srijeda, 25.07.2012.

...muške čakule....

...sjedim u kafiću...pijuckam svoju kavicu...i slušam preglasan razgovor 3 muškaraca u godinama ...koji sjede do mene... pričali su o splitskim umjetnicima u Parizu s kojima su skupa gladovali... tko je imao koliko izložbi... kako je Shakespeare bio dramaturg i da je on u biti zapisivao djela....al da je sve to bilo od drugih autora... - ma gledaj, toliko bi glumci minjali dijaloge za vrijeme predstava, da više nitko živ ne zna što je bio original - eeeee, al on je Shakespeare, samo se on gleda, za te više nitko ne zna - a ko će ga znat. Nikad pravi umitnik nije onaj za koga se misli da je umitnik. Znaš li ko najviše piza? - ko? - pa....(bla bla)... on je odjednom imao i po tri izložbe u isto vrime! ...meškoljim se u stolici... Joke mi nije donio novine...pa htjela to ili ne ...slušam razgovor...i mislim se... pa zar danas poznate starlete ne plaćaju piscima da umisto njih napišu knjige... i nitko oko toga ne diže paniku...samo kažu..."joj kako je ta manekenka/glumica/pokusna pjevačica ...tko god... pametna i svestrana... zna modu... uređuje interjere...piše knjige i poeziju"...ahhhhh.... ...gledam u njih...dal da nešto dobacim ili ne.... kad su oni na drugoj temi...neka novinarka.. nisam joj čula ime.... - e ne znaš ti ni po mise! - ma znam ženu dobro! - al ne znaš da je bila ljubavnica od ...khm... - to već nije moguće! - kako nije moguće? Kad je ...khm...pitao mene da joj sredim intervju s mojim ocem ...i to mu nije bila ljubavnica jedan dan...vengo 5 i više godina. - kad je to bilo. - pa on je tad ima 40, a ona oko 30. Cila je neuredna i nikakva. Ne zna se oblačit. Zamisli nosi zeleno i crveno! ...e sad sam poludila. Ogovaraju ženu i njen stil oblačenja prije 26 godina? (izračunala sam po frajeru)...i to ko? ..netko ko raspravlja o slikarstvu i slikarskom miljeu Pariza prije 35 godina? ... ...kako crveno i zeleno ne paše? onda ni priroda nije u skladu s umjetnošću...svaka ruža je po toj logici neuredna i nikakva... aloo nepoznati gospodine...možda je gospođa novinarka bila samo malo umjetničke duše...ili avangardna... ispred svog vrimena...kako to vaša umjetnička duša ne može shvatit? .... . ....baš su ovako bili zapakirani pokloni za moju frendicu doktoricu...crveno i zeleno (s bubamaricama za sreću) ...taman da ću protestirat...kad se oni dignu...odu...al ostane jedan čekat ženu.... dal da ga pitam ime novinarke....sve se meškoljim... razmišljam kako ću uletit...kad stigne žena...sjedne i on joj počne prepričavat razgovor.... - pričao je o slikaru - kojem - ajme nekom na .... ček...sitit ću se...skupa su gladovali u Parizu - kako nikad ne upamtiš ime? Gladovali? Pa šta nisu išli kod D. da ih nahrani? A e... onda bi se po Splitu znalo šta rade - ma upamtio sam....čekaj...na Č je! (nije nego na P....vrišti u meni...al se suzdržavam....čekam da dođe do imena novinarke) - i onda smo pričali o književnosti i onome....ajme znaš onog' - kojeg? - onog na...ček...jel na B? ...ništa od ovog...ako se tog imena ne može sitit...kako će se imena novinarke... promislim...al nastavim pristojno osluškivat, sad već s novinama u rukama...sve joj je prepriča osim o novinarki ...odem do oca i upitam... - koja bi to mogla bit bivša novinarka koja sad ima...cca godina...a prije 30 godina je možda bila ljubavnica od... - ajme...ček, ne znam joj ime, al stoji na vrh.... ...i kaže ulicu - a zašto te to zanima? - ma ženska je stvarno umitnička duša, kažu da je bila ljubavnica - a ne znaš ti ni po mise.....- počne moj otac ...hahahaha...ma ne znaju oni ni po mise....možda mi otac nije ni umitnik...ni pisnik... al je iz umjetničke obitelji.... dida mu je isto studira slikarstvo u Parizu...a on je bio tamo...ka u elektro dijaspori par godina.... “Jaki umovi raspravljaju o idejama, prosječni umovi raspravljaju o događajima, slabi umovi raspravljaju o ljudima" Sokrat

- 16:01 - Gukni ako si faca (8) - #

ponedjeljak, 23.07.2012.

...za sve je kriv blog!...

