Marketing
Tetsuo: The Iron Man - recenzija
Evo jedan film koji će vas ispuniti nekom čudnom blagotvornom toplinom iznutra. Dobro je za reumatičare.
Kratki sadržaj sam preveo iz članka na en.wikipedia.org i sadrži blage spoilere:
Tetsuo: The Iron Man je japanski film iz 1988. (Shinya Tsukamoto).
Vrlo grafičan, film se može nazvati kultom o dehumanizaciji. Film počinje scenom čovjeka (kojeg nazivaju "metalni fetišist") koji otvara ogromnu ranu na svom bedru i u nju na silu gura komad metalnog otpada. Čovjek u tome očito uživa, perverzno seksualno. No, kad shvati da su mu se u rani izlegle larve, u panici i vrišteći izjuri na ulicu gdje ga pokupi auto. Vozač pokušava prikriti zločin skupa sa svojom djevojkom tako da truplo baci u usjek u šumi (gdje se nakon toga njih dvoje pojebu dok metalni fetišist gleda), no mrtvac nije sasvim mrtav. Na posve nevjerojatan način se vrati po njega kao nekakav "virus" koji uzrokuje pretvaranje tijela u metal.
Otkrivanje sočnih detalja vam neću priuštiti, jer su jako dobri, pa uživajte u njima. Recimo samo da jedna od najkontroverznijih scena uključuje penis-bušilicu, hmhmhmm...
Film završava spojem Fetišista i čovjeka u jedinstvenu masu metalnog otpada koji gotovo orgazmično krenu u napad na svijet, s ciljem da sve pretvore u metal.
Kraj spoilera.
Dakle, film sam prvi put gledao lani u onom nekakvom domu kulture "Mama" (stvarno mi se ne sviđa ozračje te ustanove).
I Aerial51 ga je gledao. Nisam shvatio skoro ništa. Jedva sam pohvatao komadiće radnje. Preporučio mi ga je kolega i dan danas ga zbog ovog filma promatram čudno.
No, film preporučam, jer je svojevrsni kult japanskog filma i može se nazvati japanskim filmom potpune destrukcije. U njemu ima nešto "cool", ali jako duboko zakopano te slabo zrači. Dakle, ima ono nešto. Mislim da će se samo čudnim ljudima istinski svidjeti. Film je apsolutno čudan. U videotekama ga ne možete nabaviti pa potražite pomoću p2p-a, osim ako niste štovatelj antipiratstva.
pojedinosti:
Radnja: pri prvom gledanju teško da ćete iti što skužiti. Sve što se u filmu izgovori stane na otprilike pola A4 stranice (fontsize12), tako da film morate gledati, a ne zvirkati okolo.
Scenografija: Jedna riječ. Olovo. Film je u CB tehnici što pridonosi nekom osjećaju da glumci ne udišu zrak nego disperziju olova u ugljikovom(II)-oksidu (čitaj, ispušni plin iz fiće). Gotovo svugdje ima metalnog otpada, stalno je oblačno, ali svijetlo. Beton zamjenjuje sve što metal nije. Moderni je Japan prikazan kao grad kojeg je progutala industrija.
Kamera: značajni dio filma sniman je bez stativa što pridonosi "low budget" efektu. Miješaju se scene snimane kvalitetnom i jeftinom kamerom.
Glumci:
četvero ih je. Tetsuo, metalni fetišist, uredska radnica i Tetsuova djevojka.
Tetsuo je na prvoj slici, a na ovoj vidite uredsku radnicu koja je u stadiju rane mutacije u metalni otpad.
Inače ova slika prikazuje meni jednu od najboljih scena u filmu.
Likovi su plošni i nerazvijeni, toliko prazni da je od njih bogatija čak i CB slika.
Glazba: autor soundtracka je Chu Ishikawa, glazbenik koji se bavi industijskom glazbog. Soundtrack je tako prepun skladbi divljanja na industrijskim bačvama i kotlovima, djeluje vrlo "olovno sivo" kao i okružje u koje se savršeno uklapa. Nije nešto što bih preporučio za slušanje.
Trajanje: 67 min
ocjena: nemam pojma. ne mogu ocjenjivati nešto što je toliko apsurdno da malo tko zna o čemu je uopće riječ.
Post je objavljen 06.06.2006. u 00:00 sati.