četvrtak, 01.01.2009.
Romanika
Romanika
Je prvo jedinstveno stilsko razdoblje umjetnosti srednjovjekovne Europe10, 11 i 12. stoljeća. Europa je potkraj 10. stoljeća neujednačeno naseljena te gradovi broje rijetko više od 1000 stanovnika, više su seoskog karaktera.,a samostani i zamci su središta društvenog života. Najintenzivniji život se razvijao duž hodočasničkih putova glavno takvo mjesto tog razdoblja je Santiago De Compostella u Španjolskoj iz 11. stoljeća.
Ovo razdoblje karakterizira borba crkve i države za prevlast, tj ekonomska i politička podloga razvoja umjetnosti.
• Novi uslovi predromanike
• Dvorski stilovi voji su prethodili romanici
• Karolinško-otonska tradicija
• Poznoklasični- starokršćanski elementi
• Bizantski elementi
• Islamski elementi
• Keltsko-germanski elementi
Utjecaj monaških redova( bernardinaca i kurtizijanaca) arhitekturi koja daje najizrazitiji pečat ovom razdoblju.
• Romanska arhitektura: bazilika je: trobridna ( rjeđe petobridna, prostrana kompozicija, snažno razvijen poprečni brod, na mjestu presijecanja se diže toranj, apsida najčešće ima vijenac kapelica ( tako da je centralni brod za svećenike, a kretanje naroda je usmjereno ka centru tj . oltaru).
Drveni krov se zamjenjuje masivnom konstrukcijom krstastih svodova sa ukrasnim sastavcima koji se izvode po liniji polukružnih lukova, a bočni potisci svodova neutraliziraju se zadebljanjem zidova. Igra krovova je dosta izražena, a na fasadama je vidljiva težnja ka harmoniji horizontalne i vertikalne podjele. Horizontalna podjela je inače nešto jače podijeljena kordon- vijencima ili slijepim arkadama, često ispunjenim kipovima, a vertikalna podjela je naglašena pilastrima, kontraforima, izlazi na zapadu su utvrđeni kulama sa strane bogato su ukrašeni reljefima, stepenasto usječeni u masu zida.
Donjon zamak ( Hendingham, Engleska, 12. st)
-Tlocrt i presjek nam govore da je riječ o višekatnoj građevini, na svakom katu ima po jedna velika prostorija sa nišama usječenima u zid. Sa izvana vidimo da je to visok volumen, a prozorski otvori da su malobrojni i uski radi sigurnosti i lakše obrane (drugi kat je malo otvoreniji od prvoga).
-volumen je zatvoren i masivan;
-površina zida razvedena je plitkim lezenama ( naglašavaju masivnost i zatvorenost volumena).
Crkva St. Sernin ( Toulouse, Francuska, kraj 11. st)
-petobridna bazilika sa trobridnim transeptom, apsidama na transeptu i deambulatorijem.
-svod je bačvast u glavnom brodu-sistem traveja, u pobočnim dijelovima su svodovi križni
-raščlanjenje unutrašnjeg prostora je bogato
-Izvana primjećujemo prostornu organizaciju koja se očituje u slaganju jednostavnih čvrstih i statičnih geometrijskih tijela kojih najviše imana istočnoj strani.
-zid je oblikovan kontraforima, visećim arkadama (slijepim lukovima), a prozorski se otvori stepenasto uvlače što naglašava čvrstoću, masivnost volumena;
-kontinuitet ophoda čitave građevine primjećujemo i u raščlanjenju krova
Crkva u St. Gillesu ( Provansa, opatijska crkva, 12. st)
-primjećujemo objektivno i vrlo hrabro rješenje pitanja svoda( pošto je nadsvođivanje najveći problem toga doba, a riješeno je u onim dijelovima Europe gdje je antikni utjecaj još postojao);
-ova crkva je veliki niski, trobridni prostor;
-nadsvođivanje: križni i križno –rebrasti svodovi koje nose masivni stubovi;
Svod ima veliki volumen, a rebra nemaju karakter linearnog toka ( rebra su dakle pokrenute mase);
Stubovi su niski (oko 2,5 m) bočne granice su vizualno manje a pogled nam je usredotočen na bližu gornju granicu;
Crkva Maria Laach (Njemačka benediktinska opatijska crkva; 1093.- 1235.g.)
-apside nisu element samo istočnog dijela bazilike, na ovom primjeru vidimo da one postaju element i zapadnoga dijela što je specifičnost Njemačke romanike;
-zapadni dio je nadopunjen klaustrom, fasada je otvorena arkadama i otvorom i preko krova se veže za apsidu;
Pravilni geometrijski oblici se stupnjevaju tako što niski krovovi prate osnovni horizontalni ritam;
-ti volumeni se razdvajaju 3 uravnotežena volumena;
-unutrašnjost: brod je širok i križno nadsvođen ( ritmizirano kretanje prema apsidi kao u St. Serninu).
• Romanska plastika sadržava neobičnu mješavinu logičnog,, prirodnog i fantastičnog, u uskoj je vezi sa slikarstvom ( zidno slikarstvo ima simbolički karakter razvija se na velikim zidnim površinama centralnog broda) ova plastika se podčinjava arhitekturi u potpunosti, a rijetko se dobivaju velike samostalne površine, plastika je najčešće prigušena uskim prolazima između stubova.
Ukratko sve je podčinjeno logičnoj konstrukciji arhitekture, obnavlja se i monumentalna kamena skulptura ( jugozapadna Francuska i sjeverna Španjolska- putovi za Santiago de Compostela), te bogate skulpture trebale su da privuku vjernike.
