četvrtak, 01.01.2009.
renesansna umjetnost
Renesansna umjetnost
Naziv za talijansku umjetnost 15. i 16. stoljeća ( kasnije se javlja u ostalim dijelovima Europe).
Rana renesansa ( quatrtrocento-kratica za 1400)
Visoka renesansa (cinquecento-kratica za 1500)
Razvijaju se gradovi-države gdje buržoazija ostvaruje posebne oblike demokracije bogatih.
Firenza ( u 13. st. Građanstvo je uspjelo svrgnuti feudalce, velika tekstilna manufaktura koja zapošljava 30 000 od ukupno 90 000 stanovnika, postoji 80 banaka)
Venecija ( početkom 15. st. Ima 190 000 stanovnika, godišnji promet od pomorske trgovine iznosio 10 000 000 dukata, 1455. samo porez: 800 000 dukata).
Rim (Jača papinska država pa postaje renesansni centar, na početku 16. st ima 85 000 stanovnika, vatikanska knjižnica imala je više od 3 000 svezaka, izgradila se najveća crkva na svijetu- sv. Petra, obnovilo se sveučilište itd.).
Harmonija mikrokozmosa i makrokozmosa, suglasnost čovjeka i svijeta- stilska realistička karakteristika.
Interes se usredotočuje na pojedine elemente vizualne realnosti: prostor, volumen, anatomija i svjetlost.
Analitički odnos prema vizualnoj realnosti se u visokoj renesansi pretvara u veliku sintezu- viziju idealnog jedinstva svijeta i čovjeka.
Jedinstvena i jedinstvena renesansna vizija; racionalno konstruirani svijet;
Svijet je humanizirano polje ljudskih djelatnosti., ljepota je u skladu pojedinih dijelova.
Kompozicija: zatvoren sustav trodimenzionalnog prostora, definiranog u kozmičkim razmjerima ( Kopernik); postoje samo moguće stvari i odnosi ( za razliku od magičnog srednjeg vijeka).
• Renesansni urbanizam:nastaje ideja idealnog grada ( po planu savršeno zvjezdastom obliku). Očituje se u mnogobrojnim zahtjevima na postojećim srednjovjekovnim gradovima( gdje se prostor organski i dvodimenzionalno probija između dominirajućeg volumena) , vladaju zakoni perspektive ( upravlja se trodimenzionalnošću grada), prostori su strogo geometrijski određeni, organizirani simetrično, perspektivna skraćenja su jasno izražena, prazni prostor se shvaća isto kao i volumen, geometričnost volumena ( koji su određeni da budu stroge čvrste granice) se nastavlja u prostor.
Filareteova Sforzinda ( 1451.- 1464.)
- najrazrađeniji projekt idealnog grada u traktatu o arhitekturi.
- na 8 izbočenih uglova zvijezde (čine ju zidine) nalaze se kule (plovnim kanalima povezane sa pravokutnim trgom u centru grada);
- Na uvučenim uglovima se nalaze vrata (od njih glavne ulice vode prema glavnom trgu);
- na pola puta od zidina ka trgu je pravilna kružna ulica ( presijeca kanale i radijalno postavljene ulice);
- Na mjestu presjeka kanala su trgovi sa crkvom;
- Na mjestu presjeka ulica su trgovi sa specijaliziranim tržnicama;
- Glavni trg > visoka kula, glavna crkva i knežev dvor;
- Nijedan se dio kompleksa ne može osamostaliti jer je dio cjeline, čvrstoću kompleksa čini veza ruba ( zidina) i središta ( glavnog trga), radijalnom organizacijom ulica se uspostavlja čvrsta veza središta i ruba
- Zvjezdast oblik zidina uravnotežuje sile izbacivanja i uvlačenja ( prema van su kule koje brane grad, a prema unutra ulazi u grad);
Piazza Ss. Annunziata ( Firenza; 1419.- 1601. g.)
-Brunelleschijeva zgrada Ospedale Degli Innocenti je prva sagrađena i određuje način oblikovanja ostatka trga;
-Pravokutan tlocrt, geometričan, perspektivno se organizira probijanjem ulice točno nasuprot fasadi crkve;
-sve su zgrade iste visine i jednakog volumena što određuje veliki prazan prostor trga;
-ostale ulice neprimjetno ulaze u trg na uglovima;
-prostor statičan, miran i pregledan;
-ujednačeno prožimanje volumena zahtijeva obilazak oko praznog prostora trga.
• Renesansna arhitektura: Arhitekturi renesanse uzor je bila antička arhitektura. Ona oživljava antičke estetske principe: Simetrija, proporcija i harmonija. Oslobađa se gotičke dekorativnosti i teži da dijelove koji su u gotičkoj arhitekturi išli ka razjedinjavanju objedini u prostorno jasne arhitektonske cjeline.
Novi naglasak na racionalnost, jasnoću i pravilnost dijelova – njihovi omjeri i razmjeri se određuju po matematičkim proporcijama
Glavne karakteristike: upotreba klasičnih redova, geometrijskih oblika i polukružnih kupola
Filipo Brunelleschi; kapela Pazzi (Firenza, 1430.-1436.) (RANA RENESANSA)
-donosi novi stil u arhitekturi – u Rimu je proučavao klasičnu antičku arhitekturu, i prvi je napravio točna mjerenja (možda tada i otkriva geometrijsku perspektivu – trebala mu je precizna metoda prenošenja izgleda tih građevina na papir)
- uvijek traži nova i praktična rješenja – kupola firentinske katedrale – novi način kojim je napokon omogućeno natkrivanje tako velike površine – kupola ima 2 odvojena kostura (crkva je izgrađena još u gotici)
SIMETRIJA, PRAVILNOST – sve se sastoji od kvadratnih jedinica
- preuzimanje rječnika klasične antike Ţ redovi, polukružni lukovi i stupovi – nepromjenjivi elementi
- mjere i proporcije točno određene
- drukčija uloga skulpture – nema zavisnosti – skulptura se oslobađa, a strogo određena arhitektura ne dozvoljava veliku ulogu skulpturi
kupola ima simboličnu vrijednost – središnji otvor – Krist; 12 prozora – apostoli
- centralni luk uokviruje portal i naglašava kupolu.
• Renesansno slikarstvo: Slikarstvo rane renesanse započelo je s pojavom Masaccia. Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo Giotta koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od gotičkog ikonografskog slikarstva. No Masaccio čini više, njegovi likovi su učvršćeni konturnom linijom, no oni posjeduju određenu individualnost i karakternost. Masaccio čak uvodi i perspektivu u svoje slike i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike u svojim slikama. To je najočitije u njegovoj slici Sveto trojstvo gdje su sveta tri lika smještena u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom perspektivom, pomalo tmurnih boja, specifičnom karakterizacijom likova i s bogatstvom polusjena (tal. chiaroscuro) na likovima.
