Renesansna umjetnost
Naziv za talijansku umjetnost 15. i 16. stoljeća ( kasnije se javlja u ostalim dijelovima Europe).
Rana renesansa ( quatrtrocento-kratica za 1400)
Visoka renesansa (cinquecento-kratica za 1500)
Razvijaju se gradovi-države gdje buržoazija ostvaruje posebne oblike demokracije bogatih.
Firenza ( u 13. st. Građanstvo je uspjelo svrgnuti feudalce, velika tekstilna manufaktura koja zapošljava 30 000 od ukupno 90 000 stanovnika, postoji 80 banaka)
Venecija ( početkom 15. st. Ima 190 000 stanovnika, godišnji promet od pomorske trgovine iznosio 10 000 000 dukata, 1455. samo porez: 800 000 dukata).
Rim (Jača papinska država pa postaje renesansni centar, na početku 16. st ima 85 000 stanovnika, vatikanska knjižnica imala je više od 3 000 svezaka, izgradila se najveća crkva na svijetu- sv. Petra, obnovilo se sveučilište itd.).
Harmonija mikrokozmosa i makrokozmosa, suglasnost čovjeka i svijeta- stilska realistička karakteristika.
Interes se usredotočuje na pojedine elemente vizualne realnosti: prostor, volumen, anatomija i svjetlost.
Analitički odnos prema vizualnoj realnosti se u visokoj renesansi pretvara u veliku sintezu- viziju idealnog jedinstva svijeta i čovjeka.
Jedinstvena i jedinstvena renesansna vizija; racionalno konstruirani svijet;
Svijet je humanizirano polje ljudskih djelatnosti., ljepota je u skladu pojedinih dijelova.
Kompozicija: zatvoren sustav trodimenzionalnog prostora, definiranog u kozmičkim razmjerima ( Kopernik); postoje samo moguće stvari i odnosi ( za razliku od magičnog srednjeg vijeka).
• Renesansni urbanizam:nastaje ideja idealnog grada ( po planu savršeno zvjezdastom obliku). Očituje se u mnogobrojnim zahtjevima na postojećim srednjovjekovnim gradovima( gdje se prostor organski i dvodimenzionalno probija između dominirajućeg volumena) , vladaju zakoni perspektive ( upravlja se trodimenzionalnošću grada), prostori su strogo geometrijski određeni, organizirani simetrično, perspektivna skraćenja su jasno izražena, prazni prostor se shvaća isto kao i volumen, geometričnost volumena ( koji su određeni da budu stroge čvrste granice) se nastavlja u prostor.
Filareteova Sforzinda ( 1451.- 1464.)
- najrazrađeniji projekt idealnog grada u traktatu o arhitekturi.
- na 8 izbočenih uglova zvijezde (čine ju zidine) nalaze se kule (plovnim kanalima povezane sa pravokutnim trgom u centru grada);
- Na uvučenim uglovima se nalaze vrata (od njih glavne ulice vode prema glavnom trgu);
- na pola puta od zidina ka trgu je pravilna kružna ulica ( presijeca kanale i radijalno postavljene ulice);
- Na mjestu presjeka kanala su trgovi sa crkvom;
- Na mjestu presjeka ulica su trgovi sa specijaliziranim tržnicama;
- Glavni trg > visoka kula, glavna crkva i knežev dvor;
- Nijedan se dio kompleksa ne može osamostaliti jer je dio cjeline, čvrstoću kompleksa čini veza ruba ( zidina) i središta ( glavnog trga), radijalnom organizacijom ulica se uspostavlja čvrsta veza središta i ruba
- Zvjezdast oblik zidina uravnotežuje sile izbacivanja i uvlačenja ( prema van su kule koje brane grad, a prema unutra ulazi u grad);
Piazza Ss. Annunziata ( Firenza; 1419.- 1601. g.)
