23.06.2006., petak
Leptir, flash, elegancija, mišićave cice, zidarska!
|
Danas je bio dan za pamćenje. Zapravo, vjerojatno ne, ali je bilo prilično zanimljivo. * Jučer sam se izvalio na krevet u 20h bez namjere spavanja. Prozori su bili zatvoreni u cijeloj kući da ne ulazi sparni zrak. Teta (nju znaju moji stari čitatelji) mi je još prije rekla da joj navečer izmjerim tlak i da otvorim sve prozore u kući da se kuća noću hladi. I tako, legnem na krevet i probudim se u 5h i zapravo još spavajući pogledam na sat i opet zaspem. Onda sam do 7h bio u nekakvom polusnu. Probudim se i čujem kako teta viče moje ime. Pogledam kroz prozor i skužim da me uopće nije zvala nego da se bavi svojim poslom. Čudno. Tko me onda zove njenim glasom? Nakon jutarnjeg sređivanja, sišao sam kod nje i ispričao joj se što sam zaspao. A ona mi kaže "Znaš kako sam te glasno zvala - čak sam ti bila u sobi i zvala te, a ti si spavao kao mrtav, negdje oko 20h - trebalo je otvoriti prozore..." I ja se trgnem. To je to. U trenucima kad sam ja padao u san, moj um je čuo kako me ona zove i to spremio u nekakav privremeni spremnik, odakle je ta informacija pošla u svjesni dio tek nakon buđenja. Mislim da mi se ovo nije nikad dogodilo. Zapravo sam je čuo kako me zove tek nakon 11 sati! Kao nekakvo putovanje kroz vrijeme, u prošlost. Butterfly effect!  * Onda sam brzo otišao na faks predati seminar. Tj. prvo ga isprintati. Ali, jedino mjesto u cijeloj ustanovi koje ima printer - informatika, je bilo zauzeto skoro 2 sata. Koja odlična ustanova. I tako sam "čamio čekajući". Kad sam napokon isprintao, otišao sam na katedru, gdje nije bilo nikoga. *velika anime suza pokraj glave* I zovem par ljudi na mobitel, nitko se ne jevlja ili su zauzeti, katastrofa. Odjednom, dođe kolegica S. Kad me vidjela, nije joj bilo drago. Ne znam zašto. Aerial51 nju JAKO dobro zna. JAKO. I ovo što slijedi će mu biti poznato. Pitam je je li vidjela profesoricu i što uopće radi na katedri kad nikoga nema. A ona, u već poznatom stilu, počne hihotati i ponašati se kao izvijajuća metalna folija, "hihihihiguguguguiiiiguguhihihi...." Gledam je, onako, "Je li ti dobro...?" "Uiuuugugughihihih..."  Ja ništa. Kaže ona da ide kod jedne druge profesorice nešto pitati, a ja kažem "Pa idemo skupa, mozda ona zna gdje je ova što je ja tražim". A kolegica "uhuhuhgugugu" i povlači se od mene. Dobro, nemam kugu, u pičku materinu. "Ma necu, ajde ti prvi, ja ću čekati..." OK, ali bolje je da idemo skupa pa da gnjavimo ženu samo jednom! "Ma neeeee uguguguiiiii...." OK, ti si luda. Ono. Ku-ku! Odem ja gore, gledam, pa gore nema kabineta njene profesorice. Ženska laže. "S., ti meni lažeš. Gore nema nikoga." "Uuiiihuhuhuhihihihi... idem ja" Onda ode, ja nakon pola minute za njom. Čim me vidjela ubrzala je natrag i kaže da je nema. I tako smo izašli pred zgradu. Nigdje nikoga, 45°C, kažem ja "Je li ti se možda ide na ručak na FER? Idem s prijateljom." A ona "HUUIIIIhihihihihi ne, ja ovaj, hihihi, necu ja jesti..." "Dobro, je li s tobom sve u redu?" "Ublublublubhihihihi, ma ja sam luda..... ja