srijeda, 28.09.2011.
...spadate li i vi u one koji prijete...
|
....vraćajući se kući nakon večernje šetnje.... brat gura kolica... mala Bu maše veselo nožicama.... kad jedan tip zastane da pozdravi mog brata i kaže: - vidi je što je smišna! Samo što nije protrčala, na'ebo si ko žuti kad potrči .... slatko se nasmije...i produži dalje - brate? da li ovaj tebi prijeti? - molim? - pa prijeti ti! - khm! Stvarno! Kad je žena bila trudna svi su govorili: "Lipo je dok se ne rodi"...kad se rodila svi su rekli "Nećeš preživit od nespavanja, plaća i grčeva...pa sam evo preživio" ... kad je počela hodat svi su mi govorili "Polomit će ti sve kosti dok ne prohoda!"...pa sam evo i to preživio... - prijeti ti! - definitivno mi svi prijete! ....koji je kufer ljudima da se unaprijed vesele što drugima neće bit bolje nego je njima bilo? ...koji je kufer svima kad misle da je i drugima tlaka ono što je njima tlaka i velik napor?  . ...promislila sam malo o sebi ...promislite i vi....cijeli život... od kad se rodite netko vas uvjerava u nešto ... nije bitno dal' su u pravu ili nisu.... al su uvijek agresivni u svojim uvjeravanjima... jako agresivni... ...mene su uvjeravali: - da se moram bavit sportom ...(jer je to zdravo) - da moram svirat na koncertima ... (jer ja znam i mogu) - da moram volit, čitat i studirat poeziju ...(jer je to voli i društvena krema) - da moram uć u Pionire, omladince, SKJ ...(jer su svi tamo i ne valja se isticat) - da moram ić u crkvu i da se moram molit ...(jer smo mi bogobojažljiva obitelj) - da moram pit alkohol ...pivo i vino ...(pa pit je normalno: vino za bolju krvnu sliku, a pivo jer je dobro uz društvo) - da se moram ostavit cigareta ...(jer to više nije IN) - da moram bit vegetarijanac ...(jer nije dobro da itko pati na ovom svijetu) - da moram jest ribu i one tabletice s ricinusom ...(to je zdravo!) - da moram brisat prašinu ...(jer ne mogu živjet u neredu) - da moram bit pristojna i fina ...(jer sam iz dobre obitelji) - da moram znat kačkat, plest i vest ...(kao i svaka prava domaćica) - da moram znat knjigovodstvo, računovodstvo i pravo ...(da budem korisna cijeloj obitelji) - da moram znat sve jezike svijeta ...(kao pravi kozmopolita, ako mislim putovat moram i znat) - da moram bit počešljana i našminkana ...(jer smo mi jedna fina, uglađena i tradicionalna obitelj) - da moram bit osunčana ...(a kako bi drugačije izgledala preko ljeta?) - da moram bit dobra... ..... ništa se ne mora život nije uvjeravanje nekoga u tome što je dobro za njega. Ne živimo zato da svih drugih uvjerimo u svoja uvjerenja! Živimo zato da budemo drugačiji i da prihvaćamo drugačije mišljenje (ili ga odbijamo....svejedno)....ali da ga toleriramo Ne živimo zato da ispravljamo tuđe mane... Živimo zato da volimo tuđe mane...ili ih jednostavno ignoriramo ...i svima onima koji govore "moraš" "trebaš" poručujem... "Nabavite si svoj život, ne živite tuđi! Ako živite tuđi na'ebali ste ko žuti na samrti, jer nećete moć gledat sami sebe kako umirete i rugat im se i prijetit" zbog toga na ovom mjestu molim ispriku od svih koji su me uvjeravali da moram bit kao i oni ...tražim i ispriku za mog brata, kojem....dok on uživa u svojoj kćeri....svi okolo ljubomorno prijete! |
ponedjeljak, 26.09.2011.
