subota, 14.07.2012.
...podne.....
|
"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica ....a ja nastavljam svoj tekst od ....jutro... ...cvrčci su se počeli sramežljivo javljat... i pjevat svoju simfoniju ....bušilica i čekić iz susjedstva svirali su više metal ... ..dok sam se smijala i svađala na chatu kome je bliže do mora.... shvatila sam da me čeka pazar...i mama... da joj donesem svježe povrće.... ...stavila sam šešir na glavu...širok obod će me zaštit od prejakog sunca .... izjurim van.... tržnica prepuna boja i bakica u crnom...a mene čeka moja prodavačica ...plavuša u crvenom... - ovo je moje, rikola, poma...ne diraj tu kapulu nije moja...cata je moja ...gledam na banku 5 cata... uzmem jednu... vidi se da je ležala na zemlji... pomirišem... mirisom dozovem sliku od prošlog tjedna...hladne cate i lubenice servirane hladne...na jednoj livadi na Braču....nasmiješim se slici i lijepim sjećanjima - ne trebaš mirisat, vidiš da ih nema puno. Što još trebaš? ...punih kesica dođem do mame... podijelim povrće u dvije gomile i sjednem pod lozovinu da se malo rashladim... sjedili smo dosta dugo i zezali se... ponovo stavim šešir i projurim kroz grad.... ispod ure piva klapa .... vadim mobitel da snimim, al on je prazan.... klimnem ramenom u stlu "koga briga" ... dođem do Pjace... sjednem ... pogledom tražim konobara... on projuri prvi put... drugi put...al me ne obadaje... to će mi pokvarit raspoloženje?... sama sam...na Pjaci...u kafiću... sad će podne...pogledam u kafić iza dal ću vidjet neku poznatu Facu... kad odjednom iz kafića izleti gazda u nekim kratkim gaćama...pokrivenih pregačom... crnim čarapicama... gegajući se stavi ispred mene kavu, vodu i račun... - evo Elice, kavica za tebe! - opla, koja čast! nasmijem se.... ma koga briga što nisam ništa naručila...a samo je došlo.... .  ....hahahaha...moga je bar noge depilirat...promislim...s uživanjem popijem kavu... uđem u kafić da ću platit ... - kuća časti! - ali blokirao si! - koga briga. Vruće je i kuća časti! Ajde uživaj dalje! adio, živote moj adio i znaj da teško je umrit bez ljubavi u krilu tvom.... ...pjevušim dok hodam prema Peristilu... plešem u mislima i... vidim dva smeđa oka kako gledaju u mene... osjećam kako mi taj pogled prodire u dušu... a prodirem i ja u njegovu... i lijepo je i toplo i meko i udobno i smireno....... ops... sudarila sam se s fotoaparatom nekog turiste u prolazu na Peristilu.... nasmiješim se u sebi.... a niz grudi mi poteče kap znoja.... osjećala sam tu kap....kako klizi polako preko mog stomaka dok sam se penjala uza skale prema tržnici.... i čekala kad će se pojavit druga .... ...hodala sam u ritmu muzike cvrčaka koja je postajala sve jača...činilo mi se da letim....lebdim... plešući u ritmu sunca....zatvorivši vrata kuće, brutalno sam prekinula njihovu muziku i postala svjesna stvarnosti oko sebe....bacila šešir na dasku za peglanje ...sjela na kauč ispod klime... i pustila da mi preko vrha nosa prolazi hladni zrak.... .... mmmmmmmmmmmmmmmmmmm... i opet lebdim..... |