...vrijeme godišnjeg se približavao...bilo mi je neizvjesno dal ću stić ispunit neke rokove ili ne... samim tim je i godišnji bio upitan...a ja sam ...unatoč dobrim zabavama prošlih mjeseci ...bila malko tankih živaca.... pa zato i ne čudi što na je zadnjoj fešti...svaka četvrta slika...slika gdje ja ležim.... "ne mogu vjerovat da si bila svugdje prisutna...a opet non stop su te slikali kako se izležavaš na nekom drugom mjestu?" ...pitali su se neki.... . ...a ja sam svoje slike poslala frendovima uz poruku "...konačno je postavljena djagnoza.... imam Post3Dsindrom... i hitno mi treba liječenje kraj gradela!....." ...te kao mamac dodala da "moj mesar ima dobru kobasicu!" .... ta sitna napomena izazvala je buru oduševljenja i zgražanje nekih ...koji su ustvrdili da se dobra kobasica ne može kupit ...i da su ljubav (a i dobre kobasice) samo na selu....ali je ipak doprla do srca mojih dragih blogerskih prijatelja ćevapa .... i dogovor je pao..."kreće se u petak u 16,30" .... a prepirku oko toga dal ljubav ide kroz želudac ili neke druge organe...prekinio je glas razuma "Mir! Idemo se patit uz more i gradele!" .. tako smo, kao svi blogopatnici, otišli patit... . - ne mogu vjerovat da nema ćevapa? - kakve su to gradele bez ćevapa? - a ja sam donio kajmak jer mi vjera brani ćevape bez kajmaka. Kad idem u fast food ..onda... - ma di je taj Fast food? - kako ne znaš? Na pazariću? - di je taj pazarić? - ma pusti meni Elycu ja ću joj objasnit. Znaš li Elyce di je naša kapela. Mjesto gdje se molimo i klanjamo ćevapu, a nakon toga ti pišeš nove postove? - aaaaaaaaaaaa pa šta odmah ne kažete da idete u blogersku katedralu? ...i dok smo tako čavrljali... pozirali....kibicirali.... . ...s gradela se širio neodoljiv miris .... pečene kobasice i pečenog kruha s maslinovim uljem.... . ....tako je malo potrebno da se zaboravi da je samo 2 sata prije bilo problema na poslu... i da najveći problem postane činjenica da na stolu nema ni jednog ćevapa... sladoledu unatoč.... . ...i kao što to obično biva...uz zalazak sunca... ja sam malo prilegla.... . - čim ja legnem...uvijek se nađe neka žena koja me slika... zašto? - jer ti nije više aparat u rukama :) ...eto...bio je to još jedan lijepi susret blogera...od kojih još samo nas dva pišemo blog...a ostali grintaju (srećom po mene, jer bi mi slike bile posvuda ....a ovako nisu :-))))) ...upoznali smo se preko blogova prije nekoliko godina...i od tada se sastajemo uz obvezne ćevape.... ovaj put ih nije bilo...pa ćemo morat brzo reprizirat ovaj susret...jer ovaj blog je od nas napravio ...ćevapske fanatike....s kajmakom ...molim! :-))) . ...kako bi bilo da nam www.blog.hr financira 2 kg ćevapa za idući susret? ...ipak smo od njega potekli...pa bi netko iz uredništva mogao doći vidjet kako se patimo zbog novih postova? ...a ako već sponzorirate moram vam reć da moj mesar ima dobru kobasicu :-)))

- 23:45 - Gukni ako si faca (14) - #

nedjelja, 22.07.2012.

...podsjetnici...

....ne volim pit tablete.... zapravo uopće ne znam kako se zovu tablete za glavobolju ili neku drugu glupu bolest.... ...kad osjetim da će me počet bolit glava...ja se lijepo nafilujem kavom... a ako ne pomogne ...uvijek se nađe netko ko ima nekakvu tabletu.... (iako je to jako rijetko) ...tabletu ipak povremeno popijem...jer se uvijek sjetim pogleda jednog mladog doktora koji mi je rekao: - ali gospođa Elyca, ovo nije vrijeme da patimo zbog bolova. Treba popit tabletu! ...na ovaj način popijem 2-3 tablete godišnje.... ...ako mi doktor da tablete i kaže da se piju svako 6 ili 8 sati...e tu sam točna u sekundu... nema boljeg pacijenta od mene...(bar ne prva dva-tri dana) .... srećom u doktora nisam bila ...ne sjećam se od kada...možda 5-6 godina?.... ...tablete ne volim jer je činjenica da jedno liječe...a drugo te počne bolit... i kad jednom uđeš u taj krug...onda moraš proč cijelu farmaceutsku industriju i isprobat veći dio njihove proizvodnje... a kad jednom počneš to radit...onda počneš i zaboravljat pit tablete...pa ti je svaki dan sve gore i gore.... ...upadam jučer kod brata....strusim mu se na kauč... i dok smo čavrljali...on na jednom...a ja na drugom kauču.... mala upali kompjuter...a ispred nas slika... . .... dijete odskoči... mi pogledamo put monitora... - šta je ovo? - upitam brata - a to je meni bit će žena ostavila podsjetnik da ne zaboravim popit tabletu - pa da li si je popio? - a nisam, kad sam zaboravio - odgovori on i nastavi ležat na kauču ...khm... ni ovo nije dobra shema... morat će nać neku drugu....jer mi brat još uvijek nije popio tabletu.... ...imate li vi neki bolji način da ga podsjetimo?

