...jutros je bila jedna emisija o djeci s autizmom i kako su prekršena njihova ljudska prava... čitali su dopis iz 2004 godine koji je dao način rješenja problema po Zakonu iz 1994. (možda je godina pogrešna...al je raspon godina u kojem se rješavaju problemi točan)... radi se o tome da se problem treba rješavati unutar 2 Ministarstva ...a to onda ide teško i nikako.... zbog toga u emisiji nije gostovao nitko iz nadležnih Ministarstava...već samo roditelji.. Malo znamo o tom problemu...kažu da je duplo više djece autistično od onog što je prikazano u statistikama...a sve zbog dugotrajne i mukotrpne dijagnostike ...a i zbog statusa koje dijete s takvom dijagnozom dobiva.... ...ipak... ono što sam razumjela je da su se roditelji udružili....da su osnovani centri za tu djecu u nekoliko gradova....da stručnim djelatnicima tih centara nije lako, jer je ukinito financiranje iz resora zdravstva, a ostali su samo na onom iz resora obrazovanja... da djeca ostvaruju socijalna prava al po drugoj dijagnozi (retardacija) ...da nema nikakve strategije ni za pomoć, ni za liječenje, a na kraju ni za socijalizaciju osoba s autizmom nakon 21 godine.... i da je konačno u srpnju ove godine, o ovom problemu raspravljao Saborski odbor za ljudska prava .... ...a njima treba tako malo...to su mali gnijalci kojima nije normalan svijet u kojem živimo... koji na svijet gledaju na svoj način...i jednostavno nisu prilagođeni našim pravilima ponašanja ... njima samo treba PUNO bezuvjetne ljubavi još više razumijevanja ....jer oni ne razumiju uvijek ono što mi govorimo, pa mi mislimo da su zloćesti...a oni bjesne jer nas ne shvaćaju.... ...Zašto ovo pišem? Kad je krenio ovaj moj blog....rodilo se i jedno dijete... često smo ga zvali Plavooki Anđeo!.... skoro 2 godine on je živio s nama ...ostavljali smo mu ovdje poljupce i pjesme ...i svi smo ga zvali... mali plavooki!.... prekrasno dijete ....s ogromim plavim okicama... kad me vidio drugi put u životu... samo mi je dao ruku...i prošetao me okolo (a i sam je jedva hodao)... bez teksta....ruka u ruci..... i odveo me na sva mjesta koja mi je htio pokazat! ...dakle i on je dio nas.... i on je dio blogerske zajednice.... i o njemu mi trebamo govorit i dignit svoj glas sada....a ne da čekamo njegovu punoljetnost kako bi mu pomogli .... ....Gabrijel... najdraži naš Plavooki... tu smo za tebe...i za sve tvoje prijatelje! iz zaključaka Odbora za ljudska prava "autizam kompleksan razvojni poremećaj i potrebe su osoba s autizmom složene kao i samo oštećenje. One nisu samo obrazovne već u velikoj mjeri i zdravstvene i socijalne. O broju osoba s autizmom u Hrvatskoj nema pouzdanih statističkih podataka zbog teškoća u dijagnosticiranju i izostanku pravovremenog tretmana što je poseban problem. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 8 tisuća osoba s nekim oblikom autizma, odnosno poremećaja iz autističnog spektra koji variraju po svojoj težini. " http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=40556 Pomognimo im tako ....da svi Zakoni, odluke i zaključci ne ostanu mrtvo slovo na papiru i da njihov problem ne padne u "zaborav".... |
....sjedim u fotelji kod pedikerke....noge u pjenušavoj kupki....kad zazvoni mobitel... zove sin: - šta treba kupit? - naranče! - ovdje nisu dobre! Kupit ću tavu! - može al jednu od 24 cm. - nemam metra pri ruci! - zezaj ti mater svoju, neš mene. Kupi tavu od 24 cm. Nemoj veću! ...i dolazim ja kući... zamalo pokvarim friški lak na noktima...kad evo sina...pobjedonosno izvlači tavu iz kesice.... smije se i daje mi je - pa ovo nije 24 cm! - kako nije! - ma opet si kupio veliku tavu - tava je taman 24 cm! - piše na njoj 28 cm! - piše? pa tko još čita u dućanu? - ma daj, ja ću ispalit! zašto je tebi nemoguće kupit tavu od 