-Brunelleschijeva zgrada Ospedale Degli Innocenti je prva sagrađena i određuje način oblikovanja ostatka trga;
-Pravokutan tlocrt, geometričan, perspektivno se organizira probijanjem ulice točno nasuprot fasadi crkve;
-sve su zgrade iste visine i jednakog volumena što određuje veliki prazan prostor trga;
-ostale ulice neprimjetno ulaze u trg na uglovima;
-prostor statičan, miran i pregledan;
-ujednačeno prožimanje volumena zahtijeva obilazak oko praznog prostora trga.
• Renesansna arhitektura: Arhitekturi renesanse uzor je bila antička arhitektura. Ona oživljava antičke estetske principe: Simetrija, proporcija i harmonija. Oslobađa se gotičke dekorativnosti i teži da dijelove koji su u gotičkoj arhitekturi išli ka razjedinjavanju objedini u prostorno jasne arhitektonske cjeline.
Novi naglasak na racionalnost, jasnoću i pravilnost dijelova – njihovi omjeri i razmjeri se određuju po matematičkim proporcijama
Glavne karakteristike: upotreba klasičnih redova, geometrijskih oblika i polukružnih kupola
Filipo Brunelleschi; kapela Pazzi (Firenza, 1430.-1436.) (RANA RENESANSA)
-donosi novi stil u arhitekturi – u Rimu je proučavao klasičnu antičku arhitekturu, i prvi je napravio točna mjerenja (možda tada i otkriva geometrijsku perspektivu – trebala mu je precizna metoda prenošenja izgleda tih građevina na papir)
- uvijek traži nova i praktična rješenja – kupola firentinske katedrale – novi način kojim je napokon omogućeno natkrivanje tako velike površine – kupola ima 2 odvojena kostura (crkva je izgrađena još u gotici)
SIMETRIJA, PRAVILNOST – sve se sastoji od kvadratnih jedinica
- preuzimanje rječnika klasične antike Ţ redovi, polukružni lukovi i stupovi – nepromjenjivi elementi
- mjere i proporcije točno određene
- drukčija uloga skulpture – nema zavisnosti – skulptura se oslobađa, a strogo određena arhitektura ne dozvoljava veliku ulogu skulpturi
kupola ima simboličnu vrijednost – središnji otvor – Krist; 12 prozora – apostoli
- centralni luk uokviruje portal i naglašava kupolu.
• Renesansno slikarstvo: Slikarstvo rane renesanse započelo je s pojavom Masaccia. Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo Giotta koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od gotičkog ikonografskog slikarstva. No Masaccio čini više, njegovi likovi su učvršćeni konturnom linijom, no oni posjeduju određenu individualnost i karakternost. Masaccio čak uvodi i perspektivu u svoje slike i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike u svojim slikama. To je najočitije u njegovoj slici Sveto trojstvo gdje su sveta tri lika smještena u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom perspektivom, pomalo tmurnih boja, specifičnom karakterizacijom likova i s bogatstvom polusjena (tal. chiaroscuro) na likovima.
Prostorna kompozicija renesansne slike je STEREOGEOMETRIJSKA (geometrijski kubni prostor, šupljina geometrijskog tijela kojem je jedna strana odstranjena-tako se otvara scena);
Ucello; Legenda o hostiji
-oblikovanje praznog unutrašnjeg prostora koji se u perspektivnim skraćenjima pruža u dubinu i širinu.
Andrea Del Castagno: Posljednja večera (S. Apolonija, Firenza; 1445.- 1450.g)
-za stolom sjede Krist i apostoli, ta prostorija je prikazana sa svih 5 stranica ( a šestu iako nije prikazana osjećamo iza leđa); a granice zida su ujedno i granice slike;
Naglašen privid trodimenzionalnosti ( jer su granice slike i prikazanog prostora istovjetne);
-likovi su oblikovani kao zatvoreni, izdvojeni volumeni;
-kompozicija povezivanja(lagana valovita linija što teče od ruku do ruku, obrisne linije glava i tijela se zatvaraju same u sebe, čine niz statičnih ovala i poluovala);
-Detalj sv. Ivana pokazuje plastično oblikovanje jakim kjaroskurom, taj je lik jakom obrisnom linijom oštro izrezan iz pozadine, a bogatstvom plastičnosti se razvija prema unutra.