- 16:35 - Gukni ako si faca (0) - #

petak, 20.07.2012.

...reda mora biti...

...mi koji se svaki dan vozimo autobusima uvijek grintamo... razlog katkad imamo, a katkada i ne... al je činjenica da autobusi s kojim ja idem na posao...u isti sat idu svi djelatnici nekoliko fakulteta, centrale jedne velike banke, studenti svih tih fakulteta...učenici dviju srednjih škola... stanovnici jednog đačkog doma...djelatnici velikog trgovačkog centra....i umirovljenici koji se vraćaju s pazara... ...da svi žurimo...i čekamo zadnji sekund...to mi je jasno...jer svima je drago odspavat još onih 5 minuta...al da umirovljenici naprave takve gužve s torbama ...to je nevjerovatno... ...uvijek su bile najveće kontrole između 7 i 8 sati ujutro...zbog velikog broja onih koji su se vozili bez karte... bilo je smiješno gledat kako kontrola ulazi u autobus...a njih na desetke izlazi van... a ukoliko bi nekog i uhvatili bez karte... cijeli bi autobus stao na njihovu stranu kad bi se oni stali svađat s kontrolorima... ..i tako je Promet odlučio uvest reda... i zaposlio je nevjerovatan broj mladih...koji u žutim majicama ...s žutim kapama na glavi... stanu ispred vrata od svakog autobusa ...i spriječavaju putnike da ulaze na bilo koji ulaz...osim na prednji.... i tad nastaju problemi...  .  ...autobus stane na stanici ... momci stanu tik ispred vrata predviđenih za izlaz i dopuštaju svima da izađu...a sprijeće svakog tko želi uć u autobus... ... tad dođu umirovljenici i počnu ih gurat - samo da uđem - gospodine na prednja vrata - imam penzionerski pokaz - pokazat ćete ga vozaču na ulazu - ma daj ući ću tu da sjednem - gospodine ulaz je na prednjim vratima ... tako u nedogled...već danima... ipak su se već privikli...pa čim vide momke ispred vrata odlaze na prednja...a tu opet isti cirkus... guranje da uđu... - dobar dan, molim Vas kartu? - imam pokaz! - pokaz se treba pokazat! - ako ga izvadim iz torbe izgubit ću ga! ...i tako u nedogled...priča sa svakim od njih.... - dobar dan! Molim kartu! Hvala! .... strpljivi su vozači - dobar dan! - šta je ovo? - to nije odgovor na dobar dan! .... - uče vozači putnike bon tonu... - dobar dan! - o što smo raspoloženi danas! - hvala! Dobar dan kartu molim - imam je - onda je pokažite - ne mogu. Ali ne vidite da su mi pune ruke spize - malo smo grintavi danas? Zar Vam nije ljepše počet dan s osmjehom i da mi odgovorite na dobar dan? ....dolazimo da stanice gdje svi izlazimo... jer svi su fakulteti i škole na istom mjestu... tu nema momaka koji čuvaju izlaz...nepotrebno je....autobus otvara sva vrata.... a dvoje penzionera jure na srednja vrata...i pokušavaju se progurat u autobus između omladine koja izlazi.... ...na prednjim vratima nikog... - ma pogledaj ovo! - prokomentira jedna putnica - postalo je najvažnija stvar na svijetu uć u autobus na izlaznim vratima.... ...mladima možda je "fora" da se švercaju po autobusima... možda nemaju ni novaca za platit kartu...a lakše je autobusom doć do mora... (ovo je mjesec bez pokaznih karata za đake) ...ili pak novac za karte žele potrošit na nešto drugo... ali zar one koji bi trebali mlađe učit bon tonu...vozači moraju učit da pozdrave kad negdje uđu?....

- 08:45 - Gukni ako si faca (1) - #

srijeda, 18.07.2012.

...tko je smjestio....

utorak, 17.07.2012.

...zaustavljen trenutak...