22 ili 24 cm? ...u razgovor se ubacuje kćer.... - a kad nema osjećaj za mjeru! - nema tu osjećaja, pogledaj na etiketi kolika je veličina...lipo piše "promjer 28" - ka da ti on zna geometriju? - bilo bi bolje da sam kupio kamion tariguza da obriše sve ovo što ste vi sad rekla - ubaci sin - bogme bi ti kamion bio malo! Bolje šleper! i tako nemaš mjere za šoping - odgovara kćer ..... mašina puna vode i robe naglo je prestala radit.... i ja pokušavam skinit s nje poklopac za doć do filtera i beštimam sve po spisku Virpulu kako je to napravio loš dizajn...možda je najbolje da zovem servis...al usmrdit će mi se roba dok oni dođu.... i mislim se kako bi bilo najbolje bacit mašinu (godinu staru) i lipo kupit elektroluks koji stvarno imaju inteligentna rješenja...i grintam tako....kad će kćer - daj, nemoj mi tu grintat, ja ću! ...i klekne mala...jedno po sata zvlači dec po dec vode.... dok nije izvukla sve...očistila filtar .... crvena lampica se na mašini ugasi...a ona jako ponosna što je napravila nešto korisno - ma baš sam ponosna na tebe! - znaš da sam i ja na sebe! - vidiš kako je lijepo kad napraviš nešto korisno! - kad bolje razmislim ja sam žensko i radim sve muške poslove po kući...mijenjam žarulje, namištam antene, čistim filtere na mašinama, popravljam brave na prozorima - promini brata! - je, jednom kad si vidila kako se ja penjem po stolici za prominit reflektor u svojoj sobi, u tebi je proradila jaka majčinska ljubav, pa si zvala brata da to napravi, a on je izvukao cili reflektor iz zida i ostavio sobu bez struje..... - jaka majčinska ljubav.. - je je... i onda me deložiralo iz sobe 2 godine - naglasak na "jaka majčinska ljubav" - pa sam morala 2 godine spavat na kauču - najvažnije je da si primjetila da je "jaka majčinska ljubav" - a moja kičma? ona je zaboravila što je to krevet - što je to kad imaš majčinsku ljubav? - ma koji Dvornikovi? ovdje treba stavit kameru i nas snimat! - evo brat će ti platit 250 kn za popravak mašine. Toliko košta sat servisa! - da ne bi još plaća i sestri? To se zove rad na crno! Siva ekonomija! - brani se brat diže ruke u zrak i prstom prijeti izgovarajući i ponavljajući "Siva ekonomija! Protiv takvih se treba borit! Oni potkopavaju naš porezni sustav!...." - daj ti ne znaš ni koliki su 24 cm! - odgovara mu sestra - znam ja, al mama ne voli velike! - sad je mama kriva što si kupio veliku? - ne nego je mama kriva što ima fobiju od velikih i hoće samo male - ne nego ti kupuješ velike jer ti je mali! - mama ima fobiju od velikih, ne skreći s teme! - ma Dvornikovi su mala beba za nas! .....Tarja ušetava između njih dvoje sa svojom praznom zdjelicom od hrane i tresne s njom jako o pod ...oni ne obraćaju pozornost na to da je pas gladan...pa ona dolazi do mene i grata me po nozi... - mir Tarja! - viknem..i uto mi sleti mušica na ruku - ma mir muho! - evo je mama počela i muhama naređivat. nije dosta da se pasu dere "mir" nego i muhama? - smije se sin - Dvornikovi su pilići...pi li ći! - dobacuje kćer - i šleper tarugiza mi je malo za sve ovo počistit što ste sad rekli - promrmlja sin - am - ubaci Tarja - treba stvarno kupit toalet papir! - kažem, jer mi je to najgora kesa za nosit po gradu - imam samo dvi ruke! - odgovara sin - pa šta ti je u njima? - pita kćer - u jednoj ruci tava, u drugoj....- e tu stanem ....sreća da je kod mene jaka majčinska ljubav i da ih naprosto obožavam...inaće bi ih mlatnila tavom po glavi....i to velikom...jer ne volim male! |