...paradoks....
|
... bablje ljeto, nakon 4 tjedna godišnjeg odmora u kojem sam totalno usporila i opustila već je dobrano pri kraju ... i sjedim tako lijeno...kava i cigareta... pasijans i muzika...i gledam prema prozoru ... kroz koji široko ulaze sunčeve zrake u dnevni boravak osvjetljavajući let Tarjinih dlaka očito podignute nekim laganim povjetarcem.... gledam hipnotizirano u dlake... pogledom tražim pasa... on ispod stola... depilirat ću je! stvarno ću je depilirat! ...pa jučer su dica sve usisavala - promislim i promjenim muziku... upalim drugu cigaretu i stanem gledat u treperav i svjetličast ples prašine...dlake...nered... i praznu čikaru kave....  "Ono što je iza nas i ono što je ispred nas, sitnica je u odnosu prema onome što je unutar nas."R. W. Emerson ...iza mene je godišnji... ispred mene je posao... a u meni mir(ne) ... nikad nisam ovako mirno osijećala ovaj nemir ... nemoguće? ...ajmo drugačije to posložit ...iza mene je gomila shita...riješenih i ne riješenih problema ...za koje me nije briga ...a pola sam ih i zaboravila.... ...ispred mene je ogromna nesigurnost...nepoznanica... nesigurna budućnost...bezizlazna situacija ...a u meni saznanje da je to sve ogroman shit... iz kojeg ne mogu izronit van...isto kao i zadatak da se u smeću iskopa rupa u koju trebaju zakopat smeće... savršeno smeće u smeću.... mir u nemiru...tišina u svemiru! khm...ajmo polako... ...iza mene je nekakav život ...ispred mene je planina oštrih padina ...a u meni je mir! Zašto? Pa sve je u redu. Sve je to ok! ....primirje pred oluju? NE! ... ...pomirenost sa situacijom? NE! ... predaja? NE ...čist sadizam! ...vrijeme je za još jednu kavu!  "Sadizam je (...) jedan logični apsurd: zadaješ bol i uživaš. A ako je jedan apsurd logičan, onda su svi apsurdi logični." ~ Janko Polić Kamov, ...ma ...ma... razmišljanje je čisti sadizam! Tko je vidio razmišljat? ...Čemu vodi razmišljanje i čitanje nekakvih mudrolija? O čemu ovi pričaju?... što je to vrijeme? ....što je to logika? ... alllooooo... čime se mi to opterećujemo? koga briga za prošlost i budućnost? ... tko je taj što rasipa dano mu vrijeme razmišljajući o prošlosti? ... tko je taj tako proračunat da razmišlja o budućnosti? Da...razmišljanje o budućnosti je čista matematička igra...čisto profiterstvo.... ima li života prije i poslije života? ... sada! e to je to.... uvlačenje dima cigarete... i otpuhivanje dima .... gledanje u dim koji mijenja oblike i formu ... i ako mi to oduzmeš...što će mi ostat? ... miris vruće kave draži mi i veseli nepca..... ....srrrrrrrrrrrrrrrrrrkkkkkkkkkkkkkkk...... mmmmmmmmmmmmmmmm..... Vrijeme je paradoks, proteže se između "prošlosti" i "budućnosti" koje postoje samo u našim umovima. Zamisao vremena konvencija je misli i jezika, društvena pogodba. Ali, prava je istina da posjedujemo samo ovaj trenutak. (Dan Millman: Zakoni duha) (tekst napisan 9.8.11...nije objavljen do sad...iz ljenosti.... |
petak, 23.09.2011.
...griiiint shoping centri....
