subota, 15.10.2011.
…daleko od očiju…
|
pa kaže narodna mudrost: „Daleko od očiju, daleko od srca!“ …daljine i vrijeme liječe sve… govorili su naši stari…al da li je to tako? da li je tvorac ove izjave ikad osjetio čežnju? pa naše su bake godinama čekale svoje drage… i to još u doba kad bi se usmenom predajom prenosile vijesti…a pisma su se slala jednom godišnje…a one su čekale.. strpljivo i momke…i muževe… i sinove…i djecu…i braću…. i sve i svakog očito je ovo izjavio muškarac! Da se razumijemo, kad ovo pišem, ne mislim na veze na daljinu i takve stvari… mislim na drage ljude … mislim na one na koje često mislim, ali ih jako rijetko viđam…. i unatoč svoj suvremenoj tehnologiji ne komuniciramo… bar ja ne komuniciram s njima, ne zovem ih… ne šaljem glupe lance sreće…samo jednostavno pišem ovaj blog da me mogu pronać… da uživaju u mojim danima… i dok oni posvuda vide mene, ja katkad danima vrtim po glavi sliku…. Prije sam znala uzest mobitel i nazvat, pitat za zdravlje, reč koju glupu izjavu …ali danas je luksuz razgovarat na mobitel…ne zbog novaca, već je toliko poziva dnevno, da smatram da sam počašćena ako sam na listi onih kojima se javljaju u svakom trenutku i ne želim to zlorabit jer sam u nekom „žnjf“ modu….. i svaki 100-ti put kad odlučim nazvat…umjesto da nazovem pošaljem smajlića.  . Nemate pojma koliko sve emocija ode iz mene s tim smajlićem…. što više odgađam zvanje ili slanje glupog smajlića… to više mislim na tu osobu…. a zapravo mi samo treba 5 minuta šutnje s nekim tko me dobro poznaje i do koga mi je stalo budimo praktični…. ova poslovica važi samo za one do kojih nam i tako nije previše stalo…. u pravilu je što dalje od očiju, to bliže srcu….jer to su sigurno oni koji nas ne mogu razočarat… jednostavno zato jer ih ne vidimo svaki dan :-) ...a s kim non stop komuniciramo? Pa s onima koje ignoriramo! Oni nas najviše zovu! Možda bi trebalo da i sve …koji su mi dragi… i ja ignoriram? …Onda će oni počet mislit ovako na mene… umjesto da ja ne spavam misleći na njih? |