Prostorna kompozicija renesansne slike je STEREOGEOMETRIJSKA (geometrijski kubni prostor, šupljina geometrijskog tijela kojem je jedna strana odstranjena-tako se otvara scena);
Ucello; Legenda o hostiji
-oblikovanje praznog unutrašnjeg prostora koji se u perspektivnim skraćenjima pruža u dubinu i širinu.
Andrea Del Castagno: Posljednja večera (S. Apolonija, Firenza; 1445.- 1450.g)
-za stolom sjede Krist i apostoli, ta prostorija je prikazana sa svih 5 stranica ( a šestu iako nije prikazana osjećamo iza leđa); a granice zida su ujedno i granice slike;
Naglašen privid trodimenzionalnosti ( jer su granice slike i prikazanog prostora istovjetne);
-likovi su oblikovani kao zatvoreni, izdvojeni volumeni;
-kompozicija povezivanja(lagana valovita linija što teče od ruku do ruku, obrisne linije glava i tijela se zatvaraju same u sebe, čine niz statičnih ovala i poluovala);
-Detalj sv. Ivana pokazuje plastično oblikovanje jakim kjaroskurom, taj je lik jakom obrisnom linijom oštro izrezan iz pozadine, a bogatstvom plastičnosti se razvija prema unutra.
Pierro Della Francesca: Krštenje ( 1448.- 1550.)
- prvi umjetnik koji je znanstveno dokazao perspektivu i koji ju je uzeo kao vrhunac u umjetnosti kojemu treba težiti.
-Pierro slikajući pejzaž zatvara granice i prikazanog prostora i slike, raščlanjuje ga u planove što se nižu jedan iznad drugog;
-plastični elementi: ljudi, stabla, brda;
Geometričnost u prikazu arhitekture je ovdje prikrivena organičnom prirodom;
-zajedničko ravnopravno postojanje i međusobna uvjetovanost prostora i volumena kao uravnoteženih, statičnih vrijednosti,;
-bitnu ulogu ima svjetlost ( ostvarena je ravnomjerno- difuzno imjenjivanjem svijetlih i tamnih volumena čime se potvrđuje istovjetnost i različitost volumena i prostora;
-volumen je nosilac svjetlosti ili tame, prostor je identičan sa svjetlošću.
Pollaiulo: Otmica Dejanire ( oko 1470.)
-Vijugavim kretanjem pejzaža u dubinu i prikazom i razradom kretanja likova stvorena je dinamična kompozicija;
–prostor potpuno zatvoren, fiksiran u granicama, sa strana je kretanje omeđeno, u prvom planu vezano za grupu likova;
–detalj kretanja je prikazan detaljima mišića nogu i leđa što plastički iskaču i reagiraju na silovitost pokreta;
–ta pokrenutost je još sugerirana i kontrastom svjetla i tame.
Leonardo da Vinci: Bogorodica u stijenama ( 1483.- 1486.)
-prostor na ovoj slici postoji kao velika kružna šupljina koja je zatvorena nediferenciranim masama pejzaža i grupom likova što su složeni u piramidalnu kompoziciju i čine još jednu šupljinu između sebe;
-prostor postoji i kao opipljiva materija zbog gustoće zraka ( Sfumato- zamagljivanje obrisa, nijansiranje svijetlog u tamno i obrnuto, omekšavanje volumena i njegovo kontinuiranje u prostor);
- volumen se omekšava i otvara i postoji kao zamagljena jezgra što se na rubovima pretapa u tamu; jaki kontrast samo na mjestu pucanja stijene-ali se ublažava sjenama pejzaža;
-kompozicija je statična, statični su i volumeni i prostor, izjednačeni kao tama i svjetlost koje je samo najsvjetlija sjena iz tame rezultat potpuno završenog događaja.
Piero di Cosimo: Simonetta Vespucci
-pozadina je slojevit pejzaž;, lik žene slojevi ponavljaju ( lik žene ponavlja oblike pejzaža);
Profil žene varira linije oblaka, a kao svijetli volumen se uklapa u ritam svjetla ( razvija se iz dubine neba prema naprijed);
-mogućnost obrtanja, tj istovremenost usmjerenja prema unutra i van se uravnotežuju;
-kompozicija>ravnoteža ženskog lika i pejzaža;
-individualne karakteristike se strogo poštuju, slika procesa kristaliziranja( stvaranja različitih konkretnosti);
Giorgone: Tri filozofa ( 1506.- 1508.g.)
-kompozicija>suprostavljanje masa (ljudski likovi, stijene) vezanih za rubove, sredina je prazna i nastavlja se u pejzaž;
-mirna kompozicija je određena ravnotežom prostornih planova ( iz centra prema van, i lijevo prema unutra);
-čiste boje postoje kao zasebni oblici;
-gust namaz i bogatstvo tonova , intezitet pojedinih boja omekšavaju prijelaze i pojedine oblike izdvaja kao samostalne.
• Plastika renesanse: Skulptura se oslobađa arhitektonskog okvira. Umjetnici sada obrađuju zadnji dio isto kao i prednji. Poznati skulptori su Donatello i Michelangello. Ranorenesansna skulptura je ispunjena traganjem za vjerodostojnošću oblika i čovjekovog tijela uz stalno usavršavanje znanja. Isto tako javlja se težnja za monumentalnošću skulpture koja tako prestaje biti vezana za arhitekturu. Ako i je smještena u određeni arhitektonski prostor, onda se taj prostor projektira za tu skulpturu na taj način da joj se ne smije oduzeti smisao.
Kipu se nastoji dati najbliži prirodni oblik, čovjek je od kostiju i mesa - osobnost, ne kao gotički lik.
Nadalje, upotrebljava se matematička perspektiva, proporcionalna tijela i omogućeno je smještanje skulptura jedne pored druge, a česte su i kompozicije više figura. Renesansni majstori koji se izražavaju u reljefu koriste voluminoznost figura prvog plana u dubljem reljefu u odnosu na figure drugog plana koje su u plićem reljefu, te se tako dobiva učinkovit osjećaj dubine. Tehnička saznanja dovela su do obnove konjičke skulpture koja pored monumentalnosti nastoji uvijek što realnije prikazati konja, tijela konjanika i njihov međuodnos.
Benedetto da Maiano i Cronaca: Palača Srozzi ( Firenza, 1489.- 1536.)
-pravilan geometrijski volumen položenog kvadra;
-slaganje klesanaca konveksno i pravilno što površini daje plastičnost a građevini tektonski karakter;
-tlocrt strogo geometrijski> pravokutne prostorije se zbrajaju oko centralnog dvorišta iz kojeg primaju osvjetljenje;
-prostor dvorišta je statičan ( stroge proporcije kubnog tijela).