|
...ne volim shoping.... ...zapravo...mrzim shoping...i najgora noćna mora mi je ić od dućana do dućana... birat robu... pokušavat nešto iskombinirat...pa onda sve to probat...svlaćenje, oblačenje...namištanje ispred ogledala.... uvjeravanje prodavačice da je to baš to.......platit... stavit u kese koje smetaju u rukama... i nastavak šetnje po dućanima..traženje stvari i karika koje nedostaju....bole noge i otiću...a ti i dalje moraš još samo nešto kupit...i onda zgrabiš prvo sa polica...i sve to nekako doneseš doma.... ...a kući ide horor ... kupila sam nešto što mi ne stoji...ili nešto što mi ne treba... ili nešto što ne mogu iskombinirat s ničim što već imam u kući... ili sam se jednostavno do kuće udebljala 2 kg pa mi roba sad premala... Zbog toga uvijek ulazim u male dućane...negdje u centru...i okolo... uperim prstom u komad robe i kažem prodavačici: - ovo mi treba za posao al' mi se ne sviđa! Eno, npr. ovo mi se sviđa al nije komplet. Skompletirajte mi sve. nađite košulje, majice, jakne i sve ću onda kupit! ...ona se onda potrudi da složi nekakve kombinacije i sve što mi pristaje, ja lipo platim i onda sam par godina mirna! ...to je razlog zbog kojeg ne idem u shoping centre... to je šetnja po ulaštenim hodnicima..od dućana do dućana u kojem je ili loša roba...ili ona roba koja ti uopće ne treba...od dosade moraš gledat izloge...a kad si već tu ...onda iskoristi prigodu i kupi nešto.... H O R R O R.... ...kad se otvorio Joker... svi moji prijatelji su bili šokirani da nemam pojma di se uopće nalazi...i trebalo je proć 3 godine od otvaranja da ja uđem nogom u njega.... ... i sjedimo tako u nedilju...moja mala i ja...kad ću ja odjednom.... - Ajdemo u Citty - ti si prolupala - nisam prolupala! idemo, treba tebi nešto robe kupit, a i tako se odavno nismo posvađale kupujući robu! - ma dajjj... šta će mi roba? - nemoj me zezat! Cura, a ne treba joj roba? Osim toga nemam pojma di je taj Citty - to ti je lako - kako? - bus br 18! Izađeš na zadnju stanicu, pređeš cestu i na ulazu si. - pa šta ću tamo sama radit? - od dućana do dućana kupuješ robu - daj mala ne zezaj me! kome je do robe? - meni nije! - odgovori moja djevojčica... mamina kćer! ...zove me prija iz Du...i kad je shvatila da ja nemam pojma di je Citty...a ona tamo uredno dolazi zbog shopinga... još sam se više pobojala da nisam u trendu... ...i tako...sjela s prof. u auto...i vozimo se mi...kad odjednom ja viknem - usporite malo da slikam! - cestu? - ne nego Citty! - šta tu ima slikat? - pa nisam do sad imala pojma di je! - znači da još niste ni bili u njemu? - mrzim shoping! - mrzim i ja! Al nemojte slikavat idemo sad tamo popit kavu ...konačno netko ko me razumije i tko mrzi kupovanja isto kao i ja... parkira on ispred ulaza... ja uđem... nigdje šampanjca ni fanfara... ništa se uzbudljivo nije dogodilo mojim ulaskom unutra... slikam dvije slike na prolazu... i uđemo na jedna vrata..izađemo na druga... točno u 75 sekundi...  .  ...sjeli smo ispred u kafić i naručili kavu - trgovački centri imaju jednu odličnu stvar - koju? Sve je na jednom mjestu? - ma ne! Dovedeš djecu i ženu, sjedneš u kafić i lijepo odmaraš satima dok se oni hvataju po dućanima. A oko tebe mir Božji! ...khm...kafić u samom centru i nije loš...čak je i prekrasan...al nije dozvoljeno pušenje...a ovaj vani je uz cestu... i iako cesta ima vidljive trake...nekako je divlja...svi ulijeću i izljeću... i naprosto me bilo strah da će ga netko lupnit dok smo izlazili s parkinga... ...da tužim shoping centar za nemirnu kavu i psihičku bol prouzročenu istom???? ... na jok!... za to bi opet trebala otić tamo... ja stvarno ne znam što ljude tako privlači u tim shoping centrima... i šta se tu ima toliko kupovat? ....bila... nije me briga što sam vidila... i ne ponovilo se! |
subota, 17.09.2011.
...ribe i grintanja....