sam poremećena... huhihihihi ja ću u Vrapče, luda sam...!" "OK, ja idem, a ti kako ti drago, bog." "Uuuhuhuhihhihi..." Idem do glavne zgrade, gledam, tamo kolegica D. sa svojom svitom, onako, pokušava glumiti purgericu (a ne bi se reklo da joj ide, koristi krivu metodu, a ne kuži jadna), javim joj se i odem u zgradu. Onda ubrzo vani i prema tram.stajalištu. I dok sam hodao, ugledam opet kolegicu S. Ubrzo sam je sustigao, i kažem veselo "bog!" (kad je bal, nek' je maskenbal), a ova kao da sam joj flashao pitona (znate, flash, ono kad luđaci idu goli u kaputu, blalabla). I počne opet s cerekanjem. "Iskreno, je li tebi dobro?" "Uguguhhuhihihihih..." "Dobro, idem jesti, di ćeš ti?" -"Uuuuhmmm eee, hihihi, idem u importanne, aj bog!" I odmagli. Ljudi moji, osjećao sam se kao silovatelj. Kao da sam počinio kazneno djelo. * Onda sam se vozio malo tramvajem i presjeo na trgu hrv. velikana (bivši trg burze). I tako čekam 17icu, po mogućnosti NT, ali ništa od toga, tipično. Na stajalište je došla neka bakica. Vrlo slickana i uredna. Crno uže odijelo (zove li se to kostim, ne znam, čuo sam tetu kako koristi taj izraz za sređenu robu), nešto nakita, bijele cipelice, bijele hulahopke do koljena. Šminka. Onako, vidi se da žena drži do sebe. Nije bila očajna kao neke trule lubenice s kojih se cijedi puder i krvavo crvena šminka. Onako, baš OK. Tipičan dokaz toga da žena ne mora izgledati kao rusvaj ako je prešla 60-tu. Bio sam jako zadovoljan time, jer u zadnje vrijeme vidim previše starih ljudi koji su pošli u smokve, pa sam počeo razmišljati o starenju. Ova bakica me razvedrila. I uđem u, kako moj kolega I. kaže, "pjevajuću 17-icu". Tramvaj ima ugodan zvuk. Ugradili su i klimu, ali za vraga im je kad ne hladi nego samo štrće zrak i komadiće plijesni po putnicima. I onda 6 stanica kroz centar grada sve do Zagrepčanke. Tamo se prekrcam i odem na ručak. Sad slijedi vrlo ubrzana priča. Da nije ubrzana, članak bi bio ogroman. Nakon ručka, išao sam u nekoliko trgovina tražiti neke potrepštine. S Fermionom. I puno smo se nahodali i preznojili. Vidjeli smo Kemiku i zaključili da ovo ljeto definitivno radimo eksplozive ili nešto slično. Ok, sad usporavam. * Vidjeli smo neopisivo ružnu curu. Mrzim govoriti da je netko ružan, ali ono je bilo strašno. Nije bila ružna sama po sebi, nego je izgledala kao potamnjeli snažni masivni muškarac. Kratke kose. Pričala je malo na hrvatskom malo na portugalskom s prijateljicom koja nije odudarala od prosjeka koji vidimo po ulicama. Mislim, čudim se tko bi htio s takvom osobom "biti". Iskreno, žena bi me zgazila. Znam sad da se Meilong smije. E, pa smij se. Žena je od tebe 3 puta veća. Je li se još smiješ? Ne? Tako sam i mislio. Onda sam se sjetio - pa uskoro je onaj Gay Pride. Majko mila. Sigurno su te dvije bile klasični stereotipni lezbijski par. Probam zamisliti u glavi kako se ližu. Onako, jedna mišićava i masivna (vrlo izraženi androidni torzo) na drugoj prosječno nježnoj. Hm. Hmmmmmmmm..... Ne znam. Preferiram dvije nježne cure. Ženski King Kongovi me plaše. Taj Gay Pride je