"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica ....jutro...   ....podne...  ....poslije podne... ...preskačem večer ....jer je prevreo tekst (a velike su vrućine pa ne bi tila da vas još i infarkt strefi), pa čekam pogodniju priliku....al dajem časnu pionirsku da ću ga objavit.... ...zato jer nam iluzije, privid, opsjene i varke serviraju uvijek drugi ljudi.... to su trenutci nečijeg života koje nam netko prepričava... a mi vjerujemo da je uvijek bolje ono što nam je netko drugi rekao...nego ono što smo sami doživjeli... .... te iluzije uvijek završavaju u nekom lijepom momentu... ne vidimo ono što se događalo poslije toga... zaustavljen trenutak u vječnosti....kao da nam predskazuju lijepu vječnost... i nitko ne promišlja što je bilo s Pepeljugom nakon vjenčanja.... osim što svi znamo da su "Živjeli dugo i sretno".... nisu plaćali porez, rata nije bilo, vjetar je puhao nježno da ne bi odlomio neku grančicu, ruže nisu venule, komarci nisu boli...i umrli su u istom trenutku s osmjehom na usnama držeći se za ruke... samo uz jedan "ah"? ...osim toga...ti drugi ljudi... prepričavaju satima nešto što se dogodilo i što je trajalo jedan sekund... pretrpavajući nas na taj način "smećem" ... da smo umorni od svega i ne obraćamo pozornost na ono što se nama događa ....a događa nam se tako lijepih stvari...samo ih treba primijetiti i prepustit im se svaka iluzija ima svoj THE END... i zato nam se čini tako lijepa i primamljiva...zaokružena cjelina ljepote ...mogu ovako nabrajat u beskonačno ...ili jednostavno reć .... Zašto uvijek razmišljamo o onome što nam nedostaje, umjesto da uživamo u onome što imamo? ...naša mašta nema granica... vječno maše svojim krilima.... i trebamo se zabrinit onog trenutka kad ona stane...kad se zaglavi ...zaledi ...ima dosta vremena da sam prestala čitat... gledat TV... čak i čitat blogove.... ne pročitam ni ono što sama napišem.... zašto?.... zato jer ili nemam vremena...ili zato jer ne želim da me uhvate tuđe iluzije...varke... tuđe lijepe slike... želim da uživam u svojima.... a lijepe slike izranjaju iz mene svaki sekund...svaki minut...i traju... traju...i mijenjaju se... i raznih su boja...mirisa....zvukova.... nesputane ... ono što sam ja tada shvatila je da nikoga ne smijem držat u kavezu....i zlatni kavez je kavez... već jednostavno uživam u letu onih koje volim... da, uživam u svakom zamahu krila osoba do kojih mi je stalo..... . ..dok se vi pitate zašto je život ono što procuri kroz prste dok se bavite nečim drugim?... valjda zato jer živite tuđe živote ...a ne svoje.... jer je tako lakše... ...ipak se samo (katkada) zapitam do kad će leptirići oko mene uživati u svom slobodnom letu... i da li će se željet socijalizirat na način da se stave u neke "općeprihvaćene norme društvenog ponašanja" ...jer im je tako lakše... . ...do tada uživam u onom što je oko mene i kraj mene i uz mene.. i do mene...i ispred mene,... a kad ne bude...e tada ću imat drugu taktiku....jer... i jer.... . ...da li vam još uvijek fali netko da gleda kako uživamo...i netko da je zavidan u onome što imamo...i netko tko će prenosit našu iluziju drugima...i još 2 svjedoka....jer ako njih nema onda se nije ni dogodilo :-)))) ... ili Vas još uvijek trebam uvjeravat da Vam svi ti nisu potrebni? P.S. ono što je najluđe od svega je da u vezama uvijek dobro prolaze oni koji žive u iluzijama... osobe koje uživaju u čaroliji života svi vole...svi podržavaju, svi uživaju u njihovom društvu, ali ih ne žele kraj sebe...Zašto? Jer bi onda i oni morali uživat u životu....a to je teško... i to je cesta za koju se ne zna kud vodi...a sigurno je sigurno! Iluzija je igra na sigurno!

- 15:42 - Gukni ako si faca (0) - #

nedjelja, 15.07.2012.

...poslijepodne....

"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica ....jutro... ....podne... ....na šanku pažljivo čistim kapulu...jedna crvena...jedna bijela...odmjeravam da su kapule iste veličine.... pa onda bijeli luk....sjeckam sitno...strpljivo....da svaka kockica bude iste veličine,... sve stavljam u plastičnu posudu.... odvajam list po list petrusimula...i sjeckam ga namjerno nepravilno da izgleda "rustikalno"...kao ono... nisam imala kad...pa sam morala nabrzaka.... ...na tavi se peču balancane... neke su veće...neke manje...al sve su isjećene na istu debljinu...i svako malo provjeravam dal su porumenile.... ...pažljivo dubim paprike.... mičem prstima svaku mrvicu koja mi je viška... perem je ispod jakog mlaza vode...iznutra i izvana... tresem svaku papriku da u njoj ne ostane ni kap vode... punim je nadjevom...polako pritiščem prstima da stane što više nadjeva... i na kraju kažiprstom napravim rupicu u sredini punjenja da se u njoj mogu izmiješati okusi šalše koja se krčka sa strane...i da riža može nabubrit.... i da to budu najsavršenije punjene paprike na ovom svijetu.... ... gle, pa ja ovo kuham s ljubavlju? odakle mi ovoliko strpljenja? polako i precizno ...ne iz nikakve navike...već u iščekivanju onog užitka kad ću osjetit onaj čarobni trenutak kad će moje nepce osjetit ukus punjenih paprika i musake od povrća... ...zašto tako ne znam čistit kuću?....polako, strpljivo i s ljubavlju? ...jedino što u kući tako čistim je šank....sve drugo me nervira...khm... da se zamisliš ...promislim i legnem na kauč....zatvorim oči .... . ...u mislima se vidim kako skidam zavjese i bacam ih na pod.... brišem prašinu s bonagracija.... perem stakla.... centimetar po centimetar kružnim pokretima prolazim po staklu jednom...dvaput...iznutra...izvana....sad idem na drugi prozor... odnosim zavjese u kupatilo i donosim pripremljenu vodu za brisanje prašine s namještaja.... polako mičem sat....poklonila mi ga je Trill...pa kasicu prasicu... muzičku kutiju.... brišem prašinu i s muzičke kutije.... ...nije mi bilo teško...zamislila sam svaki pokret koji trebam napravit... i kad sam otvorila oči... prašina je bila još uvijek tamo gdje sam je i ostavila...a miris punjenih paprika ispunjavao je kuću.... ...ala....dosta je bilo s tipkanjem...pa pitam... Zašto kad govorimo o čaroliji života , mašti i iluzijama...svi odmah misle na ljubav...romantiku?.... zašto ne promislite na čaroliju pripreme hrane i uživanja u istoj? ... Zašto ja ne poduzmem nešto i nađem pomoć za čišćenje kuće...a ne da živim u iluziji da će se to samo od sebe sredit? .... P.S. mama...slika prašine na ormaru je nastala kad smo brusili lamperiju ...ne se derat na mene :-PPP