|
...i dok Jadranka sa svojim govorima, otvaranjima, broševima, izjavama... iskače iz svih pašteta ....gradonačelnik Kerumova (uzalud bježeći od novinara) izbaci katkad pokoju izjavu koju se dugo prenosi u novinama...u javnosti...a onda se oko nje počimaju stvarat priče i razni performansi.... ...s jedne strane imamo ..."ja pa ja" govore ukrašene briljantima i snježnim osmjesima... a s druge strane grintavu facu uokvirenu gustim ricama.... ...ako moram birat između njih dvoje... definitivno biram Keruma.... on svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje i polako postaje car u mojim očima! na kraju krajeva konačno je realizirao onu "Kruha i igara!" .... i dok prodavačice u njegovim dućanima zarađuju za kruh....cijeli je grad pretvorio u pravu ...(i za javnost besplatnu) ....cirkusku arenu!... ...ljudi moji...jako je zabavno u Splitu.... sve započima iza 11 ujutro i završava iza 2 ujutro... za svakog po nešto... vratio se duh starog grada u kojem su grintavci po cijeli dan grintali protiv nečeg...a zajednička im je jedino bila uzrečica "Šta'š ti meni vlaju govorit!" ... razlika je jedino u tome što svi sad jedva čekaju da on nešto progovori ...da se ima o čemu pričat.... a kad on šuti i radi... onda se dobiva na vremenu za prepričavanje i analiziranje izrečenog! ...i tako izađem ja konačno u rane jutarnje sate da izbjegnem klapske pjesme... Dioklecijanovo obraćanje pučanstvu...a i da se opskrbim kojom ribicom.... kad ..nisam došla ni do pola puta... tamo Kuštre radi performance.....s kolicima "Prodaje kolica ili ih iznajmljuje za potrebe snimanja filma" ...valjda je čuo da su veliki honorari????  .  ....izvlači on iz kolica upakiran lik... fotografi slikaju... skida papir i celofan...i izvlači Keruma... opet škljocanje aparata... nešto mu govori... i to je to...  .  - ma di baš na mene? Di baš da ja na ovo naletim? A taman odustala od pisanja bloga...i uvik naletim na neku novu vijest? ... promislim i sve dobro fotodokumentiram... i odem do peškarije...a tamo više fotografa nego ribe i kupaca... ne možeš ni uč a da to ne foto dokumentiraju za bar 3 zemlje.... ljudi moji... još se niko nije sitio da u gradu Splitu treba naplačivat...ne boravišnu pristojbu...nego Fotografsku pristojbu... jer ako ništa...u ovom gradu možete napravit jako jako lijepe slike... cili grad je jedna velika i lijepo uređena pozornica....a svi mi smo odlični glumci i statisti  . P.S. zašto na ribarnici stoji znak "Zabranjeno psima!"...a nigdje nema znaka "zabranjeno mačkama"????  . P.S.2 ...namjerno pišem "Č" :-))) ...evo konačno u novinama "Snima svoj film i Željka Keruma nosi po 'cilom' gradu Splitu Ante Kuštre radi dokumentarac po uzoru na remek-djelo Orsona Wellesa “Građanin Kane”. Prvi kadrovi 'Građanina Keruma' snimljeni su na Voćnom trgu i Pjaci" 24 sata |
četvrtak, 08.09.2011.
...kad penkala piše....
|
...kad penkala piše...piše srcem!... ...kao dijete gledala sam kako je moj otac čuvao jednu neispravnu zlatnu penkalu! Čuvao ju je i skrivao po kući kao najveću dragocjenost...iako pero odavno nije valjalo (ili možda je...ali ju nije koristio) ...kao dijete poštovali smo ljude koji bi od negdje izvukli penkalu da nešto napišu ili se potpišu! ...Zastali bi, dok bi čekali da se odvrti poklopac i dok isti ne napiše ono što je trebao.... osjećajući važnost napisanog plavim slovima. To su imali samo likari, advokati, pisci, poneki profesori starog kova.... navika pisanja penkalom pripadala je u neka druga vremena... To su bila vremena kad su čak postojali i obrti za servis penkala... ...penkala se nije smjela posuđivat, jer svatko od nas drži ruku na drugačiji način...i svatko drugačije piše...pa bi promjena "ruke" kod pisanja mogla oštetit vrh...i ona više ne bi tako dobro pisala... ...kao dijete čula sam da govore mom bratu: "Muškarac nikad ne posuđuje prijatelju 3 stvari: djevojku, lulu i nalivpero!" ...bila sam ljubomorna na sve one koji su je imali... bila sam ljubomorna na