L. B. Alberti: Palača Rucellai ( Firenza; 1446.- 1451.)
-površina zida je oživljena načinom slaganja materijala u kvadrate, organiziran još vijencima i plitkim pilastrima u uravnoteženu kompoziciju vertikala i horizontala;
-pravilan ritam nastaje izmjenom pilastara i prozora ( nastalih kombinacijom luka i arhitrava).
Bramanteov Tempietto u S. Pietro in Montorio ( Rim: 1504.)
-kružna građevina sastavljena od dva valjka ( užeg i višeg koji nosi kupolu, i nižeg i šireg određenog stupovima)
-zid je modelirana masa;
-tlocrt kružnog zida suzdržano razveden i pokrenut u obrisu ;
Bramante je planirao i dvorište u kojem bi crkva bila žarišna točka oko koje se prostor opet organizira u kružno kretanje.
Masaccio: Izgon iz raja (S. Maria della Carmine- Firenza; 1426.- 1428.)
-tijesan prostor u kojem se nalaze dva lika koje tjera anđeo koji leti iznad njih;
-plastičnost stvorena jakom kjaroskurom ( što čini da likove doživljavamo kao skulpture).
Antonello da Messina: Bogorodica pri navještenju ( 1476.- 1479.)
-stroga geometrijska kompozicija i geometrijsko oblikovanje volumena u ravnoteži zbog realističkog prikaza volumena i prostora ( lice plašt, ruke, )
-geometrizacija ruku, plašta ne umanjuje realističnost ( kao u Francesce, u ravnoteži su);
Plastičnost ostvarena tonom( crvena, žuta, zeleno plava, na tamnoj pozadini jasnim obrisom odvojene na tamnoj pozadini);
Tamnocrvena se javlja samo dvaput( prigušen akcent), žuta preko ruku na stol i stalak, zeleno modra je dominantna;
-statičnost proizlazi iz kompozicije ( i uporabe boja), gibanje je prisutno.
Donatello: Prorok Jeremija ( 1423.- 1426.)
-Lik postavljen da gleda prema naprijed( frontalni stav);
-položajem glave i desne ruke stvorena je plitka napeta krivulja kojom se zaobljuje kontrapostni stav;
-volumen uvlači prostor u svoju kretnju, malo se otvara na površini 8 duboki nabori haljine, zaobljenja udubljenja).
Jacopo Della Quercia: Ilaria del Caretto ( Lucca, -Italija; 1406.)
-kompozicija zaobljenih oblika ( puna zatvorena elipsa glave koko koje je vijenac, ploha haljine je izvijena);
-identičnost apstraktnog ritma i teme > realistički prikazan lik
-strukturalni ritam volumena koji se očituje kao plašt iz kojeg izrasta tijelo.
Michelangelov grob lorenza Medicija ( kapela Medicejaca, Firenza; 1492.- 1518.)
-složena arhitektonsko- skulpturalna kompozicija
-bogato raščlanjen, plastički oblikovan zid je okvir piramidalnoj skulpturalnoj kompoziciji;
-u srednjoj niši je kip Lorenza, desno alegorija zore, lijevo sumraka;
-kompozicija je napeta ravnoteža otvaranja i zatvaranja što je primjećujemo na svakom liku i njihovim odnosima,
-simetričan raspored likova > jednostavna osnova kompozicije koja se primjenom drugog principa ( suprotstavljanjem različitih usmjerenih masa ) razrađuje u složene odnose,
-kompozicija se otvara ( jer su volumeni različito usmjereni), ona se zatvara u napetu ravnotežu, položajem glava i pogleda se opet otvara u prostor,
-likovi su idealizirani heroji 8 predimenzioniranost tijela)
-puna glatka površina je omekšana na nekim dijelovima ( time je opet napetost naglašena).
V. Carpaccio: Vizija Sv. Augustina ( 1502.)
-oblikovan prazni kubni prostor koji je geometrijski apstraktan;
-prostor je relativno prazan pa se primjećuje njegova geometričnost-suvremeni venecijanski interijer sa mnoštvom predmeta koji su za slikara volumeni različite konkretnosti;
-protorni planovi zbrojeni, horizontalno dijeljeni sjenama na podu ( postepeno širenje u širinu i dubinu);
-predmeti tako raspoređeni da kružno obilaze prazan središnji dio.
Cosimo tura, Pieta (oko 1460.)
-pri volumen su preobraženi kao elementi ostvarenja nečega drugog>negacija volumena i prostora.
-u jezgri zatvoreni, statični volumeni, na površini se raspadaju ( nabori haljine, tijela ili stijena);
-tvrda, oštra udubljenja i izbočenja na kojima svjetlost i sjena postaju izlomljene tvrde plohe.
Nicollo Dell'Arca: Sv. Magdalena( detalj oplakivanja iz S. Maria della Vita, Bologna, 1463.)
-Pokret tijela koji čini jasnu polukružnu liniju-naborima haljine se lepezasto otvara;
-volumen tijela i haljine maksimalno pokrenut, otvorene je i razveden silovitošću prikazanog osjećaja;
-tema: krik, vezana je za takvu pokrenutost volumena i površine ( panika pokreta, grimasa lica-radijalno širenje volumena).
Holbein ml. : Elisabeta Dancy
-studija;
-linija je precizna i tanka ocrtava obris i elemente lica, točno pogađa određeni karakterni izgled lica;
-slično iscrtavanje odjeće i nakita, zatvara plohe,ili ih djelomično ispunjava;
-precizna tanka linija sumarno crta portret-renesansna karakteristika;
-sloboda u naznačivanju detalja,na granici je za odvajanje u apstrakciju linija i ploha što je već drugačiji odnos od strogog renesansnog.
Romanika
Romanika
Je prvo jedinstveno stilsko razdoblje umjetnosti srednjovjekovne Europe10, 11 i 12. stoljeća. Europa je potkraj 10. stoljeća neujednačeno naseljena te gradovi broje rijetko više od 1000 stanovnika, više su seoskog karaktera.,a samostani i zamci su središta društvenog života. Najintenzivniji život se razvijao duž hodočasničkih putova glavno takvo mjesto tog razdoblja je Santiago De Compostella u Španjolskoj iz 11. stoljeća.
Ovo razdoblje karakterizira borba crkve i države za prevlast, tj ekonomska i politička podloga razvoja umjetnosti.
• Novi uslovi predromanike
• Dvorski stilovi voji su prethodili romanici
• Karolinško-otonska tradicija
• Poznoklasični- starokršćanski elementi
• Bizantski elementi
• Islamski elementi
• Keltsko-germanski elementi
Utjecaj monaških redova( bernardinaca i kurtizijanaca) arhitekturi koja daje najizrazitiji pečat ovom razdoblju.
