Ovo je odgovor na trešov komentar, komentar koji je napisao s bloga koji ne postoji više, pa ga je vjerojatno izbrisao.
Kažeš, pričam kao ustaša? Pa, gledaj, nisi prvi crveni fanatik koji mi je to rekao. Kad mi zatucani ljudi kažu nešto što smatraju lošim, onda to smatram za pohvalu.
Inače su mi i neki fašistoidno nastrojeni u mom životu rekli da pričam kao komunjara, pa onda, je li, to shvaćam kao veliki kompliment.
Normalni ljudi koji se groze politike i poštuju ono zrno moralne soli u glavi koje su nam normalni nepolitični roditelji ostavili u naslijeđe mrze političke igre i blebetanja oko toga. Tako da mi se nevjerojatno gadi i ide mi na živce kad mi se jave neki koji misle da su Pavelić ili Tito ili čak Tuđman bili zakon.
Za tvoju informaciju, u Jugoslaviji se nije živjelo u bratstvu i jedinstvu. Lokalna politika koja se oslanjala na socijalizam je imala u planu stopiti narodnosti na onome što vole zvati "Zapadni Balkanski poluotok", pojam koji praktično ne postoji, nego je izmišljen. Kad nešto stopiš i odvratiš pozornost, lakše ti je upravljati.
Do prije nekoliko mjeseci smo bili jugoistočna Europa, a sad smo zapadni Balkan. Možeš misliti koji su to farabuti kad tako mažu oči ljudima.
Oni koncerti, ponovna okupljanja starih grupa Jugoslavije je bila čista priprema za stvari koje slijede. stvaranje tog fiktivnog duha nekog zajedništva.
Zapadnoj Europi nije u interesu da narodi jugoistočne Europe budu raštrkani. Treba im kompaktna masa koju mogu mijesiti, a to se postiže sve većim brojem polumutnih i mutnih ugovora koje zovu "dogovorima o suradnji u regiji".
A sad glede početka Jugoslavije. Smatram da je velika stvar sam početak otpora politici NDH. To je svijetla točka hrvatske povijesti. Ali ono što je nakon toga uslijedilo je nešto drugo, što mnogi ljudi ne mogu razlučiti, posebno nadobudni teenageri. Eto ti samo Bleiburg, pojam koji se nije smio izustiti po cijenu karijere, a možda i života. (ostavimo za sada na miru crnokošuljaše i ostale budaletine koje dođu među normalnim ljudima na obljetnicu)
"Bleiburga" ima masu. Čuo si za Jazovku? A za one silne jame? Masovnih grobnica ima i po periferiji Zagreba. Ljudi to znaju i ne žele tamo graditi kuće.
Život u Jugoslaviji se nije mogao zvati naprednim.
Ako zoveš naprednim to što je država imala infrastrukturu, što je postojale ceste i bolnice, socijalna politika i drugo, onda griješiš, i to katastrofalno.
Jugoslavija je bila država s osnovnim potrebama. Recimo da je ljude smatrala za biljakama. Dadeš im vode, svjetla, traka i minerala i one cvatu. Ljudi nisu takvi. Ljudi imaju više potrebe. Zato ne žive ukopani u zemlju i zato društvo ima famoznu trojku - znanost, umjetnost i religiju. Ljudi kreiraju i imaju mišljenje. I imaju pravo glasa samim time što postoje.
Ljudi u Jugoslaviji su, da bi zadržali ili postigli veći status u poslu, morali biti u Partiji, i morali su se slagati s dogmama. Nisu smjeli biti religiozni, nisu smjeli čitati neke knjige.
Zovi me ustašom, ali nekako mi se čini da su te grozne stvari postojale i u NDH (doduše, tamo primjetljivije i ozakonjeno), a također, i u doba Španjolske Inkvizicije, na koju se crveni fanatici često vole pozivati kad im mozak pukne "ajmo malo blatiti vjeru".
Shvaćaš li sad, koliko si licemjeran?