- 22:50 - Gukni ako si faca (0) - #

subota, 14.07.2012.

...podne.....

"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica ....a ja nastavljam svoj tekst od ....jutro... ...cvrčci su se počeli sramežljivo javljat... i pjevat svoju simfoniju ....bušilica i čekić iz susjedstva svirali su više metal ... ..dok sam se smijala i svađala na chatu kome je bliže do mora.... shvatila sam da me čeka pazar...i mama... da joj donesem svježe povrće.... ...stavila sam šešir na glavu...širok obod će me zaštit od prejakog sunca .... izjurim van.... tržnica prepuna boja i bakica u crnom...a mene čeka moja prodavačica ...plavuša u crvenom... - ovo je moje, rikola, poma...ne diraj tu kapulu nije moja...cata je moja ...gledam na banku 5 cata... uzmem jednu... vidi se da je ležala na zemlji... pomirišem... mirisom dozovem sliku od prošlog tjedna...hladne cate i lubenice servirane hladne...na jednoj livadi na Braču....nasmiješim se slici i lijepim sjećanjima - ne trebaš mirisat, vidiš da ih nema puno. Što još trebaš? ...punih kesica dođem do mame... podijelim povrće u dvije gomile i sjednem pod lozovinu da se malo rashladim... sjedili smo dosta dugo i zezali se... ponovo stavim šešir i projurim kroz grad.... ispod ure piva klapa .... vadim mobitel da snimim, al on je prazan.... klimnem ramenom u stlu "koga briga" ... dođem do Pjace... sjednem ... pogledom tražim konobara... on projuri prvi put... drugi put...al me ne obadaje... to će mi pokvarit raspoloženje?... sama sam...na Pjaci...u kafiću... sad će podne...pogledam u kafić iza dal ću vidjet neku poznatu Facu... kad odjednom iz kafića izleti gazda u nekim kratkim gaćama...pokrivenih pregačom... crnim čarapicama... gegajući se stavi ispred mene kavu, vodu i račun... - evo Elice, kavica za tebe! - opla, koja čast! nasmijem se.... ma koga briga što nisam ništa naručila...a samo je došlo.... . ....hahahaha...moga je bar noge depilirat...promislim...s uživanjem popijem kavu... uđem u kafić da ću platit ... - kuća časti! - ali blokirao si! - koga briga. Vruće je i kuća časti! Ajde uživaj dalje! ....adioooooooooooo adio Splite moj adio, živote moj adio i znaj da teško je umrit bez ljubavi u krilu tvom.... ...pjevušim dok hodam prema Peristilu... plešem u mislima i... vidim dva smeđa oka kako gledaju u mene... osjećam kako mi taj pogled prodire u dušu... a prodirem i ja u njegovu... i lijepo je i toplo i meko i udobno i smireno....... ops... sudarila sam se s fotoaparatom nekog turiste u prolazu na Peristilu.... nasmiješim se u sebi.... a niz grudi mi poteče kap znoja.... osjećala sam tu kap....kako klizi polako preko mog stomaka dok sam se penjala uza skale prema tržnici.... i čekala kad će se pojavit druga .... ...hodala sam u ritmu muzike cvrčaka koja je postajala sve jača...činilo mi se da letim....lebdim... plešući u ritmu sunca....zatvorivši vrata kuće, brutalno sam prekinula njihovu muziku i postala svjesna stvarnosti oko sebe....bacila šešir na dasku za peglanje ...sjela na kauč ispod klime... i pustila da mi preko vrha nosa prolazi hladni zrak.... .... mmmmmmmmmmmmmmmmmmm... i opet lebdim.....

- 14:25 - Gukni ako si faca (1) - #

četvrtak, 12.07.2012.

...kako brinemo o ljepoti naših šuma?....