• Romanska arhitektura: bazilika je: trobridna ( rjeđe petobridna, prostrana kompozicija, snažno razvijen poprečni brod, na mjestu presijecanja se diže toranj, apsida najčešće ima vijenac kapelica ( tako da je centralni brod za svećenike, a kretanje naroda je usmjereno ka centru tj . oltaru).
Drveni krov se zamjenjuje masivnom konstrukcijom krstastih svodova sa ukrasnim sastavcima koji se izvode po liniji polukružnih lukova, a bočni potisci svodova neutraliziraju se zadebljanjem zidova. Igra krovova je dosta izražena, a na fasadama je vidljiva težnja ka harmoniji horizontalne i vertikalne podjele. Horizontalna podjela je inače nešto jače podijeljena kordon- vijencima ili slijepim arkadama, često ispunjenim kipovima, a vertikalna podjela je naglašena pilastrima, kontraforima, izlazi na zapadu su utvrđeni kulama sa strane bogato su ukrašeni reljefima, stepenasto usječeni u masu zida.
Donjon zamak ( Hendingham, Engleska, 12. st)
-Tlocrt i presjek nam govore da je riječ o višekatnoj građevini, na svakom katu ima po jedna velika prostorija sa nišama usječenima u zid. Sa izvana vidimo da je to visok volumen, a prozorski otvori da su malobrojni i uski radi sigurnosti i lakše obrane (drugi kat je malo otvoreniji od prvoga).
-volumen je zatvoren i masivan;
-površina zida razvedena je plitkim lezenama ( naglašavaju masivnost i zatvorenost volumena).
Crkva St. Sernin ( Toulouse, Francuska, kraj 11. st)
-petobridna bazilika sa trobridnim transeptom, apsidama na transeptu i deambulatorijem.
-svod je bačvast u glavnom brodu-sistem traveja, u pobočnim dijelovima su svodovi križni
-raščlanjenje unutrašnjeg prostora je bogato
-Izvana primjećujemo prostornu organizaciju koja se očituje u slaganju jednostavnih čvrstih i statičnih geometrijskih tijela kojih najviše imana istočnoj strani.
-zid je oblikovan kontraforima, visećim arkadama (slijepim lukovima), a prozorski se otvori stepenasto uvlače što naglašava čvrstoću, masivnost volumena;
-kontinuitet ophoda čitave građevine primjećujemo i u raščlanjenju krova
Crkva u St. Gillesu ( Provansa, opatijska crkva, 12. st)
-primjećujemo objektivno i vrlo hrabro rješenje pitanja svoda( pošto je nadsvođivanje najveći problem toga doba, a riješeno je u onim dijelovima Europe gdje je antikni utjecaj još postojao);
-ova crkva je veliki niski, trobridni prostor;
-nadsvođivanje: križni i križno –rebrasti svodovi koje nose masivni stubovi;
Svod ima veliki volumen, a rebra nemaju karakter linearnog toka ( rebra su dakle pokrenute mase);
Stubovi su niski (oko 2,5 m) bočne granice su vizualno manje a pogled nam je usredotočen na bližu gornju granicu;
Crkva Maria Laach (Njemačka benediktinska opatijska crkva; 1093.- 1235.g.)
-apside nisu element samo istočnog dijela bazilike, na ovom primjeru vidimo da one postaju element i zapadnoga dijela što je specifičnost Njemačke romanike;
-zapadni dio je nadopunjen klaustrom, fasada je otvorena arkadama i otvorom i preko krova se veže za apsidu;
Pravilni geometrijski oblici se stupnjevaju tako što niski krovovi prate osnovni horizontalni ritam;
-ti volumeni se razdvajaju 3 uravnotežena volumena;
-unutrašnjost: brod je širok i križno nadsvođen ( ritmizirano kretanje prema apsidi kao u St. Serninu).
• Romanska plastika sadržava neobičnu mješavinu logičnog,, prirodnog i fantastičnog, u uskoj je vezi sa slikarstvom ( zidno slikarstvo ima simbolički karakter razvija se na velikim zidnim površinama centralnog broda) ova plastika se podčinjava arhitekturi u potpunosti, a rijetko se dobivaju velike samostalne površine, plastika je najčešće prigušena uskim prolazima između stubova.
Ukratko sve je podčinjeno logičnoj konstrukciji arhitekture, obnavlja se i monumentalna kamena skulptura ( jugozapadna Francuska i sjeverna Španjolska- putovi za Santiago de Compostela), te bogate skulpture trebale su da privuku vjernike.
Tematika: vizije apokalipse, slanje apostola, posljednji sud,
Karakteristike: slikovitost pričanja, naracija ( vuče antikne korjene).
Notre-Dame la Grande( Poitiers, Francuska; 11.st.)
Arhitektonski elementi su horizontalno raspoređeni; a zid je plastičkim oblikovanjem umnogostručen,te osjećamo njegovo postojanje u nekoliko paralelnih ravnina koje se pojavljuju stupnjevitim uvlačenjem, stupanj gustoće ( zbijenosti) reljefa ovisi o tome dali se prilagođavanjuarhitektonskoj kompoziciji ili vrsti građevne jedinice.
Crkva St. Lazare u Autunu ( francuska, 12. st.)
-polukružno polje timpana je okvir za skulpturalni prikaz posljednjega suda.
-Krist je okružen anđelima, apostolima, demonima i ljudima. Prikaz je prilagođen kadru.
Simetričnost kompozicije određuje Krist u ovalnom okviru ( koji se uvijek stavlja oko krista u slavi-mandrola). Likovi su različitih dimenzija te je veličina određena njihovom hijerarhijom, oni se međusobno isprepliću, izlaze jedan iza drugoga.
-Radi se o jedinstvenom kontinuiranom obliku koji se pokazuje u svojim preobražajima ;
-Ornament je antropomorfiziran ( kompozicija vezanosti i isprepletenosti);
-Površina je stilizirana, oblikovana dubljim i plićim urezima.
Reljef Toma nevjernik;m Santo Domingo( Silos; Španjolska, 11. st)
-oblikovanje se ravna po zakonitostima koje proizlaze iz duha romanike;
Ikonografska tema nije samo tema već je element u kojem ljudi žive, nije čudnovato, već posve razumljivo;
-proporcioniranje likova je posebno, dijelovi tijela se razlažu bez obzira na njihovu povezanost- ispreplitanje uobičajenog vizualnog i imaginarnog.
Crkva San Zeno (Verona, Italija, 11. st); brončane vratnice, prikaz Salominog plesa
-Vrata su sastavljena od 26 kaseta( četvrtastih uokvirenih polja sa prikazima iz Starog i Novog zavjeta);
-Likovi su smješteni u taj okvir koji je naznačen arkadama i tornjevima;
-Kompozicija je slobodna, a likovi se podvrgavaju kadru;
-Narativnost prizora- simultano prikazivanje glave sv. Ivana,
-Oblikovanje je jednostavno-likovi su zaobljeni, mekana masa i kretnja koji se odvajaju iz pozadine kontinuiranim linijama obrisa.