Tematika: vizije apokalipse, slanje apostola, posljednji sud,
Karakteristike: slikovitost pričanja, naracija ( vuče antikne korjene).
Notre-Dame la Grande( Poitiers, Francuska; 11.st.)
Arhitektonski elementi su horizontalno raspoređeni; a zid je plastičkim oblikovanjem umnogostručen,te osjećamo njegovo postojanje u nekoliko paralelnih ravnina koje se pojavljuju stupnjevitim uvlačenjem, stupanj gustoće ( zbijenosti) reljefa ovisi o tome dali se prilagođavanjuarhitektonskoj kompoziciji ili vrsti građevne jedinice.
Crkva St. Lazare u Autunu ( francuska, 12. st.)
-polukružno polje timpana je okvir za skulpturalni prikaz posljednjega suda.
-Krist je okružen anđelima, apostolima, demonima i ljudima. Prikaz je prilagođen kadru.
Simetričnost kompozicije određuje Krist u ovalnom okviru ( koji se uvijek stavlja oko krista u slavi-mandrola). Likovi su različitih dimenzija te je veličina određena njihovom hijerarhijom, oni se međusobno isprepliću, izlaze jedan iza drugoga.
-Radi se o jedinstvenom kontinuiranom obliku koji se pokazuje u svojim preobražajima ;
-Ornament je antropomorfiziran ( kompozicija vezanosti i isprepletenosti);
-Površina je stilizirana, oblikovana dubljim i plićim urezima.
Reljef Toma nevjernik;m Santo Domingo( Silos; Španjolska, 11. st)
-oblikovanje se ravna po zakonitostima koje proizlaze iz duha romanike;
Ikonografska tema nije samo tema već je element u kojem ljudi žive, nije čudnovato, već posve razumljivo;
-proporcioniranje likova je posebno, dijelovi tijela se razlažu bez obzira na njihovu povezanost- ispreplitanje uobičajenog vizualnog i imaginarnog.
Crkva San Zeno (Verona, Italija, 11. st); brončane vratnice, prikaz Salominog plesa
-Vrata su sastavljena od 26 kaseta( četvrtastih uokvirenih polja sa prikazima iz Starog i Novog zavjeta);
-Likovi su smješteni u taj okvir koji je naznačen arkadama i tornjevima;
-Kompozicija je slobodna, a likovi se podvrgavaju kadru;
-Narativnost prizora- simultano prikazivanje glave sv. Ivana,
-Oblikovanje je jednostavno-likovi su zaobljeni, mekana masa i kretnja koji se odvajaju iz pozadine kontinuiranim linijama obrisa.
• Romansko slikarstvo je vezano za arhitekturu ( freska, vitraj, tapiserija),za razliku od skulpture ne odlikuje se nekim promjenama koje bi ga odvojile od otonskog karolinškog slikarstva, međutim primjećujemo potpuni nestanak klasičnog iluzionizma, nagovještaj svjetlosti i prostora zamijenjeni su čvrsto crtanim konturama ispunjenim jakim, svijetlim bojama- trodimenzionalnost slike se svodi na nalijeganje ravnih planova.
Slikarstvo se odlikuje stilom ritmičkih linija i površina, naglašavanje volumena, slikari se klone efekata koji bi se mogli nazvati slikarskim ( npr. valera, predstavljanja faktura, najosvjetljenijih točaka), specifičnost ovog razdoblja je i univerzalnost proporcija.
Ilumirani rukopisi-umjetnici daju djelima jasnoću i preciznost kakve nema u karolinškoj renesansi ( rukopisi renske škole).
Crkva u St. Savinu ( Francuska ko 1100. g.), detalj iz fresko ciklusa
-pozadina: vertikalno organizirane plohe zemljanožutog, smeđeg i sivog, tu se nalaze 3 lika u pokretu koji je podređen kadru;
-krivulja tijela je snažna a nasuprotno kretanje krila i aureola stvaraju napetu kompoziciju
-oblici su plošni, apstraktni radi igre linija i boja;
-sam svod postoji kao dugački oblik šupljeg poluvaljka podijeljen je ornamentalnim okvirima u pravokutna polja koja čine okvire za slikarske kompozicije;
-zatvorenost,masivnost volumena je sačuvana zbog plošnog slikanja i po određivanja kadru te svijetlih neutralnih boja.
Vitraj Kristova lica iz Weisenburga ( 11.st)
-Rani primjer obojenog staklenog prozora;
-Lice je ucrtano crnom bojom u komad žutog stakla, a aureola i odjeća su sastavljeni od komada crvenog i zeleno stakla;
-Intezitet tih osnovnih boja je u kontrastu sa oštrim crnim crtežom koji stilizira lik i stvara samostalnu igru kretanja.
Tapiserija kraljice Matilde ( Bayeux, Francuska; kraj 11. st)
-dugačka je 70 m a uska je 50 cm;
-ukrašena vezom u 8 boja;
-vez prikazuje osvajanje Engleske; prizori se nižu horizontalno a odvijaju se nizanjem jedan za drugim zadovoljavaju potrebe narativnosti i ne odvajaju se u posebne okvire, a praćeni su širokim rubnim trakama sa prikazima ljudi i životinja( simbolički su vezani za temu)
-teme prizora objašnjene su umetnutim tekstovima na slobodnoj površini između likova;
-kretanje je brzo radi različitih usmjerenja i prikazanih pokreta, kratkim dijagonalama na rubnim trakama je kretanje ritmizirano;
-tekstura veza: nit opisuje i zatvara oblike, oni ostaju ili prazni ili se ispunjavaju gustom mrežom prišivenih niti, tako da se stvara namreškana površina.
