...sjedim u kafiću...pijuckam svoju kavicu...i slušam preglasan razgovor 3 muškaraca u godinama ...koji sjede do mene... pričali su o splitskim umjetnicima u Parizu s kojima su skupa gladovali... tko je imao koliko izložbi... kako je Shakespeare bio dramaturg i da je on u biti zapisivao djela....al da je sve to bilo od drugih autora...
- ma gledaj, toliko bi glumci minjali dijaloge za vrijeme predstava, da više nitko živ ne zna što je bio original
- eeeee, al on je Shakespeare, samo se on gleda, za te više nitko ne zna
- a ko će ga znat. Nikad pravi umitnik nije onaj za koga se misli da je umitnik. Znaš li ko najviše piza?
- ko?
- pa....(bla bla)... on je odjednom imao i po tri izložbe u isto vrime!
...meškoljim se u stolici... Joke mi nije donio novine...pa htjela to ili ne ...slušam razgovor...i mislim se... pa zar danas poznate starlete ne plaćaju piscima da umisto njih napišu knjige... i nitko oko toga ne diže paniku...samo kažu..."joj kako je ta manekenka/glumica/pokusna pjevačica ...tko god... pametna i svestrana... zna modu... uređuje interjere...piše knjige i poeziju"...ahhhhh....
...gledam u njih...dal da nešto dobacim ili ne.... kad su oni na drugoj temi...neka novinarka.. nisam joj čula ime....
- e ne znaš ti ni po mise!
- ma znam ženu dobro!
- al ne znaš da je bila ljubavnica od ...khm...
- to već nije moguće!
- kako nije moguće? Kad je ...khm...pitao mene da joj sredim intervju s mojim ocem ...i to mu nije bila ljubavnica jedan dan...vengo 5 i više godina.
- kad je to bilo.
- pa on je tad ima 40, a ona oko 30. Cila je neuredna i nikakva. Ne zna se oblačit. Zamisli nosi zeleno i crveno!
...e sad sam poludila. Ogovaraju ženu i njen stil oblačenja prije 26 godina? (izračunala sam po frajeru)...i to ko? ..netko ko raspravlja o slikarstvu i slikarskom miljeu Pariza prije 35 godina? ...
...kako crveno i zeleno ne paše? onda ni priroda nije u skladu s umjetnošću...svaka ruža je po toj logici neuredna i nikakva... aloo nepoznati gospodine...možda je gospođa novinarka bila samo malo umjetničke duše...ili avangardna... ispred svog vrimena...kako to vaša umjetnička duša ne može shvatit? ....
.
....baš su ovako bili zapakirani pokloni za moju frendicu doktoricu...crveno i zeleno (s bubamaricama za sreću)
...taman da ću protestirat...kad se oni dignu...odu...al ostane jedan čekat ženu.... dal da ga pitam ime novinarke....sve se meškoljim... razmišljam kako ću uletit...kad stigne žena...sjedne i on joj počne prepričavat razgovor....
- pričao je o slikaru
- kojem
- ajme nekom na .... ček...sitit ću se...skupa su gladovali u Parizu
- kako nikad ne upamtiš ime? Gladovali? Pa šta nisu išli kod D. da ih nahrani? A e... onda bi se po Splitu znalo šta rade
- ma upamtio sam....čekaj...na Č je!
(nije nego na P....vrišti u meni...al se suzdržavam....čekam da dođe do imena novinarke) - i onda smo pričali o književnosti i onome....ajme znaš onog'
- kojeg?
- onog na...ček...jel na B?
...ništa od ovog...ako se tog imena ne može sitit...kako će se imena novinarke... promislim...al nastavim pristojno osluškivat, sad već s novinama u rukama...sve joj je prepriča osim o novinarki ...odem do oca i upitam...
- koja bi to mogla bit bivša novinarka koja sad ima...cca godina...a prije 30 godina je možda bila ljubavnica od...
- ajme...ček, ne znam joj ime, al stoji na vrh.... ...i kaže ulicu - a zašto te to zanima?
- ma ženska je stvarno umitnička duša, kažu da je bila ljubavnica - a ne znaš ti ni po mise.....- počne moj otac
...hahahaha...ma ne znaju oni ni po mise....možda mi otac nije ni umitnik...ni pisnik... al je iz umjetničke obitelji.... dida mu je isto studira slikarstvo u Parizu...a on je bio tamo...ka u elektro dijaspori par godina....
“Jaki umovi raspravljaju o idejama, prosječni umovi raspravljaju o događajima, slabi umovi raspravljaju o ljudima" Sokrat
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.