• Romansko slikarstvo je vezano za arhitekturu ( freska, vitraj, tapiserija),za razliku od skulpture ne odlikuje se nekim promjenama koje bi ga odvojile od otonskog karolinškog slikarstva, međutim primjećujemo potpuni nestanak klasičnog iluzionizma, nagovještaj svjetlosti i prostora zamijenjeni su čvrsto crtanim konturama ispunjenim jakim, svijetlim bojama- trodimenzionalnost slike se svodi na nalijeganje ravnih planova.
Slikarstvo se odlikuje stilom ritmičkih linija i površina, naglašavanje volumena, slikari se klone efekata koji bi se mogli nazvati slikarskim ( npr. valera, predstavljanja faktura, najosvjetljenijih točaka), specifičnost ovog razdoblja je i univerzalnost proporcija.
Ilumirani rukopisi-umjetnici daju djelima jasnoću i preciznost kakve nema u karolinškoj renesansi ( rukopisi renske škole).
Crkva u St. Savinu ( Francuska ko 1100. g.), detalj iz fresko ciklusa
-pozadina: vertikalno organizirane plohe zemljanožutog, smeđeg i sivog, tu se nalaze 3 lika u pokretu koji je podređen kadru;
-krivulja tijela je snažna a nasuprotno kretanje krila i aureola stvaraju napetu kompoziciju
-oblici su plošni, apstraktni radi igre linija i boja;
-sam svod postoji kao dugački oblik šupljeg poluvaljka podijeljen je ornamentalnim okvirima u pravokutna polja koja čine okvire za slikarske kompozicije;
-zatvorenost,masivnost volumena je sačuvana zbog plošnog slikanja i po određivanja kadru te svijetlih neutralnih boja.
Vitraj Kristova lica iz Weisenburga ( 11.st)
-Rani primjer obojenog staklenog prozora;
-Lice je ucrtano crnom bojom u komad žutog stakla, a aureola i odjeća su sastavljeni od komada crvenog i zeleno stakla;
-Intezitet tih osnovnih boja je u kontrastu sa oštrim crnim crtežom koji stilizira lik i stvara samostalnu igru kretanja.
Tapiserija kraljice Matilde ( Bayeux, Francuska; kraj 11. st)
-dugačka je 70 m a uska je 50 cm;
-ukrašena vezom u 8 boja;
-vez prikazuje osvajanje Engleske; prizori se nižu horizontalno a odvijaju se nizanjem jedan za drugim zadovoljavaju potrebe narativnosti i ne odvajaju se u posebne okvire, a praćeni su širokim rubnim trakama sa prikazima ljudi i životinja( simbolički su vezani za temu)
-teme prizora objašnjene su umetnutim tekstovima na slobodnoj površini između likova;
-kretanje je brzo radi različitih usmjerenja i prikazanih pokreta, kratkim dijagonalama na rubnim trakama je kretanje ritmizirano;
-tekstura veza: nit opisuje i zatvara oblike, oni ostaju ili prazni ili se ispunjavaju gustom mrežom prišivenih niti, tako da se stvara namreškana površina.
Gotika
Gotika
Drugo veliko stilsko razdoblje europske srednjovjekovne umjetnosti. Najprije se javlja u Francuskoj u drugoj polovici 12. stoljeća u ostalim europskim zemljama oko sredine 13. stoljeća. U pojedinim dijelovima Europe, posebno provincijama gotički stil se održao čak do 17. stoljeća ( inače gotički formalni elementi žive do sredine 17. st.), prestaje u 15. st ( u Italiji)
Vuče porijeklo iz romanskog stila, on je najjasnije izražen u arhitekturi ali se u gotovo svemu razlikuje od romanskog.
Gotika je dobivala svoj konačan izgled rastom i razvojem gradova, trgovačkih kolonija, a materijalno bogatstvo je određivalo veličinu i bogatstvo katedrale;
Razdoblje osnivanja cehova i umjetničkih skupina, najveće zajednice ovog tipa su bile iz Njemačke, strogo organizirane sa propisanim pravilima, došlo je do internacionalizacije stila, miješanja iz različitih dijelova Europe zbog djelovanja cehova, međutim u 13. st tema, formalno rješenje i materijal su i dalje propisivani od strane crkve.
• Gotički urbanizam: grad se postepeno izdvaja iz seoske sredine te se od feudalnog svijeta osamostaljuje razvojem društvenih odnosa i nove političke organizacije. Dvor i samostan se sada uključuju u grad, dvor postaje veći i raskošniji. Grad ovog razdoblja je raznovrstan po svojoj funkciji: ima obrambeni, administrativni karakter ali je za razliku od romanskog samostalan, podijeljen je na četvrti prema pojedinim zanimanjima, svaka je četvrt imala manji trg i crkvu, dakle grad je policentričan.
Castel del Monte ( Italija, 1240. g.)
-zamak koji se nalazi izvan grada i ima obrambeni karakter, što se očituje u dvostrukom zatvaranju prema van kulama i zidovima.
-bitan je novi element otvaranja u središtu;
Tlocrt je simetričan i poligonalan, kompozicija strogo geometrijska;
Ulazna vrata su plastički izdvojena i naglašena visokim zabatom, kapitelima i vijencem;
-podjelu unutrašnjosti na 2 kata primjećujemo prema uskom zaobljenom vijencu što obilazi čitavu građevinu i horizontalno je dijeli.
Mont St.Michel ( Francuska, 13. st)
-kršćanska karolinška crkva sagrađena na nekadašnjem keltskom brdu mrtvih;
-Arhitektura čitavog kompleksa se stoljećima prilagođavala formaciji stijene na kojoj se nalazi;
-gradnja se odvijala nadograđivanjem same stijene, okupljanjem prostora oko nje, a stijena je bila jezgra koja se postupno smanjivala dok se na trećoj razini ( gdje su klaustar i crkva) potpuno ne izgubi;
-volumen slijedi obris brežuljka, a gotički toranj i kor se prilagođavaju romaničkom dijelu;
Klaustar u Arlesu ( Francuska 1225.-1228.)
-dvostruki izmaknuti red arkada ubrzava ritam te se postiže efekt kretanja volumena i mnogolikost i promjenjivost pogleda;
-volumen je oblikovan u tanke stupiće, glatke površine ( granit)
-plastično naglašavanje pojedinih dijelova pridonosi pokretljivosti volumena i prostora
• Gotička arhitektura: gotska umjetnost je nazvana nacionalističkom te za razliku od romanske nije odraz mističnih učenih teologa. U arhitekturi je doživljena evolucija zahvaljujući otkriću novih konstruktivnih elemenata: prelomljeni luk, potporni luk, i rebrasti svod. Ostvarena je nematerijalizirana skeletna konstrukcija gotske katedrale koja sada teži visini te je stvoren sustav koji je potpuno logičan i opravdan u svakom detalju.
