika i drugo, onda griješiš, i to katastrofalno. Jugoslavija je bila država s osnovnim potrebama. Recimo da je ljude smatrala za biljakama. Dadeš im vode, svjetla, traka i minerala i one cvatu. Ljudi nisu takvi. Ljudi imaju više potrebe. Zato ne žive ukopani u zemlju i zato društvo ima famoznu trojku - znanost, umjetnost i religiju. Ljudi kreiraju i imaju mišljenje. I imaju pravo glasa samim time što postoje. Ljudi u Jugoslaviji su, da bi zadržali ili postigli veći status u poslu, morali biti u Partiji, i morali su se slagati s dogmama. Nisu smjeli biti religiozni, nisu smjeli čitati neke knjige. Zovi me ustašom, ali nekako mi se čini da su te grozne stvari postojale i u NDH (doduše, tamo primjetljivije i ozakonjeno), a također, i u doba Španjolske Inkvizicije, na koju se crveni fanatici često vole pozivati kad im mozak pukne "ajmo malo blatiti vjeru". Shvaćaš li sad, koliko si licemjeran? I za vrijeme Tita je tvoj fiktivni Balkan bio zavađen, ali se moralo šutjeti. Morao si se smješkati inače si završavao u miliciji na "vaspitavanju", i ponekad bi te i prebili, a to nitko nije smio saznati inače biti patili i krvni srodnici i prijatelji. Nisi imao pravo glasa. Opet, isto kao i u NDH. Politika bratstva i jedinstva ti je sustavno rušila temelje kulture i tvog naroda. Uništili su ti i jezik. Ovo što danas čuješ na televiziji nije hrvatski. Ako te zanima što se dogodilo, proprčkaj pojam "novosadski kulturocid". Također, bio je tu i kult ličnosti Tita. To mi nikako ne odgovara, a i nije normalno. Danas kad vidim obljetnice u Kumrovcu dođe mi muka. Zašto jadnu djecu oblače u pionirske uniforme? ŠTO jadna djeca znaju o tome? I još im dadu transparente u stilu: "JA VOLLIM SVOG DRUGA TITA" Ma koga voliš? Tip je umro i nisi ga nikad poznavao. Doviđenja. Nisam se osvrnuo na partizanske zločine. Iako je to počelo kao civilni pokret, gdje su ljudi htjeli uništiti nevjerojatno zločinački represivni sustav NDH, i uključivali su se dragovoljci (kojima sam zahvalan, jer su pridonijeli dobrom cilju), kasnije se pretvorio, posredstvom gadova kojim je svugdje, u nešto što je pobilo mnogo nedužnih ljudi. Barata se s brojkama koje sežu do milijun za područje cijele Jugoslavije. Naravno, ne smatram da "dužne" trebalo pobiti. Kažeš da sad nemaš ništa? Jesi li siguran? Ako nemaš ništa i boriš se za kruh, koga vraga stojiš na netu? Prodaj kompjuter za kruh ako si tako siromašan! Da smo još u istom sustavu, misliš da bi mogao normalno koristiti Internet? Ili bi ti država možda vršila selekciju onoga čemu pristupaš? Čuo si za Kinu i Google? Nisi sve loše napisao svoj članak, ali si svoj tekst krivo determinirao. Nisi pisao o anarhizmu, nego o ekstremno lijevom anarhizmu i gotovo komunizmu, a libio si se i spomenuti kako je ponekad korisno vršiti kriminalne radnje nad državnim i privatnim objektima zbog ovih ili onih razloga, no naravno, da se čitatelji ne bi ustrašili, dodao si da se pri tome mora paziti na ljude. Ej! Želiš se baviti destrukcijom? Odi kopaj kanale ili ruši stare dotrajale pogone i dobij plaću za to. Nemoj širiti destruktivne ideje oko sebe. Poštedi nas toga. Pretpostavljam da ti je u glavi namješteno određivati osobu kao ustašu čim ona prozbori i najmanju riječ protiv tog "crvenila", no sve ovo što sam gore napisao događalo se i za vrijeme crnog razdoblja. Osim toga, neki iz obitelji su mi nastradali u fašizmu, pa stoga ne pričam gluposti. Ako si fasciniran crvenim razdobljem zbog toga što te fasciniraju glazbene skupine koje to propagiraju, onda shvati da si pao na staru foru - i oni su kapitalisti koji buđenjem tih poriva zarađuju na tebi. Je li ti sad bar malo jasnije? Preporučio bih tebi i svima koji ovo čitaju, a imaju teenagerske frustracije, da se ne okreću politici nego da svojim očima gledaju svijet. Odjebite crnu i crvenu ekipu. Bacite u tri pičke materine sve te političke knjige. Posvetite se kreativnom radu. Od politike nikad ništa. Poštedite svijet svojeg "teen angst-a". Masturbirajte malo više. Slikajte. Igrajte igrice. Bavite se sportom. Eksperimentirajte. Posvetite se filmu, ljubavi. Kupite ljubimca. Pišite. Za kraj, stihovi iz pjesme Zombie, grupe Cranberries, koji dobro opisuju ovaj članak: It's the same old theme since nineteen-sixteen. In your head, in your head they're still fighting, With their tanks and their bombs, And their bombs and their guns. In your head, in your head, they are dying... Nevezano za ovu temu, evo odgovora na pitanje što je na slici "Tetive". Na slici je horizontalno snimljeno okno lifta stambenog nebodera u Zagrebu, koji se nalazi u clusteru nebodera u ulici Prisavlje. Nije najviši stambeni u državi, ali je najviši stambeni toranj u Zagrebu. Snimka je učinjena s 25. kata, a sam neboder je visok 26 katova. Na slici se ne vidi niti pola okna.