tu izjavu .... ipak.... kao gimnazijalac... klasičar ...i ja dobijem penkalu....da... penkalu... penkala je imenica ženskog roda...za razliku od nalivpera koji je imenica muškog roda i kao takva valjda pripada samo nekim muškim navikama :-))) ...ljutila sam se na tu izjavu o tome što muškarci nikome ne posuđuju i došla do svoje izjave "Žena nikad ne posuđuje nikome 3 stvari; svog momka, penkalu i gaćice" ...s vremenom sam ovu zadnju riječ mijenjala...pa je jedno vrijeme bila čak i lula...a onda i tangice.... ...Koristite li penkalu? Piše li itko još s njom?... ja se već desetljećima mučim da za nju nabavim crnu tintu ... držat ju u ruci tako je lako...slova klize preko nje na papir... nema onog pritiska dok pišemo...lagano...kao dodir vrhom pera... klizi mi ruka po papiru, nježno kao da ga mazi...i za sobom ostavlja prekrasan trag... a kad je trag koji ona ostavlja lijep....lijep je i tekst... i zato je ne koristim svakodnevno! ...koristim je samo kad je nešto važno.... ...i dok tako bacamo kemijske svuda okolo po kući...doslovce gazimo po njima i nije nas briga ni di su ...ni kakve su... ni kako pišu... ja svoje penkale čuvam... i previše katkad...pa se one malo "presuše" i prestanu pisat... ....jutros sam onu najdražu rastavila i pomoćila je u mlaku vodu... bijesna na sebe da odavno nisam s njom pisala ... napunila je tintom... i lagano počela s njom ostavljat vodenkast trag...dok trag nije postao siv..tada su već i slova počela izlazit iz nje...i onda se je malo razrađivala ... do crnih slova....  ...a kad je ona počela pisat... printer je blokao... nepopravljivo :-))) ... a na radiu je svirala pjesmica koja me tako podsjetila na mene.... Je veux de l'amour, de la joie, de la bonne humeur Ce n'est pas votre argent qui fera mon bonheur Moi je veux crever la main sur le coeur Allons ensemble, découvrir ma liberté Oubliez donc tous vos clichés Bienvenue dans ma réalité Želim Dajte mi apartman u Ricu, ne želim˙ ga! Chanel nakit, ne želim ga! Dajte mi limuzinu, šta će mi? Ponudite mi poslugu, šta ću sa njom? Dvorac u Neufchatel-u, nije to za mene. ... Ejfelov toranj, šta ću sa njim? Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje; nije vaš novac taj koji ce me učiniti sretnom; želim da umrem sa rukom na srcu; hajdemo zajedno da otkrijemo moju slobodu; dakle zaboravite sve vaše klišee, dobrodošli u moju stvarnost. Briga me za vaše dobre manire, to je previše za mene! Ja jedem rukama i to sam ja! Govorim glasno i iskrena sam, izvinite! Prestanite sa licemerjem, bežim odavde! Dosta mi je prostačkog jezika! Pogledajte me, ne preporučujem vam sve te manire,˙ jer to sam ja!! Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje; nije vaš novac taj koji ce me učiniti sretnom; želim da umrem sa rukom na srcu; hajdemo zajedno da otkrijemo moju slobodu; dakle zaboravite sve vaše klišee, dobrodošli u moju stvarnost. |
ponedjeljak, 05.09.2011.
....kajem se...al spiza je dobraaaa....
|
...možda ima netko ...tko će se sjetit da smo neko vrijeme išli okolo i isprobavali ćevape...pekli ćevape....i da smo osnovali religijsku skupinu koja je svaki susret započimala ili završavala s ćevapima.... nevjerojatna je bila činjenica da je naš odgovor na svaku kritiku bio - meni vjera brani ćevape s kapulom. Iz vjerskih razloga jedem samo ćevape s ajvarom...kad već nema kajmaka čim se spomene riječ "vjera" nitko nije ništa pitao... a mi smo se i dalje zabavljali okolo... i najveće svetogrđe je bilo u prošlu nedilju kad je Feta ustanovio da, uz sve moguće meso za gradelavanje, nema ni jednog ćevapa! (srećom je bio sritan što nas vidi...inače bi još odrađivali pokoru) ...i tako ...usred radnog tjedna.... tona posla... i zapnemo na gluposti...kako mi smeta pamet...a i nemam ništa pametno doma za radit... odem ja ...i sjednem na trajekt za Brač.... odradit ću to u 5 min...i onda ću ostat malo u Supetru na kavi...ručku...kupanju... izležavanju pod borovinom....