Rebrasti svodovi su najčešće dodani kao ukrasni element konstrukcije 8 rjeđe kao potreba tehničke prirode). Gotička se arhitektura protivi materiji i prirodi materijala. Umjetnik tog doba obrađuje kamen, daje mu oblik u kojem se gubi njegova osobina-težina, daje mu izgled elastične materije iz koje proistječu oblici koji kao da cvjetaju žive i plamsaju. Cilj je od mrtve materije stvoriti iluziju živog organizma. Bila je potrebna kalkulacija te poznavanje matematike i statike.
Prosječan je grad imao 40 do 50 crkava. Između 1050. i 1350. je samo u Francuskoj podignuto 80 katedrala, 500 velikih i 12 000 malih crkava. Katedrale su toliko velike da vrlo često mogu primiti čitavo stanovništvo grada ( npr. u Amiensu prima 10 000 ljudi).
Katedrala u Strasbourgu ( Francuska)
-toranj je visok 142 m što odgovara visini od 40 katova, on je orijentacijska točka;
-simbolizira moć i bogatstvo grada svojom veličinom, njena skulpturalno obrađena fasada je pokazatelj svih znanja srednjega vijeka ( bestijarij, kalendar, sedam vještina, kolo sreće, vrline i poroci, likovi iz Starog zavjeta, Evanđelja, apokrifi, likovi svetaca i iz antičke povijesti, kraljevi te posljednji sud).
Notre Dame ( Pariz; 1163.-1250.)
-Stvorena je nova prostorno plastična koncepcija;
Stvoren je veliki jedinstven prostor, dimenzije su povećane, glavni brod proširen, transept i apsidioli uvučeni u kontinuiranu granicu zida bočnih brodova i kora.
-nova konstruktivna rješenja su omogućila dizanje u visinu te otvaranje zida velikim prozorima: šiljasti luk, križno- rebrasti svod i kontraforni sistem.
-U plastičnom oblikovanju fasade također primjećujemo težnju za jedinstvom, okviri se poklapaju s konstruktivnim skeletom,
-Vertikala je uravnotežena horizontalnom podijeljenošću; masa zida koji je nosač nije negirana;
-Proporcionalnost je postignuta statičnim geometrijskim likovima kružnice i jednakokračnog trokuta.
Kapela King's collegea, Cambridge ( Engleska 1446.- 1575.g)
-perpendicular stil ( okomiti stil kasne engleske gotike;
-teži se jedinstvenom velikom visokom prostoru što se primjećuje u jednobridnoj kapeli gdje zid kontinuira i spaja se u jedinstvo sa svodom;
-zid je u cijelosti zamijenjen staklom, ostao je skelet stubova i lepezasta mreža rebara;
-prostor je dinamičan zbog sukoba horizontalnog i vertikalnog kretanja;
-izvana je zid raščlanjen stepenastim kontraforima koji izlaze iz niskih bočnih kapela odvojenih od prostora u unutrašnjosti uklopljenih u razmak što ga čine kontrafori širinom.
Sv. Anna u Annabergu ( Njemačka, početa 1449.)
-tip dvoranske crkve-sva 3 broda su iste visine pa je prostor jedinstven;
-crkva se sastoji od traveja jednake širine dužine i visine;
-svod izvire iz stubova i izravno se naslanja na njih, rebra (elementi plastičnog oblikovanja svoda) se ne centriraju u uglove traveja već tvore slobodnu ornamentalnu igru i povezuju se iz traveja u travej iz broda u brod te tako naglašavaju jedinstvenost.
-svod je vizualno uzdignuta pažnja na njega usmjerena zahvaljujući organičnim ornamentima koji se spuštaju i svijaju oko stubova te nestaju u njihovoj masi.
• Gotička skulptura:u početku razvoja gotske skulpture najčešća tema je bio posljednji sud, kasnije krunisanje Bogorodice, u početku gotska plastika je bila idealizirana ( idealizam Periklovog doba)a kasnije je realistična ( Burgundija 15. st.) Prva gotska skulptura San Denija se nije sačuvala pa se kraljevski ulaz u Chartresu uzima kao najstariji gotski spomenik. Realizam gotike je bio usredotočen na detalje (lišće. Alat) a ne na sveobuhvatni vidljivi svijet., najveća su ostvarenja manjih dimenzija.
3 000 statua u katedrali u Rheimsu govore o potrebi za plastičkim oblikovanjem svih dijelova volumena, plastika gotike se oslobađa zakona arhitektonskog okvira.
Portal Kraljeva, Chartres( Francuska 1145.- 1155.)
-Likovi su još uvijek dio arhitekture (zatvorenošću, izduženošću, statičnošću)ali se nagibima glava i podnožjima izdvajaju iz kadra, stup nije identificiran sa ljudskim tijelom (sad postoji stup, i lik ispred njega).
Oltarna pregrada iz Chartresa
-prizor rođenja koji se odvijaju prostoriji koja je prikazana zastorima i ležajem, a prostorni odnosi tih elemenata su određeni visinom reljefne obrade;
-veza između Bogorodice i djeteta je određena iz dna različita gledišta: za prizor u cjelini te za ležaj i tijelo bogorodice koji se izdižu u ptičjoj perspektivi;
-pozadina za razliku od romanske je konkretizirana;
-planovi se odvijaju prema naprijed u sve višem i višem reljefu, paralelni su i prelaze jedan u drugi perspektivnim skraćenjima i krivuljama pokreta i haljine;
-naglašena plastičnost volumena (detalji lica i namještaja);
Naturalizam i idealizam u djelima rane i zrele gotike, teško razlučivi; težnja za konkretnim i materijalnim se poklapa sa traženjem idealne ljepote; u kasnoj gotici ta ravnoteža je narušena- javlja se težnja za grotesknim i brutalnim ( Uta iz Naumburga).
„Gotički vrt“-pripitomljavanje prirode obraćanjem bilju, životinjama nebeskim tijelima kao braći i sestrama- panteizam, djelatnost Franje Asiškog tj odricanje od bogatstva i znanja akumuliranog u gradu te otvaranje prema prirodi ( kapitel u Rheimsu, 13. st- naturalistički oblikovano lišće, svjež doživljaj prirode).
Rajnski majstor: Rajski vrt ( 1420.g.)
-prikazan je odnos gotičkog čovjeka prema prirodi, formirana je nova tema- rajski vrt,
-priroda se ograničava, kontrolirani vrt u kojem se bogato raslinje naturalističkim nabrajanjem pripitomljuje i približava.