Makarska....Veliko brdo.....3 dana poslije velikog požara 2008. . čudna je ta snaga vatre...i kako je negdje jako gorilo....a 5 cm dalje...ništa ... . ...kad su vidjeli da se vatra približila kućama....ljudi su pilali borove ispred svojih kuća....ne znajući da će taj dan uzletit kanaderi i ugasit vatru ovo je dio teksta s mog bloga "Spaljena zemlja" od 14.10.2008.... što znači da je veliki požar u Makarskoj bio od 9. do 11.4.2008. ...Tada je 3 dana cijela obala bila na nogama...upaljene šiške letjele su posvuda i palile gustu borovu šumu... stanovnici su evakuirani brodovima jer se cestom nije moglo...bio je to pravi pakao.... ....jedan dio slika iz tog posta neće da se objavi...a meni ih se ne da tražit po kompjuteru... jer sam jedva i ovaj tekst pronašla... a tražila sam ga zato...jer sam prije mjesec dana bila u Makarskoj.... velik dio izgorene zemlje, iskrčen je i zasađen je vinogradima ...a 4 godine poslije...ostali dijelovi izgledaju ovako . ...izgorene grane su se osušile i od zuba vremena, a i uz pomoć vjetra, same su popucale i pale na osušenu travu....sva su debla nekako sablasno bijela (iako se radi o borovoj šumi.... . ...sve je zaraslo u korov i drač...neprohodni krš ... suha debla pobacana po podu ....i pitam se...zar nikome nije trebalo drvo za ogrijev? Ili se to vjerovatno nije smilo uzest.... što rade naše Šume... kako to nitko do sad nije iskrčio i očistio?.... ...4 godine?... da ne povjeruješ...i onda ćemo plakat ako ovdje opet plane.... ....slike su malo mutne jer je slikano mobitelom iz autobusa....ljudi moji ovo je slikano s Jadranske magistrale 200 m prije ulaska u Makarsku....dakle ...na tisuće ljudi tuda dnevno prolazi i nikome ne smeta?.... ...a djecu učimo od malih nogu da čuvaju prirodu...da su šume naše bogatstvo...da su naše šume najljepše... da su one pluća naše Zemlje....da čuvaju planetu Zemlju... ...uzalud...uzalud....sve je protiv nas.....

- 18:51 - Gukni ako si faca (6) - #

srijeda, 11.07.2012.

...jutro....

"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica . ...cvrkut ptica … povirujem kroz trepavice….sunce mi osvjetljava sobu...nekim čudnim bojama koje se prelijevaju među trepavicama virkam prema satu….7,39… rastegnem se…i okrenem po krevetu… ušuškam kušin pod glavom…i nasmješim se.. ptice pjevaju…. virkam kroz trepavice ..ne otvarajući oči…da osjetim miris sunca u sobi škiljim tako prema satu…8,00….rastegnem se….protegnem se… gdje je daljinski za stišat ptice? ....hahahaha....lice mi ozari osmjeh.... miris kave širi se kućom… silazim….palim laptop…kraj njega velika šolja s kavom...lijevom zgrabim čikaru i srknem toplina kave ispunjava me…. ...joj što je dobro dok osijećam ukus slatkog nektara kako mi se širi tijelom mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm ....uzimam cigaretu...i uvlačim dim.... rasteeeeeeeeeeeeezzzzz dobro jutro neradni narode….nedjelja je! ...protezzzzzzzzzzzzzzz.....zvuk pjesme vrti mi se po glavi....ruke u zrak i rastezzzzzzzzzz...

- 16:00 - Gukni ako si faca (4) - #

ponedjeljak, 09.07.2012.

....u zemlji znanja....