- 01:30 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #

02.06.2006., petak

Dajte mi BWR reaktor i neće mu biti ništa.

Nisam pisao o simulatoru prekjučer jer sam pisao o Trojan centrali u Oregonu, no evo sad vas obavještavam da čitate blog certificiranog seniorskog operatera BRW nuklearnog reaktora. Dakle, ima jedna tvrtka, Acme-Nuclear Services koja nudi na download shareware verziju svog programa za usavršavanje operatera za BWR tip reaktora (Boiling Water Reactor, to je verzija PWR-a, BRW je reaktor koj nema drugi toplinski ciklus nego reaktor direktno grije vodu čija para pogoni turbinu). Simulator je vrlo težak i treba ga dobro prostudirati, a i imati predznanja nuklearne fizike (recimo da bi srednjoškolska nuklearna fizika bila dovoljna ako je dobro znate) da bi uspješno položili ispit koji se sastoji od pismenog i praktičnog dijela. Prije nego li sam uspio položiti sve, natjerao sam reaktor u SCRAM nekih 25 puta... Sad je problem taj što želim certifikat. Naime, program nakon pologanja ispita daje jedan kod kojeg pošaljete skupa s 10$ (i više, zbog naše poštarine) na adresu tvrtke koja vam onda pošalje certifikat na kvalitetnom certifikatu s potpisom predsjednika tvrtke, kojeg možete uokviriti. Zgodno, zar ne? Ali meni se ne plaća. Bar za sad. Ali želim certifikat. Dakle, ako volite nukularne bombe , reaktore i slično, trk na ovu stranicu i skinite program pa se zajebavajte. Nećete uspjeti uništiti reaktor jer što god učinili, upalit ćete SCRAM. BTW, baš sam vidio da pod kategorijama nema "znanost". Mislim, stvarno. Urednici dragi, zar svi blogovi pišu priče i putopise kao vaši nenadjebivo zanimljivi favoriti s cool liste? Također, mogli biste se potruditi i izbrisati blogove koji služe prodaju lijekova online. Nakotilo ih se hrpa. To su ilegalne stranice.

- 07:00 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #

01.06.2006., četvrtak

Bijeli zmajevi.

Kad sam ono pisao o fotografiji, nisam dodao da volim i eksperimentirati s filmom. Ovo sam snimio jučer, zadnji dan svibnja. Ovo je jedan sat snimke stisnut na 6 sekundi, needitiran. A ovo tu je nešto ludo, ludo. Ne mogu vjerovati što sam ovo učinio. Skinite, ima niti pola MB. on edit: Ova slika je link. Link koji vodi na rapishare i to na video datoteku, editiranu verziju gornjeg filma, još ljepšu, po meni. Možda neki nisu shvatili i misle da je ovo samo mala slika. Da imam ovako lijepu sliku, sigurno bih stavio veću. Odgovor Blogu Koji Se Gleda: Film je sniman webkamerom na 352x288 px, bez kompresije. Zato je i zauzelo više od 25 GB. 3350 sekundi. Onda je ubrzan 512 puta te tako i stisnut na 6 sekundi. To je učinjeno programom Winproducer, koji ima opciju ubrzavanja. Doduše, 8 puta u jednom editiranju, pa sam tako išao 3 puta po 8. Zatim je film ubačen u VirtualDub, najbolji editor kojeg sam koristio, ikad (radi na skripte) i u njemu stavio temporal smoother i colorize u stilu osnovnog tona bloga - morsko plave. Temporal smoother sljepljuje frameove nešto dručkije od motion blura. Tako dobiješ ovaj efekt kao da nešto sablasno oštro leti nebom i za sobom distorzira nebo. Isti efekt je korišten u filmu kojeg jako volim - Ja ću budan sanjati. Ono kad ptice lete po nebu i krila im se po nebu ponašaju kad da za sobom vuku svježu boju obojane slike. Mislim se kako bi bilo dobro snimiti ovakvo nešto što bi uključivalo panoramu Zagreba. Ne znam kako to izvesti, nemam baš uvjeta. 22:05 - Upravo sam završio snimanje skoro 1.5 sata zalaska sunca i oblaka. Sad je gotovo ubrzavanje na prvih 8x. Idemo sad na 16x.

- 03:05 - gurni glavu kroz monitor (15) - snimi - #