I za vrijeme Tita je tvoj fiktivni Balkan bio zavađen, ali se moralo šutjeti. Morao si se smješkati inače si završavao u miliciji na "vaspitavanju", i ponekad bi te i prebili, a to nitko nije smio saznati inače biti patili i krvni srodnici i prijatelji. Nisi imao pravo glasa. Opet, isto kao i u NDH.
Politika bratstva i jedinstva ti je sustavno rušila temelje kulture i tvog naroda. Uništili su ti i jezik. Ovo što danas čuješ na televiziji nije hrvatski. Ako te zanima što se dogodilo, proprčkaj pojam "novosadski kulturocid".
Također, bio je tu i kult ličnosti Tita. To mi nikako ne odgovara, a i nije normalno.
Danas kad vidim obljetnice u Kumrovcu dođe mi muka. Zašto jadnu djecu oblače u pionirske uniforme? ŠTO jadna djeca znaju o tome? I još im dadu transparente u stilu: "JA VOLLIM SVOG DRUGA TITA"
Ma koga voliš? Tip je umro i nisi ga nikad poznavao. Doviđenja.
Nisam se osvrnuo na partizanske zločine. Iako je to počelo kao civilni pokret, gdje su ljudi htjeli uništiti nevjerojatno zločinački represivni sustav NDH, i uključivali su se dragovoljci (kojima sam zahvalan, jer su pridonijeli dobrom cilju), kasnije se pretvorio, posredstvom gadova kojim je svugdje, u nešto što je pobilo mnogo nedužnih ljudi. Barata se s brojkama koje sežu do milijun za područje cijele Jugoslavije. Naravno, ne smatram da "dužne" trebalo pobiti.
Kažeš da sad nemaš ništa? Jesi li siguran? Ako nemaš ništa i boriš se za kruh, koga vraga stojiš na netu? Prodaj kompjuter za kruh ako si tako siromašan!
Da smo još u istom sustavu, misliš da bi mogao normalno koristiti Internet? Ili bi ti država možda vršila selekciju onoga čemu pristupaš? Čuo si za Kinu i Google?
Nisi sve loše napisao svoj članak, ali si svoj tekst krivo determinirao. Nisi pisao o anarhizmu, nego o ekstremno lijevom anarhizmu i gotovo komunizmu, a libio si se i spomenuti kako je ponekad korisno vršiti kriminalne radnje nad državnim i privatnim objektima zbog ovih ili onih razloga, no naravno, da se čitatelji ne bi ustrašili, dodao si da se pri tome mora paziti na ljude.
Ej! Želiš se baviti destrukcijom? Odi kopaj kanale ili ruši stare dotrajale pogone i dobij plaću za to. Nemoj širiti destruktivne ideje oko sebe. Poštedi nas toga.
Pretpostavljam da ti je u glavi namješteno određivati osobu kao ustašu čim ona prozbori i najmanju riječ protiv tog "crvenila", no sve ovo što sam gore napisao događalo se i za vrijeme crnog razdoblja.
Osim toga, neki iz obitelji su mi nastradali u fašizmu, pa stoga ne pričam gluposti.
Ako si fasciniran crvenim razdobljem zbog toga što te fasciniraju glazbene skupine koje to propagiraju, onda shvati da si pao na staru foru - i oni su kapitalisti koji buđenjem tih poriva zarađuju na tebi. Je li ti sad bar malo jasnije?
Preporučio bih tebi i svima koji ovo čitaju, a imaju teenagerske frustracije, da se ne okreću politici nego da svojim očima gledaju svijet. Odjebite crnu i crvenu ekipu. Bacite u tri pičke materine sve te političke knjige. Posvetite se kreativnom radu. Od politike nikad ništa.
Poštedite svijet svojeg "teen angst-a". Masturbirajte malo više. Slikajte. Igrajte igrice. Bavite se sportom. Eksperimentirajte. Posvetite se filmu, ljubavi. Kupite ljubimca. Pišite.
Za kraj, stihovi iz pjesme Zombie, grupe Cranberries, koji dobro opisuju ovaj članak:
It's the same old theme since nineteen-sixteen.
In your head, in your head they're still fighting,
With their tanks and their bombs,
And their bombs and their guns.
In your head, in your head, they are dying...