...još jedna od nizu floskula kojom nas svakodnevno obasipaju! ....shvatila sam ja to još odavno kad sam upisala magisterij...i imala "punu podršku svih kolega u uredu" ....koja je bila toliko deklarativna da se me obasuli poslom zaboravivši pri tom i moju fakultetsku diplomu.... bilo je to toliko prozirno i jadno od njih da mi se gadilo slušat njihove riječi hvale, kojima su me non stop obasipali, samo da ne bi slučajno posumnjala...dok provodim dane za fotokopirnim aparatom...u njihovu licemjernost.... ...magistrirala nisam...ali sam tada sebi postavila prioritete... u kojima bi mi magistarska diploma Financijskog managementa samo smetala...naročito u okruženju gdje svi smatraju da su popili svu pamet ovog svijeta...dok stoje naslonjeni na šanku u kafiću... ...i moja kolegica je upisala magisterij... zapela je i ona...ali je tad stisla zube... i uz podršku obitelji i djece došla do kraja! ... Kakve su tu tek optužbe bile što se netko usudio završit magisterij.... Točno sam znala što joj se događa iako sam bila kilometrima daleko ...čak sam se malko i sukobila s ostalima zbog nje... toliko da su svi mislili da joj se ulizujem ... Kako nisam od takvih....zašutili su neko vrijeme ... a ja sam stvarno bila sretna zbog nje...nevjerovatno kako sam osjetila onu pobjedničku euforiju... znala sam koliko je to neprospavanih noći...nerviranja... truda... bolova u koljenima...nogama rukama... osjećaja nemoći ... i na kraju ...strah da se ne osramotiš ispred svoje djece .... ...lijepa vijest je da su i drugi počeli skromno pokazivat svoje oduševljenje ...tako da su zlobnici ostajali sa strane... .. tad je došao onaj trenutak javne objave koju sam osobno dugo čekala...jer sam bila upućena u jako puno detalja... (osim što sam mirno spavala u svom krevetu dok je ona noći provodila uz kompjuter).... Javna obrana Doktorske disertacije mr. sc. Daše Dragnić s naslovom "Modeliranje efektivnih marketinških strategija subjekata malog gospodarstva" održati će se 6. srpnja 2012. godine u 12:00 h u Referentnom centru za tržište kapitala (Aneks, II. kat) ....skupili smo se mi ekipa... otišli na fakultet...kao podrška ...najprofesorici godine ... (po izboru studenata u 2011 godini) ...a bilo nas je odasvud...s ostalih fakulteta i sveučilišta...iz drugih gradova, iz Hrvatske i oni preko granice...bivši studenti.... sadašnji... njene kolege...prijateljice.... . ...više od dva sata je trajala obrana... a da jedna strana publike nije mrdnila jer su pratili s interesom i razumijevanjem ...dok druga strana nije disala...od straha da je ne savlada umor... a ona se samo ležerno smiješila... bio je to njen dan... ona je uživala u svakom trenutku ...pažljivo birajući riječi...suvereno baratajući materijom... ipak je to doktorat... gledam sad sliku s proglašenja "Najprofesorice Ekonomskog fakulteta"...lani u svibnju...i njenu za tablom za vrijeme obrane doktorske dizertacije...isti je osmjeh na licu... sretan... neopterečen....srdačan..... . (na slici lijevo mr.sc. Daša Dragnić.... na slici desno dr.sc. Daša Dragnić.... ili jednostavno 3 D) ... tad su potekle suze...šampanjac...smijeh..... raznih ljudi koji se međusobno nisu poznavali....al koji su svi s ponosom stavili na sebe jedan ili dva bedža... te u subotu...zajedno s bajkerima krenuli put Brača.... da proslave doktorat svoje kolegice, prijateljice... ne znam tko je sve tu bio.... ne znam kako se svi ti ljudi zovu... al svi su krenuli na piknik...a mogli su se međusobno lako ih prepoznat ...jer je svima na srcu pisalo "Dr. Daša" . ...masovna euforija kao na nogometnoj utakmici.... sretan vrisak iz dubine srca i duše ... Victory! .... sreća posvuda...zadovoljstvo uspjehom...ponos.... ...večer spada u događaje o kojima uobičajeno pišem...al ovaj put neću... nemam pojma koliko nas je bilo (40-50?)... al činjenica je da su svi željeli dignut glas... sudjelovat... i glasno se proveselit... zapjevat i zaplesat....floskulama o znanju unatoč!!!!! . ...i dok su nedaleko na Braču ...jedni pjevali na moto party-u... na jednoj livadi u blizini ...sviralo se i pjevalo u čast znanju! ....malo tko je ovaj vikend na otoku mogao mirno spavat... i neka! ...u zemlji znanja slavilo se znanje! . . ....možda nas je malo... al smo glasni! ...i veseli... i daleko nas se čuje ... dok sam tako razmišljala o temi za blog...na Fejsu je jedna Radio postaja objavila da prima želje... pa otipkam u komentaru: "Daša je doktorirala u petak...a subotu i nedilju smo pivali sve pisme...a najvažniju smo zaboravili..." .... nije prošlo ni par minuta... ne da su pustili pjesmu... nego su dali posvetu kao uvod u pjesmu...sve su znali o Daši,... a da im ja nisam dala prezime... znači čulo nas se! ... konačno se dobar glas čuje...nadaleko.... . ...eto...bilo je na Fejsu...bilo je na radiu... bilo je i u današnjoj Slobodnoj... sad je i na blogu... znači: službeno je:-))

- 21:12 - Gukni ako si faca (4) - #

utorak, 03.07.2012.

...u noći punog mjeseca....

...po ovoj se vrućini ne izlazi van! ... iako nas odasvud upozoravaju na visoke temperature... kad pogledamo na neke stranice instituta u Splitu vidimo da je temperatura veća i za 3 stupnja nego što nam govore sredstva priopćavanja.... ...tako sam u 19 sati zaključila da se temperatura spušta brzinom svjetlosti i da je 31,8 C .... a prije po sata je bilo 32,9 C... znači da je vrijeme za tuširanje..... iako ni to ne pomaže previše... ...iza 21 sat sam odlučila izać van... i s vrata mi je palo na pamet da se namažem zaštitnim faktorom + 50.... jer takva sparina uopće ne upućuje na noć...već na gorenje i parenje na suncu... ...na Bačvicama...22 sata.... ljudi u moru.... oni koji nemaju kupaće... hodaju preko plićaka sve u robi...i hlade noge... šetaju se tako gore - dole ... . ...a u Legends baru...nakon Zagreba... Zakiya Hooker...kćer legende John Lee Hookera ......tko tome može odolit????.... ...vesela Zakiya...osvojila me istog trena svojim osmjehom i tužnim pjesmama...čudno, al je tako.... . ...a njen muž... koji je pjevao malo i među publikom...bio je osvajan od plavuše iz publike...i koliko god Zakiya pjevala da je muž ne voli više....uvjerili smo se u suprotno.... . ...neposredna...susretljiva... komunikativna... oduševljena činjenicom da ju je čekao i ručnik da joj olakša boravak pod reflektorima...skinila se bosa i pozvala domaće snage da im se pridruže u svirci... jednom riječju ...oni koncerti kakve volim...spontani i puni improvizacija ... . ...i dok sam uživala tako u svirci...mjesec je polako prelazio preko naših glava... - noćas je pun mjesec? - ajme, opet moram letit! - a moraš ako držiš do svog imagea! - a tako je kasno i umorna sam. - vježba letenja održava te u kondiciji! - prošla je ponoć, 2 sata su ujutro. Više se ne leti! ...spasonosno sam izjavila...i pomazila nježno vješticu na svom lančiću .. temperatura zraka na Marjanu pod borovima bila je u tom trenu 29 C.... bogme me ni let ne bi osvježio u ovako sparnoj noći! ...a nije još ni pun mjesec...bit će sutra....ili je možda danas? P.S. Antonijoooooooo....