čemu god... dok mi ne dosadi...koga briga... i tako trajekti voze svaku uru... ...zanimljivo je koliko ljudi sretneš na trajektima...ljudi koji ti baš trebaju.....(o poslu govorim)... i u 5 min odradim ja na brodu i dva radna dogovora...i sretna zbog obavljena posla mislim se kako ću ostat bar do večeri...pa makar se i dosađivala..... ...osobu koja mi je trebala vidila sam prije nego se spustila rampa... uhvatio me...nabrzaka i rekao: - brzo, auto mi nije dobro parkiran ...otrčala sam za njim i sjela u auto...a on je krenio.... di ide? promislim.... meni treba samo na minutu....a on ide prema Lidlu - odma ću, samo da kupim kruh, a i kćer mi je plakala da nije odavno jela čokoladu - reče... izjuri iz auta i vrati se u minutu gurajući meni sladoled na štapiću u ruku... i krene on put unutrašnjosti... negdje nakon 15 min me upita: -imaš li obveza još danas? - ne! - znači imaš malo vremena - a očito mi pamet smeta ...odgovorim...dok je kroz prozor ulazio nesnosan miris paljevine  .  ...i kamen je još crn...a prošlo je već neko vrijeme...i kiša je pala.... - samo slikaj... slikaj... čuješ smrad..... nevjerovatno je kako su se sad ukazale neka brda i doline za koje nismo imali pojma da postoje...jer je bila samo gusta borova šuma... - ajme koja šteta...malo zeleno...malo crno... - vrag je kad poleti zapaljena šiška.... ... govorio je i skrenio za Milnu.... pa uskim makadamom ...između dva suhozida - ovo je križni put! ima oko 1.800 m - neću valjda morat ić tuda pješke? - pa sad.. ne znam... mi malo stariji možemo i autom - nisam baš ni stara, al nisam ni toliki vjernik da idem po ovom zvizdanu ovim makadamom! - imaš li kupaći? - imam! - evo onda se okupaj ispred crkve da spereš te grijehe sa sebe. Sram te bilo! ...kaže i zaustavi auto ...ispred kamene crkve...a ona niti 2 m od mora... nevjerovatno... u gustoj sačuvanoj borovoj šumi prekrasna uvala započima s malom crkvicom  .  ....mir ...i tišina.... ispunjena neprekidnim cvrčanjem.... - dirigiraš li cvrčcima? - molim? - pa cvrčci. Prejaki su! Staneš li ovdje i dal dirigiraš s njima? - ma kad mi dodiju, raspalim im malo bluesa nek se oni nauče kako to treba radit! ...u tom trenutku iz kuće izađe tip s teškim zagrebačkim naglaskom ....držeći u ruci škrovadu punu fratara... i upita: - koliko ovih ribica nam bude dosta za ručak? - baci sve na gradela! - kaj to ne bu bilo preveć? - neće, ja sam jako jako religiozna ... uletim...nabrzaka u muški razgovor ....tip me pogleda s očitim upitnikom poviše glave...:-)))  .  - stavi sve peć....sad je prošla križni put, otići će do crkve...i onda će pojest dva fratrića. Vidiš da je žena religiozna! - šta još trebam odradit za pokoru? Koliko očenaša? - sad ćemo to vidit! - slušaj, meni se čini da ovi fratri i nisu baš tako svježi! - a šta ti misliš da možeš mene na te fore vatat? Ajde probaj vino! - miriše na prošek! - normalno kad je posno vino! Ovo se vino radi od grožđa i za oltar! ... i tako sam....vjerovali vi meni ili ne... gucnila nakon...ne znam koliko godina... malo bijelog vina.... a moralo se...bilo bi svetogrđe pit vodu poslije ovog ručka....kajem se.... gorko se kajem... al razlozi su bili vjerski! ...negdje kasno poslije podne.... prepuna stomaka....smantana.... prošetam kroz Milnu... i vratim se doma...  .  ...nedavno objavljene kataklizmičke slike Milne okružene požarom....sad su izgledale tako lijepo i pitomo....  . (još malo svirke iz Buže.... Tres idiotes pivaju Summertime ....a baš paše uz tekst) ...i tako sam...samoinicijativno pila vino.... nakon toliko godina što me mole da probam ovo i ono piće... ja jednostavno ne želim niti gucnit alkohol... čemu? pa luda sam prirodno i bez pića... smantana isto tako ...ali mi je jednostavno nakon ovakvog vjerskog iskustva... u kojem sam još dugo poslije kod kuće...pokušavala namirisat na rukama ostatke ručka.... jednostavno trebao taj mali vinski blagoslov! ...alo ekipa... do sad mi niste dali ovako dobru ponudu da popijem nešto!..... |
četvrtak, 01.09.2011.
