Gotika
Drugo veliko stilsko razdoblje europske srednjovjekovne umjetnosti. Najprije se javlja u Francuskoj u drugoj polovici 12. stoljeća u ostalim europskim zemljama oko sredine 13. stoljeća. U pojedinim dijelovima Europe, posebno provincijama gotički stil se održao čak do 17. stoljeća ( inače gotički formalni elementi žive do sredine 17. st.), prestaje u 15. st ( u Italiji)
Vuče porijeklo iz romanskog stila, on je najjasnije izražen u arhitekturi ali se u gotovo svemu razlikuje od romanskog.
Gotika je dobivala svoj konačan izgled rastom i razvojem gradova, trgovačkih kolonija, a materijalno bogatstvo je određivalo veličinu i bogatstvo katedrale;
Razdoblje osnivanja cehova i umjetničkih skupina, najveće zajednice ovog tipa su bile iz Njemačke, strogo organizirane sa propisanim pravilima, došlo je do internacionalizacije stila, miješanja iz različitih dijelova Europe zbog djelovanja cehova, međutim u 13. st tema, formalno rješenje i materijal su i dalje propisivani od strane crkve.
• Gotički urbanizam: grad se postepeno izdvaja iz seoske sredine te se od feudalnog svijeta osamostaljuje razvojem društvenih odnosa i nove političke organizacije. Dvor i samostan se sada uključuju u grad, dvor postaje veći i raskošniji. Grad ovog razdoblja je raznovrstan po svojoj funkciji: ima obrambeni, administrativni karakter ali je za razliku od romanskog samostalan, podijeljen je na četvrti prema pojedinim zanimanjima, svaka je četvrt imala manji trg i crkvu, dakle grad je policentričan.
Castel del Monte ( Italija, 1240. g.)
-zamak koji se nalazi izvan grada i ima obrambeni karakter, što se očituje u dvostrukom zatvaranju prema van kulama i zidovima.
-bitan je novi element otvaranja u središtu;
Tlocrt je simetričan i poligonalan, kompozicija strogo geometrijska;
Ulazna vrata su plastički izdvojena i naglašena visokim zabatom, kapitelima i vijencem;
-podjelu unutrašnjosti na 2 kata primjećujemo prema uskom zaobljenom vijencu što obilazi čitavu građevinu i horizontalno je dijeli.
Mont St.Michel ( Francuska, 13. st)
-kršćanska karolinška crkva sagrađena na nekadašnjem keltskom brdu mrtvih;
-Arhitektura čitavog kompleksa se stoljećima prilagođavala formaciji stijene na kojoj se nalazi;
-gradnja se odvijala nadograđivanjem same stijene, okupljanjem prostora oko nje, a stijena je bila jezgra koja se postupno smanjivala dok se na trećoj razini ( gdje su klaustar i crkva) potpuno ne izgubi;
-volumen slijedi obris brežuljka, a gotički toranj i kor se prilagođavaju romaničkom dijelu;
Klaustar u Arlesu ( Francuska 1225.-1228.)
-dvostruki izmaknuti red arkada ubrzava ritam te se postiže efekt kretanja volumena i mnogolikost i promjenjivost pogleda;
-volumen je oblikovan u tanke stupiće, glatke površine ( granit)
-plastično naglašavanje pojedinih dijelova pridonosi pokretljivosti volumena i prostora
• Gotička arhitektura: gotska umjetnost je nazvana nacionalističkom te za razliku od romanske nije odraz mističnih učenih teologa. U arhitekturi je doživljena evolucija zahvaljujući otkriću novih konstruktivnih elemenata: prelomljeni luk, potporni luk, i rebrasti svod. Ostvarena je nematerijalizirana skeletna konstrukcija gotske katedrale koja sada teži visini te je stvoren sustav koji je potpuno logičan i opravdan u svakom detalju.
Rebrasti svodovi su najčešće dodani kao ukrasni element konstrukcije 8 rjeđe kao potreba tehničke prirode). Gotička se arhitektura protivi materiji i prirodi materijala. Umjetnik tog doba obrađuje kamen, daje mu oblik u kojem se gubi njegova osobina-težina, daje mu izgled elastične materije iz koje proistječu oblici koji kao da cvjetaju žive i plamsaju. Cilj je od mrtve materije stvoriti iluziju živog organizma. Bila je potrebna kalkulacija te poznavanje matematike i statike.
Prosječan je grad imao 40 do 50 crkava. Između 1050. i 1350. je samo u Francuskoj podignuto 80 katedrala, 500 velikih i 12 000 malih crkava. Katedrale su toliko velike da vrlo često mogu primiti čitavo stanovništvo grada ( npr. u Amiensu prima 10 000 ljudi).