...ponedjeljak... prvi radni dan u tjednu... nakon loše prospavane noći.... uopće nije dobro započeo... ...prekasno sam se probudila pa se nisam stigla ni otuširat...kap Chanela 5 i trk...na bus ...koji je ...normalno...pobjegao... a ja ništa ne razumim......pa "za busevima se ne trči... ni za momcima"... govorila je moja baka...al dal ih se čeka? ....bauljam preko prijelaza..kad zvoni mobitel - čuj dušo, vidila sam da ti je pobiga bus pa da li bi mi mogla kupit marendu jer ćeš se načekat do idućeg? ...stvarno moram čekat? ...ako čekam bus...dal istovremeno čekam i momka? ... kojeg momka??? ...u uredu svi umiru od smijeha već im je rečeno da sam očito jako smušena ...srknem kavu... i zaboravim održat svoj strog i ozbiljan govor.... ma nema veze...samo da dođem kući... i bacim se u krevet.... ...tad sam stala...malo razmislila...i poslije jednog razgovora odlučila da se moram skoncentrirat....takva smušena mogla bi i ja opet razbit nogu...nos... nešto.... i dok sam stavljala očale na nos... osjetim kako mi je ručica na očalima malo klimava...dobar razlog da se prošeta do optičara ...ulazim na vrata...a gazda ...s nosom u hrpi očala...lagano skrene pogled prema meni i veselo se nasmješi... ispred njega žena... bira između ponuđenih 10.000 okvira... ljudi moji...toliko okvira u životu nisam vidila...a ona se nečka... - a mislite li...? - one prije su Vam najbolji izbor - a što kažete na ove? - al gospođo, pogledajte liniju očiju, obrva.... - al isto bi mogle ovakve? - to su dječje očale ....valjda shvativši da neće brzo...gazda se okrene put mene i da mi ruku i kaže: - gospođa Elyce, sad ću ja ..."ma nećeš ti još za 100 godina promislim...kad odjednom žena kaže - stvarno ste u pravu! One su mi bile najbolje, samo se sad ne mogu sjetit koje su to bile! - evo ove, - skače radnik i stavlja joj očale na nos ...jednom davno sam i ja to probala... mislim, probala sam sebi izabrat okvir za očale... al tad sam ih se jedva čekala riješit...i ženska znatiželja mi još uvijek govori da probam na nos stavit neki novi okvir...al apsolutno uvijek uzmem one koje mi da optičar... oni u školi uče estetiku... i kad god bi njih slušala...uvijek sam bila zadovoljna... ipak..ni sad mi vrag nije da mira...i uzmem jedan okvir iz te gomile i stavim si ga na nos - baš su čudne :-) - da stvarno su čudne! - ali mi ne stoje? - a ne stoje vam! ...u tom trenutku negdje iz pozadine izlazi mladi i zgodni doktor... vidjevši mene ...široko raširi ruke - gospođa Elyca...kako ste? uđite! - pa nisam došla na pregled! - pa što smeta? ...ulazim za njim u ordinaciju hvatam rukama rub košulje - trebam li se svuć? - ma samo sjednite. Da i tu sjedne koja mlada ženska! ...čoviće imaš li ti dobru dioprtiju na nosu? ... promislim... pozdravim se i odem ... uđem u dućan cipela... ništa mi ne privlači pažnju... uđem u cvjećarnu... - o dušoooooo - mogu li zapalit? - imaš li krumpira? - molim? - pa trebaju li ti krumpiri, evo ih puna radnja ....i nakon svega ja ispadam smušena???? ...pa ima li itko normalan oko mene? ... i kakva sam to ja kad ni doktor ne želi da se skinem???? ... kaže da sam mlada???? ....a cvjećarka poklanja krumpire??? ... šta ne valja u toj slici? ... valjda će proć i ovaj smušen dan.... kad će više taj ...a za sve je kriv mobitel.... kvraguc i mobitel...i poziv koji me smanta totalka... i jedva sam čekala da se prekine ta veza... a zapravo nisam htjela da se prekine veza...pa sam je ...valjda zato i prekinila?.... ma šta ja znam...ovako smantana? Facebook....odem na Face.... al ni tamo se više ne mogu koncentrirat... ne mogu pohvatat niti one komentare koji su upućeni meni.... pustite me na miru.... baš mi je lipo ovako smantanoj.... i ne namjeravam se odmantat ...a u utorak...nešto ranije ujutro...dok sam svježe otuširana polako išla na bus...i baš me bilo briga hoće li on doć ili neće..... jedan susjed krene nasmijan prema meni ovako smušenoj - o tko je to vrijedan ovako rano ujutro..... - ma di Vam se da bit nasmijan u cik zore? pustite me da sanjarim. Baš mi je lipo ovako smantanoj...:-) |