Pierro Della Francesca: Krštenje ( 1448.- 1550.)
- prvi umjetnik koji je znanstveno dokazao perspektivu i koji ju je uzeo kao vrhunac u umjetnosti kojemu treba težiti.
-Pierro slikajući pejzaž zatvara granice i prikazanog prostora i slike, raščlanjuje ga u planove što se nižu jedan iznad drugog;
-plastični elementi: ljudi, stabla, brda;
Geometričnost u prikazu arhitekture je ovdje prikrivena organičnom prirodom;
-zajedničko ravnopravno postojanje i međusobna uvjetovanost prostora i volumena kao uravnoteženih, statičnih vrijednosti,;
-bitnu ulogu ima svjetlost ( ostvarena je ravnomjerno- difuzno imjenjivanjem svijetlih i tamnih volumena čime se potvrđuje istovjetnost i različitost volumena i prostora;
-volumen je nosilac svjetlosti ili tame, prostor je identičan sa svjetlošću.
Pollaiulo: Otmica Dejanire ( oko 1470.)
-Vijugavim kretanjem pejzaža u dubinu i prikazom i razradom kretanja likova stvorena je dinamična kompozicija;
–prostor potpuno zatvoren, fiksiran u granicama, sa strana je kretanje omeđeno, u prvom planu vezano za grupu likova;
–detalj kretanja je prikazan detaljima mišića nogu i leđa što plastički iskaču i reagiraju na silovitost pokreta;
–ta pokrenutost je još sugerirana i kontrastom svjetla i tame.
Leonardo da Vinci: Bogorodica u stijenama ( 1483.- 1486.)
-prostor na ovoj slici postoji kao velika kružna šupljina koja je zatvorena nediferenciranim masama pejzaža i grupom likova što su složeni u piramidalnu kompoziciju i čine još jednu šupljinu između sebe;
-prostor postoji i kao opipljiva materija zbog gustoće zraka ( Sfumato- zamagljivanje obrisa, nijansiranje svijetlog u tamno i obrnuto, omekšavanje volumena i njegovo kontinuiranje u prostor);
- volumen se omekšava i otvara i postoji kao zamagljena jezgra što se na rubovima pretapa u tamu; jaki kontrast samo na mjestu pucanja stijene-ali se ublažava sjenama pejzaža;
-kompozicija je statična, statični su i volumeni i prostor, izjednačeni kao tama i svjetlost koje je samo najsvjetlija sjena iz tame rezultat potpuno završenog događaja.
Piero di Cosimo: Simonetta Vespucci
-pozadina je slojevit pejzaž;, lik žene slojevi ponavljaju ( lik žene ponavlja oblike pejzaža);
Profil žene varira linije oblaka, a kao svijetli volumen se uklapa u ritam svjetla ( razvija se iz dubine neba prema naprijed);
-mogućnost obrtanja, tj istovremenost usmjerenja prema unutra i van se uravnotežuju;
-kompozicija>ravnoteža ženskog lika i pejzaža;
-individualne karakteristike se strogo poštuju, slika procesa kristaliziranja( stvaranja različitih konkretnosti);
Giorgone: Tri filozofa ( 1506.- 1508.g.)
-kompozicija>suprostavljanje masa (ljudski likovi, stijene) vezanih za rubove, sredina je prazna i nastavlja se u pejzaž;
-mirna kompozicija je određena ravnotežom prostornih planova ( iz centra prema van, i lijevo prema unutra);
-čiste boje postoje kao zasebni oblici;
-gust namaz i bogatstvo tonova , intezitet pojedinih boja omekšavaju prijelaze i pojedine oblike izdvaja kao samostalne.
