četvrtak, 01.01.2009.
srednjovjekovna umjetnost
Srednjovjekovna umjetnost
Predromanika
Dominiraju antički oblici pomiješani sa pretpovijesnim pučkim.
U likovnom izrazu dominira kasna antika, no životna situacija većine Europe uvjetuje prodor pučke umjetnosti gotovo pretpovijesnog karaktera.
Za to razdoblje je tipično oblikovanje malih skupocjenih predmeta od bjelokosti i metala ( za ilustriranje knjiga).
Razvija se od 5. do 10. st. U različitim dijelovima Europe s različitim karakteristikama:
• Langobardska-Italija ( od 6. do 8.)
• Vizigotska- Španjolska ( od 6. do 8.)
• Merovinška-Francuska (od 6. do 8.)
• Irska ( od 6. do 8.)
• Vikinška- Skandinavija ( Od 5. do 11. st)
• Karolinška renesansa- Krug Otonske dinastije u Svetom Rimskom carstvu (od 5. do 11. st)
Nova žarišta života su zamak i samostan formirani u 4. i 5. stoljeću, oslanja ju se na prostornu organizaciju rimske vile te pustinjskih koliba ( lavre) u Palestini i Egiptu. Promiče se latinski jezik, kontrolira protjecanje vremena, pismenost, obrti, te se razvija specifičan arhitektonski oblik ( pod utjecajem najvažnije snage crkve monaških redova- bernardinci, kurtizijanci i dr.).
St Gallen ( Švicarska, 9. st)
-Samostan;
-Organizacija je smišljena točno određenim smještajem građevina, u središtu se nalazi crkva, kompleks ima pravilan geometrijski tlocrt koji i određuje pravilnost, shema komunikacije ( ulice) ne postoji već je riječ o obilaženju pojedinih ( po funkciji grupiranih) objekata.
Palatinska kapela u Aachenu ( 790.- 804.)
-Primjećujemo da kontinuiraju crkveni tipovi fiksirani još u 4. stoljeću ranokršćanske arhitekture;
-Centralna građevina koja je u obliku mnogostrane prizme, unutrašnjost koje je podijeljena na središnji prostor ( koji je vertikalno jedinstven), vanjski prsten ( koji je horizontalno podijeljen na dvije razine). Stubovi su masivni, ravno, oštro rezanih ploha sa uskim kapitelnim zonama ( to znači da nema prave razlike između stuba i zida ).
-Naglašena je i razlika između stubova i arkada, arkade na galeriji su znatno više od onih u prizemlju te kroz njih prodire dubok, taman prostor, tj proboj je ublažen ubacivanjem dva reda stubova koji uspostavljaju kontinuitet prstenastog i središnjeg dijela.