Teži se preciznoj i opširnoj naraciji ( konkretizacija prostora, ambijenta, kretnje, fizionomije) što dovodi do nagomilavanja arhitektonske površine ( skulpturalna forma prelazi u slikarsku).
„Ključni kamen“-zaglavni kamen na mjestu križanja rebara križno- rebrastog svoda, ima oblik ljudske ili životinjske glave ili biljnog motiva. ( ključni kamen iz Lincolna, Engleska; 1260.g.- čitav prizor sa likovima u kojem se arhitektonski element izgubio).
• Gotičko slikarstvo: u početku se razvijalo sporije, zidna površina se raščlanjuje pa nije pružala veće mogućnosti razvoja gotičkog zidnog slikarstva, međutim razvija se novo polje slikarstva i nova tehnika- prozori se ukrašavaju vitrajima 8 naglašavanje unutrašnjosti broda). U kasnijem razvoju gotike skeletna je konstrukcija sve izraženija pa prozori dostižu velike razmjere, ovaj stil u rukama velikih majstora je pokušaj stvaranja trodimenzionalnog efekta u kojem je olovna traka kontura crteža koji sugerira trodimenzionalnost crteža..
Razdoblje između 1200. i 1250. se naziva zlatnim dobom vitražnog slikarstva.
Štafelajna slika postaje dominantna vrsta gotičkog slikarstva kao privatna stvar koju pojedinac može posjedovati, freska ostaje dominantna samo u Italiji, u ostalim dijelovima se rjeđe pojavljuje.
Giotto di Bondone: Judin poljubac( Scrovegna Padova, Italija; 1304.- 1305. g.)
-freska u kapeli;
-prisutno kvadratično polje sa dva pojasa : gornji pojas(plava ploha–križanje linijskih oblika baklji), donji pojas ( gusto naseljen zbijenom masom kristovog uhićenja);
-tri plana: Prednji ( Čine ga likovi u jednom redu ), drugi plan (gusto grupirane kacige ), treći plan (apstraktna plošna pozadina );
-izgrađena kazališna realistička scena ( likovi okrenuti jedan prema drugom svaki prema svojoj ulozi neobraćaju pozornost na gledaoce, nekoliko događaja se zbiva istodobno);
-Juda ljubi Krista, Petar siječe uho Malhusu kome jedan vojnik vuče odjeću, netko se sprema udariti Krista toljagom, ostali drže baklje i gledaju;
- rahla kompozicija, središte je u velikom zbijenom Judinom tijelu ( Sumarno prikazanom plaštu );
-Giotto ne teži naturalizmu on uspostavlja jedinstvene skulpturalne mase kontinuiranim linijama i jakim kjaroskurom – PRETEČA RENESANSE.
Rogier Van Der Weyden ( 1439. – 1443. )
-Središnji dio trokrilnog oltara;
-suprotnost između iluzije i prostora ( plastičnost likova i iluzije prikazanog prostora – najočitije u središtu slike, duboki prostor što ga čine noge lika koji pridržava Krista, nabori Marijine haljine );
-prikazani najsitniji detalji likova ( iluzija stvarnosti,naturalistički oblikovana kazališna scena, dvostruka - trostruka medijalnost).
J.Wan Eyck : Arnofini i njegova žena (1434.)
-dokument vjenčanja sa potpisom slikara kao svjedoka (ili ogledalo sa kojim se on poistovjećuje );
-kompozicija statična, sve je pregledno;
-prostor sobe u kojoj se nalaze likovi slikan je u ptičjoj perspektivi a stvari postoje kao plastični samostalni oblici;
-na stražnjem zidu je naslikan o ogledalo čime je prostor upotpunjen, zaokružen i dobiva novu dimenziju( jer su predmeti viđeni i sa druge strane);
-gledalac je uključen( jer je inače nevidljivi zid što zatvara prostor sa šeste strane prikazan).
bizantska umjetnost
Bizantska umjetnost
Umjetnost u bizantskom carstvu i područja pod njegovim izravnim ili neizravnim utjecajem ( Makedonija, Srbija Bugarska, Rusija, Moldavija, Sicilija, Venecija).
Glavni čimbenici koji su izdvojili ovaj tip umjetnosti su pravoslavlje te politika.
• Rano razdoblje- doba ikonoklastičkih borbi( od 527. do 726)
• Srednje razdoblje-Vrijeme makedonske dinastije (od 867. do 1057.)
• Klasično razdoblje- Komnenska renesansa, razdoblje krize metropole (od 1057. do1224.)
• Paleološka renesansa-pad carigrada pod Turke (kraj 13. st do 1453.)
Carigrad ( prijestolnica od 330.)
-Pokazuje kontinuitet antičke prostorne organizacije ( forum), te izdvajanje pojedinih masivnih volumena na krajevima grada, kao Aja Sofija koja se diže na jednom kraju, na drugom Carska palača sa vrtovima, na jugozapadu je veliki hipodrom, od foruma vodi glavna ulica do monumentalnih Zlatnih vrata u Teodozijevom zidu.
-Inače u prvom ranom razdoblju pratimo dva osnovna tipa građevina: longitudinalni i centralni.
Aja Sofija
-Ostvarena je sinteza ta dva osnovna tipa, izvana volumen je zatvoren ravnim, plastički neraščlanjenim plohama koje ostavljaju vidljivom, čak naglašavaju strogu geometričnost građevine, u unutrašnjosti obrada je plošna (mramorna oplata i mozaici) što dematerijalizira masu zida 8 daje mu slikarski karakter.
Sv. Sergija i Baka ( Carigrad, 527. g.)
-Centralna građevina, središnji prostor je kvadratnog oblika ( on je narteksom i poligonalnom apsidom produžen te poligonalno usmjeren), ta centralnost je ostvarena kružnom postavom masivnih stupova što nose veliku kupolu.
-Bočni prostor- donji ophod i galerija, masivni stupovi su razvedeni, njihov presjek poligonalan, prostor je dinamiziran naizmjeničnim uvlačenjem stupova.
U kasnijim razdobljima javljaju se stilovi što sjedinjuju longitudinalni i centralni tlocrt, nema više velikih jedinstvenih prostora, volumen dobiva na važnosti, posebno u vanjskoj obradi, javljaju se češće mozaici i freske ( Sv. Luke u Fokidi, Grčka; sv. Pantelejmona kod Skopja)
Nema više koncentriranja samo na volumen već i na plošno ( što je početo u kasnoj antici, a razvijeno u bizantskoj umjetnosti), to je prisutno i u skulpturalnom oblikovanju, dominira reljef vezan za arhitekturu, te male pokretne predmete ( za ilustriranje knjiga).