- 20:46 - Gukni ako si faca (2) - #

nedjelja, 01.07.2012.

...hrana se ne smi bacat!....

...kako god nas Fejs otuđuje...tako nas i održava u kontaktu!.... - Ima ljudi s kojima se redovito susrećem (a i zezam na Fejsu) - Ima ljudi s kojima izlazim (al oni ne komentiraju na Fejsu...a ako imaju razlog nešto prokomentirat pošalju mail ili SMS) - ima ljudi s kojima sam se družila u mladosti...rijetko se viđamo...prijatelji su mi na Fejsu...al nikad ništa ne komentramo... zapravo, niti ne znam da su mi i tu frendovi... ali se jako obradujem slučajnom susretu na ulici ...a oni se događaju... par puta godišnje.... to je jednostavno život. ...a ovo je ka uvod u moju priču kad sam neki dan srela jednog tipa ... vani upeklo...a on u crnoj košulji dugih rukava, štofane hlače.... nasmijem se...a on raširi ruke i umjesto da pozdravi...progrinta... - a lipo se misli na stare frendove. Ona torta puna jagoda, a frendove se ne zove? ...ma koja torta? bilo je to pred misec - dva... - ajde isto ću te poljubit! kaže i odjuri.... ...bilo mi je drago da sam ga srela...nisam znala da ipak poviri da vidim šta ja radim... i zaboravim ja ....kad kod kuće ostalo šlaga od pustih rođendana... imam neke domaće breskve (a ja ih baš ne volim) ...i smučkam ja tortu od jogurta i bresaka.... . ... zovem frendicu da dođe poslije kupanja kod mene na voćni doručak.... ujutro (mislim jutros) zazvoni mobitel.... kad se ona opravdava da je prevruće i da ne može doć... - ajme, a ja gledam tko će doć do mene da mi kupi kruh da ja ne izlazim van! - a to je bila cijena. hahahahaha, gospođi treba kruha! - što me briga, umijesit ću ga sama! ...kako me samo dobro poznaje... "to je cijena!" ...pametna žena,.... ... dignem se ja s kompjutera...imam kukuruznog brašna s kamenih mlinica.... zamutim kruh...i dok sam čekala da se digne...isjeckam malo paprika...poma... balancana (iliti patliđana) ...upalim klimu na 26 C...peč na 170...2 ploče na špaheru...i počnem uništavat energetski sistem.... ima se za platit struju...a hrana ne smi propast! . ... kriza je! Sve se treba iskoristit.... . ... dok sam završavala musaku od povrća...pade mi na pamet...da ju treba dobro rashladit i skuhat malo riže.... ops...nemam riže ...koga bi mogla poslat po rižu? ...i sjetim se ja tipa s početka priče...i zovnem ga na ručak...večeru.... što god! ... Kao mamac poslužila sam se tortom! ... kad ... me on odbije! razlog je Spli'ski festival!... da je jazz, blues, rock, metal festival... ja bi ga razumila... da je festival klapskih pisama...ajde... al Spli'ski??? ...ajme... dosegla sam dno dna! ... gledam tako u vrući kruh.... pivam Nema Splita do Splita...odo se rashladit i odmorit malo.... vani je tek 36 C... . ... svi rade zbog love... primaju je iz navike.... a ljubav nije sporna? ... vata me anestezija ... ...hrana se ne smi bacat! ... al' ne smimo zaboravit da jurišajući kroz život ...zbog novca ...nekakvih iluzija o stvarima koje trebamo stvorit sebi u životu...zaboravljamo na život ...na sebe...na svoje frendove.... a samo se to gleda... samo to ostaje... dok nam lova curi kroz prste....dok nam vrijeme curi kroz prste ... dok slušamo loše pisme i odbacujemo stare i pohabane stvari... i tu nas ni Fejs neće spasit! P.S. ovo ne važi za tebe! Radi tamo :-* ...osim ako ne želiš malo torte?

- 13:40 - Gukni ako si faca (2) - #