• Plastika renesanse: Skulptura se oslobađa arhitektonskog okvira. Umjetnici sada obrađuju zadnji dio isto kao i prednji. Poznati skulptori su Donatello i Michelangello. Ranorenesansna skulptura je ispunjena traganjem za vjerodostojnošću oblika i čovjekovog tijela uz stalno usavršavanje znanja. Isto tako javlja se težnja za monumentalnošću skulpture koja tako prestaje biti vezana za arhitekturu. Ako i je smještena u određeni arhitektonski prostor, onda se taj prostor projektira za tu skulpturu na taj način da joj se ne smije oduzeti smisao.
Kipu se nastoji dati najbliži prirodni oblik, čovjek je od kostiju i mesa - osobnost, ne kao gotički lik.
Nadalje, upotrebljava se matematička perspektiva, proporcionalna tijela i omogućeno je smještanje skulptura jedne pored druge, a česte su i kompozicije više figura. Renesansni majstori koji se izražavaju u reljefu koriste voluminoznost figura prvog plana u dubljem reljefu u odnosu na figure drugog plana koje su u plićem reljefu, te se tako dobiva učinkovit osjećaj dubine. Tehnička saznanja dovela su do obnove konjičke skulpture koja pored monumentalnosti nastoji uvijek što realnije prikazati konja, tijela konjanika i njihov međuodnos.
Benedetto da Maiano i Cronaca: Palača Srozzi ( Firenza, 1489.- 1536.)
-pravilan geometrijski volumen položenog kvadra;
-slaganje klesanaca konveksno i pravilno što površini daje plastičnost a građevini tektonski karakter;
-tlocrt strogo geometrijski> pravokutne prostorije se zbrajaju oko centralnog dvorišta iz kojeg primaju osvjetljenje;
-prostor dvorišta je statičan ( stroge proporcije kubnog tijela).
L. B. Alberti: Palača Rucellai ( Firenza; 1446.- 1451.)
-površina zida je oživljena načinom slaganja materijala u kvadrate, organiziran još vijencima i plitkim pilastrima u uravnoteženu kompoziciju vertikala i horizontala;
-pravilan ritam nastaje izmjenom pilastara i prozora ( nastalih kombinacijom luka i arhitrava).
Bramanteov Tempietto u S. Pietro in Montorio ( Rim: 1504.)
-kružna građevina sastavljena od dva valjka ( užeg i višeg koji nosi kupolu, i nižeg i šireg određenog stupovima)
-zid je modelirana masa;
-tlocrt kružnog zida suzdržano razveden i pokrenut u obrisu ;
Bramante je planirao i dvorište u kojem bi crkva bila žarišna točka oko koje se prostor opet organizira u kružno kretanje.
Masaccio: Izgon iz raja (S. Maria della Carmine- Firenza; 1426.- 1428.)
-tijesan prostor u kojem se nalaze dva lika koje tjera anđeo koji leti iznad njih;
-plastičnost stvorena jakom kjaroskurom ( što čini da likove doživljavamo kao skulpture).
Antonello da Messina: Bogorodica pri navještenju ( 1476.- 1479.)
-stroga geometrijska kompozicija i geometrijsko oblikovanje volumena u ravnoteži zbog realističkog prikaza volumena i prostora ( lice plašt, ruke, )
-geometrizacija ruku, plašta ne umanjuje realističnost ( kao u Francesce, u ravnoteži su);
Plastičnost ostvarena tonom( crvena, žuta, zeleno plava, na tamnoj pozadini jasnim obrisom odvojene na tamnoj pozadini);
Tamnocrvena se javlja samo dvaput( prigušen akcent), žuta preko ruku na stol i stalak, zeleno modra je dominantna;
-statičnost proizlazi iz kompozicije ( i uporabe boja), gibanje je prisutno.