Katedrala u Strasbourgu ( Francuska)
-toranj je visok 142 m što odgovara visini od 40 katova, on je orijentacijska točka;
-simbolizira moć i bogatstvo grada svojom veličinom, njena skulpturalno obrađena fasada je pokazatelj svih znanja srednjega vijeka ( bestijarij, kalendar, sedam vještina, kolo sreće, vrline i poroci, likovi iz Starog zavjeta, Evanđelja, apokrifi, likovi svetaca i iz antičke povijesti, kraljevi te posljednji sud).
Notre Dame ( Pariz; 1163.-1250.)
-Stvorena je nova prostorno plastična koncepcija;
Stvoren je veliki jedinstven prostor, dimenzije su povećane, glavni brod proširen, transept i apsidioli uvučeni u kontinuiranu granicu zida bočnih brodova i kora.
-nova konstruktivna rješenja su omogućila dizanje u visinu te otvaranje zida velikim prozorima: šiljasti luk, križno- rebrasti svod i kontraforni sistem.
-U plastičnom oblikovanju fasade također primjećujemo težnju za jedinstvom, okviri se poklapaju s konstruktivnim skeletom,
-Vertikala je uravnotežena horizontalnom podijeljenošću; masa zida koji je nosač nije negirana;
-Proporcionalnost je postignuta statičnim geometrijskim likovima kružnice i jednakokračnog trokuta.
Kapela King's collegea, Cambridge ( Engleska 1446.- 1575.g)
-perpendicular stil ( okomiti stil kasne engleske gotike;
-teži se jedinstvenom velikom visokom prostoru što se primjećuje u jednobridnoj kapeli gdje zid kontinuira i spaja se u jedinstvo sa svodom;
-zid je u cijelosti zamijenjen staklom, ostao je skelet stubova i lepezasta mreža rebara;
-prostor je dinamičan zbog sukoba horizontalnog i vertikalnog kretanja;
-izvana je zid raščlanjen stepenastim kontraforima koji izlaze iz niskih bočnih kapela odvojenih od prostora u unutrašnjosti uklopljenih u razmak što ga čine kontrafori širinom.
Sv. Anna u Annabergu ( Njemačka, početa 1449.)
-tip dvoranske crkve-sva 3 broda su iste visine pa je prostor jedinstven;
-crkva se sastoji od traveja jednake širine dužine i visine;
-svod izvire iz stubova i izravno se naslanja na njih, rebra (elementi plastičnog oblikovanja svoda) se ne centriraju u uglove traveja već tvore slobodnu ornamentalnu igru i povezuju se iz traveja u travej iz broda u brod te tako naglašavaju jedinstvenost.
-svod je vizualno uzdignuta pažnja na njega usmjerena zahvaljujući organičnim ornamentima koji se spuštaju i svijaju oko stubova te nestaju u njihovoj masi.
• Gotička skulptura:u početku razvoja gotske skulpture najčešća tema je bio posljednji sud, kasnije krunisanje Bogorodice, u početku gotska plastika je bila idealizirana ( idealizam Periklovog doba)a kasnije je realistična ( Burgundija 15. st.) Prva gotska skulptura San Denija se nije sačuvala pa se kraljevski ulaz u Chartresu uzima kao najstariji gotski spomenik. Realizam gotike je bio usredotočen na detalje (lišće. Alat) a ne na sveobuhvatni vidljivi svijet., najveća su ostvarenja manjih dimenzija.
3 000 statua u katedrali u Rheimsu govore o potrebi za plastičkim oblikovanjem svih dijelova volumena, plastika gotike se oslobađa zakona arhitektonskog okvira.
Portal Kraljeva, Chartres( Francuska 1145.- 1155.)
-Likovi su još uvijek dio arhitekture (zatvorenošću, izduženošću, statičnošću)ali se nagibima glava i podnožjima izdvajaju iz kadra, stup nije identificiran sa ljudskim tijelom (sad postoji stup, i lik ispred njega).
Oltarna pregrada iz Chartresa
-prizor rođenja koji se odvijaju prostoriji koja je prikazana zastorima i ležajem, a prostorni odnosi tih elemenata su određeni visinom reljefne obrade;
-veza između Bogorodice i djeteta je određena iz dna različita gledišta: za prizor u cjelini te za ležaj i tijelo bogorodice koji se izdižu u ptičjoj perspektivi;
-pozadina za razliku od romanske je konkretizirana;
-planovi se odvijaju prema naprijed u sve višem i višem reljefu, paralelni su i prelaze jedan u drugi perspektivnim skraćenjima i krivuljama pokreta i haljine;
-naglašena plastičnost volumena (detalji lica i namještaja);
Naturalizam i idealizam u djelima rane i zrele gotike, teško razlučivi; težnja za konkretnim i materijalnim se poklapa sa traženjem idealne ljepote; u kasnoj gotici ta ravnoteža je narušena- javlja se težnja za grotesknim i brutalnim ( Uta iz Naumburga).