katastrofa. Jeste čuli da će mahati zastavama s petokrakama i ćirilicom? Još čitam u 24sata (besplatni letak, ne kupujem to pravo smeće) da su pozvali i srpske gay udruge. Majko mila. Ali ono, Isuse... BOŽE. Mislim, nemam ništa protiv homoseksualnosti. To je prirodna pojava. Nema me što smetati. Ali kad mi se po gradu vuče hrpa promiskuitetnih homoseksualaca s petokrakama, koji pjevaju Internacionalu (još i građani znaju da su tu negdje i "srpski pederi"), onda, onda stvarno. "Mama, mama, gledaj, tko su ovi?" "Sinko ne gledaj, idemo, to su bolesni, ajde idemo..." Mislim da je to sutra. 24-og. I onda će "srpski pederi" s ćirilicom zakrčiti grad. Biti će hrpa policije. U gradu će se osjećati nemir. Zašto? Zato jer će "srpski komunistički guzojebi" marširati gradom. "Mi normalni građani" ćemo morati trpiti u vrućim tramvajima gužvu zbog tih izroda. Mislim, Pride. Čime se ponosiš? To je kao da se netko ponosi što je ljevoruk. Na žalost, to je demokracija. Ako prijaviš policiji mirni prosvjed, ne smiju te dirati. Bilo bi preje*eno osnovati Straight Pride. Pa onako, da muški marširaju s plakatima "JA VOLIM PIČKE" "CICE SU ZAKON", a cure: "VOLIMO KU*AC" I slično. Predobra ideja. * Za kraj, nešto što se dogodilo pri kraju dana. Ulazim u bus za doma i sve je ok. Na prvoj stanici, ulazi neki mišićavi tukac od kojih 17 godina i njegov deblji posilni, sličnog godišta. Frajeri. Frajeri kurac. I posilni pokaže kartu i cvika je, a builder onako, "flasha" kartu i cvika. Vozač: "Oprosti, pokaži mi kartu još jednom." A tip nešto kao da ju je već cvikao. Vozač ponavlja. Tip da ju je rasparao. Putnici svi već bulje. Vozač želi vidjeti kartu. Tip pita posilnog gdje mu je karta. Posilni dodaje svoju kartu. Vozač želi vidjeti builderovu kartu. Builder se izmotava. Vozač ponavlja. Builder vadi neku drugu kartu. Vozač želi vidjeti cvikanu kartu. Builder posilnome daje mot da izađu vani. Vozač zatvara vrata i nešto gunđa, a u tom trenu builder nasrne na autobus i raščupa već zatvorena pneumatska vrata, stane vikati "JA SAM TI DIJETE, JE LI??" Nešto u tom stilu. I raščupa i vrata kabine te počne prašiti vozača kroz ono malo prostora. U pomoć skaču dva starca. Builder ih odgurne. Starci ljosnu natrag na sjedala. Jedan od njih se dere na krelca, drugi ništa. Onda se i njih dvoje porječkaju. Vozač nekako uspije izgurati tipa iz kabine, ovaj ispadne iz autobusa, vrata se zatvaraju, builder se vani dere. Pljune nekih 200mL sline na vrata. Bus krene. Starci se prepiru oko odgoja. Vozač se trese. Ja onako, gledam. Došlo mi je da odvalim jednu zidarsku tom mulcu. Od gušta, onako PAF! Nije se tako ponašao zbog vrućine nego zato jer je prepotentno bogato stvorenje, koje živi u elitnom kvartu, a ne želi platiti kartu za bus. Mameko i tateko z titulčekima plaćaju sinčeku teretanu da bi on tamo nabijao testosteron i mlatio vozače i gurao starce. Eh, da sam od brda odvaljen bi reagirao. Kad nisam - bolje šutjeti. Bilo bi lijepo kad bi se događale stvari kao u akcijskim stripovima, kad ljudi u sjeni postanu branitelji. Ali to tako nije.  |