....teško je radit nakon godišnjeg....
|
Kako god nam je teško prvih dana na godišnjem...kad se naglo zaustave sve moguće trke po kancelarijama...javljanjima na telefon ... potezanjima za rukav.... pomaganja u svakojakim glupostima, jer je lakše delegirat nekog (kao što sam ja) nego nešto sam napravit... isto tako se teško vratit u svakodnevnu kolotečinu posla... onako usporeni od odmaranja...naučeni na fjakasto ponašanje....konstantno izležavanje...s mozgom na ispaši..... ...a ja sam se toliko ulijenila na godišnjem da se nisam makla dalje od Dioklecijanove palače ...i prođe nekako prvi tjedan na poslu ... pregled mailova, prostigle poštom dogovaranje sastanaka... i konačno sveti vikend.... trebalo bi se malko maknit iz grada... tek da se ufuramo u nervozu... gužvu na cestama... u dnevnu politiku.... ma ko šljivi politiku...i ode ja na piće... negdje u grad... i dok na Pjaci prekrasna muzika... u Buže se rapravlja o drugim temama .....a ima i pisme ....ono sa skalina..... - da Vam zapivam? - nemojte, mi ćemo! .... (ovo su prebrzo rekli i počeli pivat)  .  ... o 12 zvjezda na zastavi sreće... i kao kafić na nivou...gazda je odma donio 2 gajbe piva i jednu puntiželu za smjestit ugledne goste ...  . (Molim te @pope da poslušaš pismu ... mislim da je ovo tvoj hit godine) ...."bez svizi njizi sritan sam ja!" ...i svane nedilja ujutro.... sveta nediljica...valjalo bi malo potočat noge  .  ..i ležimo mi tako ispred kuće...nakon gradelavanja ... pijemo kavu na plaži koja je samo naša... nigdje nikog u blizini kad se začuje prvi glas: ajme što mi je teško drugi glas: ajme što mi je teško treći glas: je ...je...teško je četvrti glas: uf peti glas: e... prvi glas: i sad zamisli ljudi cilu godinu dana štede da bi došli ovdje i da bi im bilo ovako teško sedam dana, a meni je ovako već tri miseca treći glas: a jadni li smo drugi glas: ajme što vam je teško četvrti glas: uf peti glas: e... ...šum mora.... buć!....  .  prvi glas: "tu se mrijeste modrulji! peti glas: "šta nas plašiš? prvi glas: "samo govorim treći glas: "oni jedu ribu prvi glas: "pusti ti to! Ne mogu pojest čovika, al ti mogu otkinit ruku ili nogu. E sad ako tebi ili njemu to uradi još i nekako, al meni.... e to bi već bio problem četvrti glas: "hrrrrrrrkkkk drugi glas: "a što se neko brine za sebe" ...i plivam ja tako plivam.... i uživam u odsjaju svojih bilih nogu na modroj morskoj pozadini - ma baš mi je gušt gledat svoje noge ovako bile u modrom moru - konačno da je i to nekome gušt! - šta to? - pa konačno da neko s guštom gleda tvoje noge! - grint ...i gledam ...negdje duboko ispod mene... par metara ispod mene.... jato ribica... tako izgledaju velike...al znam da su duboko i da su male.... one samo izgledaju velike....i znam da mi ne mogu ništa...i sjetim se svih onih ajkula s kojima sam okružena u svakodnevnom životu... i promislim....kako sam sigurna.. ako mogu po cijele dane na poslu plivat s morskim psima....mogu i u moru.... more me čuva... i nemogu mi ništa! .  - brzooooo ....evo cipal uletio - di je? - tu je iza kamena  .  .  ....podivljali valovi me uzalud jure na krilima vjetra poletjet ću ja ....ne mogu mi ništa...ne mogu mi ništa sve prirodne sile i sav njihov bijes ne mogu mi ništa...ni sav njihov bijes ne mogu m ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples... Komentar 1: - ma tamo modrulji narastu i do 3 m! - pa šta radite s njima? - ništa! mlatnemo ih i bacimo da nam ne unište mriže i ulov (khm....3 m? lovačke priče? Komentar 2: - ma uglavnom su od metra! - pa šta radite s njima? - najbolje je lešo...pohano...a može i ...... (eeeee ovo je moj čovik!) ...i eto Vam sva suvremena psihologija o psihičkoj samoodbrani!!!.... ovo je bila lekcija 1.....a uskoro očekujte i lekciju 2! |