Donatello: Prorok Jeremija ( 1423.- 1426.)
-Lik postavljen da gleda prema naprijed( frontalni stav);
-položajem glave i desne ruke stvorena je plitka napeta krivulja kojom se zaobljuje kontrapostni stav;
-volumen uvlači prostor u svoju kretnju, malo se otvara na površini 8 duboki nabori haljine, zaobljenja udubljenja).
Jacopo Della Quercia: Ilaria del Caretto ( Lucca, -Italija; 1406.)
-kompozicija zaobljenih oblika ( puna zatvorena elipsa glave koko koje je vijenac, ploha haljine je izvijena);
-identičnost apstraktnog ritma i teme > realistički prikazan lik
-strukturalni ritam volumena koji se očituje kao plašt iz kojeg izrasta tijelo.
Michelangelov grob lorenza Medicija ( kapela Medicejaca, Firenza; 1492.- 1518.)
-složena arhitektonsko- skulpturalna kompozicija
-bogato raščlanjen, plastički oblikovan zid je okvir piramidalnoj skulpturalnoj kompoziciji;
-u srednjoj niši je kip Lorenza, desno alegorija zore, lijevo sumraka;
-kompozicija je napeta ravnoteža otvaranja i zatvaranja što je primjećujemo na svakom liku i njihovim odnosima,
-simetričan raspored likova > jednostavna osnova kompozicije koja se primjenom drugog principa ( suprotstavljanjem različitih usmjerenih masa ) razrađuje u složene odnose,
-kompozicija se otvara ( jer su volumeni različito usmjereni), ona se zatvara u napetu ravnotežu, položajem glava i pogleda se opet otvara u prostor,
-likovi su idealizirani heroji 8 predimenzioniranost tijela)
-puna glatka površina je omekšana na nekim dijelovima ( time je opet napetost naglašena).
V. Carpaccio: Vizija Sv. Augustina ( 1502.)
-oblikovan prazni kubni prostor koji je geometrijski apstraktan;
-prostor je relativno prazan pa se primjećuje njegova geometričnost-suvremeni venecijanski interijer sa mnoštvom predmeta koji su za slikara volumeni različite konkretnosti;
-protorni planovi zbrojeni, horizontalno dijeljeni sjenama na podu ( postepeno širenje u širinu i dubinu);
-predmeti tako raspoređeni da kružno obilaze prazan središnji dio.
Cosimo tura, Pieta (oko 1460.)
-pri volumen su preobraženi kao elementi ostvarenja nečega drugog>negacija volumena i prostora.
-u jezgri zatvoreni, statični volumeni, na površini se raspadaju ( nabori haljine, tijela ili stijena);
-tvrda, oštra udubljenja i izbočenja na kojima svjetlost i sjena postaju izlomljene tvrde plohe.
Nicollo Dell'Arca: Sv. Magdalena( detalj oplakivanja iz S. Maria della Vita, Bologna, 1463.)
-Pokret tijela koji čini jasnu polukružnu liniju-naborima haljine se lepezasto otvara;
-volumen tijela i haljine maksimalno pokrenut, otvorene je i razveden silovitošću prikazanog osjećaja;
-tema: krik, vezana je za takvu pokrenutost volumena i površine ( panika pokreta, grimasa lica-radijalno širenje volumena).
Holbein ml. : Elisabeta Dancy
-studija;
-linija je precizna i tanka ocrtava obris i elemente lica, točno pogađa određeni karakterni izgled lica;
-slično iscrtavanje odjeće i nakita, zatvara plohe,ili ih djelomično ispunjava;
-precizna tanka linija sumarno crta portret-renesansna karakteristika;
-sloboda u naznačivanju detalja,na granici je za odvajanje u apstrakciju linija i ploha što je već drugačiji odnos od strogog renesansnog.
Post je objavljen 01.01.2009. u 23:05 sati.