• Sv Sergija i Baka > kapiteli i dio gređa oblikovani su na sličan način kao u Aja Sofiji, stilizirani biljni ornamenti, između pune jezgre i otvorene površine je šupljina ( koja se vidi kao tamna pozadina), ti ornamenti su ostvareni bušenjem svrdlom, površina je čipkasta, naborana, kapiteli nose grede.
Antički oblici kontinuiraju međutim možemo primijetiti njihovu modifikaciju, ljudski lik ostaje glavna tema iako je lišen prostornosti i plastičnosti, samo u razdoblju ikonoklasizma se ne izrađuju slike s nabožnom tematikom.
Kršćanske religije se inače nadahnjuju dvorskim ceremonijama, crkva ( kao građevina se shvaća kao svemir a svaki njen dio ima simboličko značenje.
Krist s anđelima i prorocima se smješta u kupoli, Bogorodica s Kristom u apsidi, Kristov život na zidovima naosa ( 11. stoljeće).
Dvije su osnovne težnje u načinu slikanja: Ekspresionistička, te antikna, a obje se javljaju naizmjenično ili čak istovremeno.
Mozaik na podu peristila u Velikoj palači ( Carigrad, rano 6. st)
-pozadina je sačinjena od bijelih plastično oblikovanih kamenčića koji su lepezasto složeni, tu su likovi orla i zmije ( nisu smješteni u neki prostor, nema prostorne odrednice), redovi kamenčića su stupnjevani od najtamnijih ka najsvjetlijima tako da je postignuta plastičnost, pokret je intenzivan, pozadina pokrenuta, te to zajedno čini jednu dinamičnu scenu.
Minijatura Anina molitva (Pariški Psaltir, 9. st)
-Prostor je određen uskim pojasom tla te na njemu stoji lik plastično oblikovan. Posebnost ove minijature je to što su arhitektonski oblici prikazani s perspektivnim skraćenjima, gledani su iz dva različita ugla.
-Prostor se ostvaruje tim skraćenjima te bojama i svjetlosnim efektima nastalih miješanjem sjena sa plohama crvene, plave i žute boje sa bijelim crtežom.
Sv. Pantelejmona ( Nerezi, 1164. g.)
-Tehnika a seko;
-Prikaz oplakivanja Krista pokazuje mnoge karakteristike bizantskog slikarstva kao: snažan grafizam, stereotipan način oslikavanja lica, kose, akta i odjeće, međutim primjećujemo i novo opažanje fizičke ali i psihičke realnosti( što iz temelja obnavlja, mijenja bizantsku umjetnost).
-Bol je prije prikazivana izvijanjem obrva ( shematski) na ovom primjeru ona dobiva strastven, nesputan izraz u pokretu čitavoga tijela;
Razlomljeno krilo Marije njeno obujmljivanje Krista, silovito povinuti veliki, tanki lik Ivana . Ta ekspresivnost izraza je još više naglašena tim što je duga krivulja Ivanova tijela zaustavljena krugom aureole ( u njoj su zaustavljeni monumentaliziraniji sitniji tematski važni elementi( Kristova ruka-Ivanovo lice, Marijina i Kristova aureola).
Mozaik Josipov san i bijeg u Egiptu ( lunet narteksa sv. Spasitelja u Chori, Carigrad, 1300. g.)
-Danas džamija;
-Donji pojas lunete je ornamentalno oblikovan, pozadina je zlatna, iz koje se niže nekoliko planova horizontalno se izdižući jedan iznad drugog..
-Tlo-označeno ne samo zelenom bojom već i postavom stabala>jedno bliže drugo dalje, to uravnotežuje kompoziciju, određuje početak i kraj horizontalnog kretanja.
-Iza prvog plana se nižu planovi označeni pejzažom, arhitekturom i postavom likova.. To kretanje likova određeno je obrisnom linijom brda( usmjereno kretanje likova);
-Kompozicija osim određivanja prostora unesen je novi element: vrijeme kao element kretanja u prostoru, ona se otvara udubinu i u širinu;
Prostornost i plastičnost likova je relativna, ostvarena postavom ploha jedna iza druge ( čiji je položaj označen bojom).
srednjovjekovna umjetnost
Srednjovjekovna umjetnost
Predromanika
Dominiraju antički oblici pomiješani sa pretpovijesnim pučkim.
U likovnom izrazu dominira kasna antika, no životna situacija većine Europe uvjetuje prodor pučke umjetnosti gotovo pretpovijesnog karaktera.
Za to razdoblje je tipično oblikovanje malih skupocjenih predmeta od bjelokosti i metala ( za ilustriranje knjiga).
Razvija se od 5. do 10. st. U različitim dijelovima Europe s različitim karakteristikama:
• Langobardska-Italija ( od 6. do 8.)
• Vizigotska- Španjolska ( od 6. do 8.)
• Merovinška-Francuska (od 6. do 8.)
• Irska ( od 6. do 8.)
• Vikinška- Skandinavija ( Od 5. do 11. st)
• Karolinška renesansa- Krug Otonske dinastije u Svetom Rimskom carstvu (od 5. do 11. st)
Nova žarišta života su zamak i samostan formirani u 4. i 5. stoljeću, oslanja ju se na prostornu organizaciju rimske vile te pustinjskih koliba ( lavre) u Palestini i Egiptu. Promiče se latinski jezik, kontrolira protjecanje vremena, pismenost, obrti, te se razvija specifičan arhitektonski oblik ( pod utjecajem najvažnije snage crkve monaških redova- bernardinci, kurtizijanci i dr.).
St Gallen ( Švicarska, 9. st)
-Samostan;
-Organizacija je smišljena točno određenim smještajem građevina, u središtu se nalazi crkva, kompleks ima pravilan geometrijski tlocrt koji i određuje pravilnost, shema komunikacije ( ulice) ne postoji već je riječ o obilaženju pojedinih ( po funkciji grupiranih) objekata.
Palatinska kapela u Aachenu ( 790.- 804.)
-Primjećujemo da kontinuiraju crkveni tipovi fiksirani još u 4. stoljeću ranokršćanske arhitekture;
-Centralna građevina koja je u obliku mnogostrane prizme, unutrašnjost koje je podijeljena na središnji prostor ( koji je vertikalno jedinstven), vanjski prsten ( koji je horizontalno podijeljen na dvije razine). Stubovi su masivni, ravno, oštro rezanih ploha sa uskim kapitelnim zonama ( to znači da nema prave razlike između stuba i zida ).
-Naglašena je i razlika između stubova i arkada, arkade na galeriji su znatno više od onih u prizemlju te kroz njih prodire dubok, taman prostor, tj proboj je ublažen ubacivanjem dva reda stubova koji uspostavljaju kontinuitet prstenastog i središnjeg dijela.
