...ne volim shoping....
...zapravo...mrzim shoping...i najgora noćna mora mi je ić od dućana do dućana... birat robu... pokušavat nešto iskombinirat...pa onda sve to probat...svlaćenje, oblačenje...namištanje ispred ogledala.... uvjeravanje prodavačice da je to baš to.......platit... stavit u kese koje smetaju u rukama... i nastavak šetnje po dućanima..traženje stvari i karika koje nedostaju....bole noge i otiću...a ti i dalje moraš još samo nešto kupit...i onda zgrabiš prvo sa polica...i sve to nekako doneseš doma....
...a kući ide horor ... kupila sam nešto što mi ne stoji...ili nešto što mi ne treba... ili nešto što ne mogu iskombinirat s ničim što već imam u kući... ili sam se jednostavno do kuće udebljala 2 kg pa mi roba sad premala...
Zbog toga uvijek ulazim u male dućane...negdje u centru...i okolo... uperim prstom u komad robe i kažem prodavačici: - ovo mi treba za posao al' mi se ne sviđa! Eno, npr. ovo mi se sviđa al nije komplet. Skompletirajte mi sve. nađite košulje, majice, jakne i sve ću onda kupit!
...ona se onda potrudi da složi nekakve kombinacije i sve što mi pristaje, ja lipo platim i onda sam par godina mirna!
...to je razlog zbog kojeg ne idem u shoping centre... to je šetnja po ulaštenim hodnicima..od dućana do dućana u kojem je ili loša roba...ili ona roba koja ti uopće ne treba...od dosade moraš gledat izloge...a kad si već tu ...onda iskoristi prigodu i kupi nešto.... H O R R O R....
...kad se otvorio Joker... svi moji prijatelji su bili šokirani da nemam pojma di se uopće nalazi...i trebalo je proć 3 godine od otvaranja da ja uđem nogom u njega....
... i sjedimo tako u nedilju...moja mala i ja...kad ću ja odjednom.... - Ajdemo u Citty
- ti si prolupala
- nisam prolupala! idemo, treba tebi nešto robe kupit, a i tako se odavno nismo posvađale kupujući robu!
- ma dajjj... šta će mi roba?
- nemoj me zezat! Cura, a ne treba joj roba? Osim toga nemam pojma di je taj Citty
- to ti je lako
- kako?
- bus br 18! Izađeš na zadnju stanicu, pređeš cestu i na ulazu si.
- pa šta ću tamo sama radit?
- od dućana do dućana kupuješ robu
- daj mala ne zezaj me! kome je do robe?
- meni nije! - odgovori moja djevojčica... mamina kćer!
...zove me prija iz Du...i kad je shvatila da ja nemam pojma di je Citty...a ona tamo uredno dolazi zbog shopinga... još sam se više pobojala da nisam u trendu...
...i tako...sjela s prof. u auto...i vozimo se mi...kad odjednom ja viknem - usporite malo da slikam!
- cestu?
- ne nego Citty!
- šta tu ima slikat?
- pa nisam do sad imala pojma di je!
- znači da još niste ni bili u njemu?
- mrzim shoping!
- mrzim i ja! Al nemojte slikavat idemo sad tamo popit kavu
...konačno netko ko me razumije i tko mrzi kupovanja isto kao i ja... parkira on ispred ulaza... ja uđem... nigdje šampanjca ni fanfara... ništa se uzbudljivo nije dogodilo mojim ulaskom unutra... slikam dvije slike na prolazu... i uđemo na jedna vrata..izađemo na druga... točno u 75 sekundi...
.
...sjeli smo ispred u kafić i naručili kavu
- trgovački centri imaju jednu odličnu stvar
- koju? Sve je na jednom mjestu?
- ma ne! Dovedeš djecu i ženu, sjedneš u kafić i lijepo odmaraš satima dok se oni hvataju po dućanima. A oko tebe mir Božji!
...khm...kafić u samom centru i nije loš...čak je i prekrasan...al nije dozvoljeno pušenje...a ovaj vani je uz cestu... i iako cesta ima vidljive trake...nekako je divlja...svi ulijeću i izljeću... i naprosto me bilo strah da će ga netko lupnit dok smo izlazili s parkinga...
...da tužim shoping centar za nemirnu kavu i psihičku bol prouzročenu istom???? ... na jok!... za to bi opet trebala otić tamo... ja stvarno ne znam što ljude tako privlači u tim shoping centrima... i šta se tu ima toliko kupovat? ....bila... nije me briga što sam vidila... i ne ponovilo se!
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.