„Gotički vrt“-pripitomljavanje prirode obraćanjem bilju, životinjama nebeskim tijelima kao braći i sestrama- panteizam, djelatnost Franje Asiškog tj odricanje od bogatstva i znanja akumuliranog u gradu te otvaranje prema prirodi ( kapitel u Rheimsu, 13. st- naturalistički oblikovano lišće, svjež doživljaj prirode).
Rajnski majstor: Rajski vrt ( 1420.g.)
-prikazan je odnos gotičkog čovjeka prema prirodi, formirana je nova tema- rajski vrt,
-priroda se ograničava, kontrolirani vrt u kojem se bogato raslinje naturalističkim nabrajanjem pripitomljuje i približava.
Teži se preciznoj i opširnoj naraciji ( konkretizacija prostora, ambijenta, kretnje, fizionomije) što dovodi do nagomilavanja arhitektonske površine ( skulpturalna forma prelazi u slikarsku).
„Ključni kamen“-zaglavni kamen na mjestu križanja rebara križno- rebrastog svoda, ima oblik ljudske ili životinjske glave ili biljnog motiva. ( ključni kamen iz Lincolna, Engleska; 1260.g.- čitav prizor sa likovima u kojem se arhitektonski element izgubio).
• Gotičko slikarstvo: u početku se razvijalo sporije, zidna površina se raščlanjuje pa nije pružala veće mogućnosti razvoja gotičkog zidnog slikarstva, međutim razvija se novo polje slikarstva i nova tehnika- prozori se ukrašavaju vitrajima 8 naglašavanje unutrašnjosti broda). U kasnijem razvoju gotike skeletna je konstrukcija sve izraženija pa prozori dostižu velike razmjere, ovaj stil u rukama velikih majstora je pokušaj stvaranja trodimenzionalnog efekta u kojem je olovna traka kontura crteža koji sugerira trodimenzionalnost crteža..
Razdoblje između 1200. i 1250. se naziva zlatnim dobom vitražnog slikarstva.
Štafelajna slika postaje dominantna vrsta gotičkog slikarstva kao privatna stvar koju pojedinac može posjedovati, freska ostaje dominantna samo u Italiji, u ostalim dijelovima se rjeđe pojavljuje.
Giotto di Bondone: Judin poljubac( Scrovegna Padova, Italija; 1304.- 1305. g.)
-freska u kapeli;
-prisutno kvadratično polje sa dva pojasa : gornji pojas(plava ploha–križanje linijskih oblika baklji), donji pojas ( gusto naseljen zbijenom masom kristovog uhićenja);
-tri plana: Prednji ( Čine ga likovi u jednom redu ), drugi plan (gusto grupirane kacige ), treći plan (apstraktna plošna pozadina );
-izgrađena kazališna realistička scena ( likovi okrenuti jedan prema drugom svaki prema svojoj ulozi neobraćaju pozornost na gledaoce, nekoliko događaja se zbiva istodobno);
-Juda ljubi Krista, Petar siječe uho Malhusu kome jedan vojnik vuče odjeću, netko se sprema udariti Krista toljagom, ostali drže baklje i gledaju;
- rahla kompozicija, središte je u velikom zbijenom Judinom tijelu ( Sumarno prikazanom plaštu );
-Giotto ne teži naturalizmu on uspostavlja jedinstvene skulpturalne mase kontinuiranim linijama i jakim kjaroskurom – PRETEČA RENESANSE.
Rogier Van Der Weyden ( 1439. – 1443. )
-Središnji dio trokrilnog oltara;
-suprotnost između iluzije i prostora ( plastičnost likova i iluzije prikazanog prostora – najočitije u središtu slike, duboki prostor što ga čine noge lika koji pridržava Krista, nabori Marijine haljine );
-prikazani najsitniji detalji likova ( iluzija stvarnosti,naturalistički oblikovana kazališna scena, dvostruka - trostruka medijalnost).
J.Wan Eyck : Arnofini i njegova žena (1434.)
-dokument vjenčanja sa potpisom slikara kao svjedoka (ili ogledalo sa kojim se on poistovjećuje );
-kompozicija statična, sve je pregledno;
-prostor sobe u kojoj se nalaze likovi slikan je u ptičjoj perspektivi a stvari postoje kao plastični samostalni oblici;
-na stražnjem zidu je naslikan o ogledalo čime je prostor upotpunjen, zaokružen i dobiva novu dimenziju( jer su predmeti viđeni i sa druge strane);
-gledalac je uključen( jer je inače nevidljivi zid što zatvara prostor sa šeste strane prikazan).
Post je objavljen 01.01.2009. u 22:56 sati.