nedjelja, 20.08.2006.
Eko* Priča o odbačenom psu
KAKO SI MOGAO???
Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje, a ako usvoje iduće godine kod nas novi zakon o Zaštiti životinje, dešavat će se to i kod nas.
Zato razmislite jer usvajanje ljubimaca je važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Autor: Jim Willis - 2001.g.
- 13:01 -
nedjelja, 06.08.2006.
ETNO* Dr Ivan Novak
Ivan Novak Iz Ciklusa U Međimurskim vinogradima
Šutnja
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti.
I vjetrovi šapću tu.
Nijemi su do i brijeg.
I grcaj se guta.
I suzom oko se muti.
I visoko dižemo bolova stijeg.
Crne tišine dišu nam poljem.
Besputni puti
U ponor vode tu ponos i svijest.
Krvave duše u grču se tresu,
Al s osveta ljutih
Još uvijek se trza nam zgrčena pest.
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti:
Šutnjom se naša izražava bô
I krik i patnja...
O, hoće li skoro - što srce nam sluti
Radosti vrisak
Probudit nam mrtva brda i dô...?
Almanah Književnog Juga 1920
VELIKANU U SPOMEN
Značaj dr. Ivana Novaka, organizatora oslobođenja Međimurja i nacionalnog preporoditelja ovoga kraja, općenito je slabo znan, čak i u Međimurju.
Poslije drugoga svjetskog rata, 1964. godine, pojavljuje se u listu Međimurje opsežan napis dr. Zvonimira Bartolića, koji tekst će autor 14 godina kasnije objaviti i u svojoj knjizi Za vuglom provincija (TIZ Zrinski, Čakovec 1978.).
Godine 1969., u povodu 35. obljetnice Novakave smrti, čakovečki Ogranak Matice hrvatske postavlja na njegovoj rodnoj kući u Macincu brončanu spomenploču s bareljefom, rad akademskog kipara Josipa Grgevčića.
Prigodom obilježavanja 50. obljetnice nastave na hrvatskom jeziku u čakovečkoj Učiteljskoj školi, 1970. godine, podignuto je pred njenom bivšom zgradom spomenpoprsje dr. Ivana Novaka, također rad kipara Grgevčića.
1979. godine prof. Petra Ferković iz Varaždina, nećakinja dr. Milane Novak Gavrančić, poklanja Knjižnici i čitaonici Čakovec ostavštinu dr. Novaka i njegove supruge - osobne dokumente, rukopise, fotografije, knjige i drugu tiskanu građu. Osim obveze čuvanja, jedan od uvjeta navedenih u primopredajnom zapisniku, kojega potpisuju donatorica, tadašnji ravnatelj Knjižnice Vladimir Kapun i Zvonko Jambrović, Novakov nećak, također je i polaganje cvijeća na Novakov grob - svake godine na dan oslobođenja Međimurja, tj. 24. prosinca.
O dr. Novaku piše Vladimir Kapun 1982. godine, u svojoj knjizi Međimurje 1918. (TIZ Zrinski, Čakovec) prikazujući Novakovu ulogu u oslobođenju Međimurja.
Napokon, 1997. godine podaci o dr. Novaku ulaze i u školski udžbenik edicije Moj zavičaj, u autorstvu trojice čakovečkih profesora - Željka Cigule, Vladimira Pavlovića i Vladimira Pletenca, a u nakladi Školske knjige Zagreb.
U novoj hrvatskoj državi, 1993. godine, ličnost i djelo dr. Ivana Novaka spominju se ponovo - uz županijsku proslovu 75 obljetnice oslobođenja Međimurja, kojom prigodom izlazi i brošura sa tekstom dr. Zvonimira Bartolića.
Sustavnim istraživanjima o povijesnoj Novakovoj ulozi, već dulje vremena bavi se i prof. Vladimir Kalšan, kustos Muzeja Međimurja, objavivši svoje povijesne studije do sada u dva, uz muzejske izložbe, kataloga.
Raskošno zdanje Novakove grobnice (projekt zagrebačkog arhitekta Stjepana Planića iz 1934. godine), raspona 9 metara, kao i preostali, nakon rušenja, dio nadgrobnog spomenika - postolja razbijenoga lava, obnovljeni su na poticaj Ogranka Matice hrvatske i Knjižnice i čitaonice Čakovec 1997. godine. Uz financiranje od Grada Čakovca, radove je izveo klesar Zlatan Breka.
Fragmenti Kršinićevog lava, vraćeni su ove, 1998., godine na grob dr. Ivana Novaka. U povodu proslove 80. obljetnice oslobođenja Međimurja, i njegovog priključenja Hrvatskoj - taj čin ujedno je i zavjet za buduću obnovu nadgrobnog spomenika velikom sinu Međimurja.
Preostaje još jedan, mnogo zahtjevniji, ali neophodan za budućnost Međimurja dug - monografija o dr. Ivanu Novaku.
Grobnica dr. Ivana Novaka i njegove supruge-snimak iz 1935. godine. Nacrt zdanja izradio je 1934. zagrebački arhitekt Stjepan Planić, a nadgrobni spomenik, postolje s lavom, akademski kipar Fran Kršinić.
Skulpturu lava razbili su 1941. suradnici mađarskih okupatora, a reljef portret Novaka i supruge, postavljen na bočnoj strani postolja 1938., također Kršinićev rad, odnešen je u Mađarsku.
OSTAVŠTINA DR. IVANA NOVAKA U ZAVIČAJNOJ ZBIRCI "INSULANA"
Zavičajna zbirka Knjižnice i čitaonice Čakovec, prema rimskom nazivu za Međimurje (Insula Muro-Dravana) nazvana Insulana, fond je različitih vrsta građe, koja je tematski i po autorstvu vezana uz ovaj kraj. To je rukopisna, tiskana i na drugi način umnožena građa, kao i predmeti od značaja za Međimurje.
Ostavštine kao zaseban dio ovog fonda posebno su zaštićene, jer se radi o najčešće unikatnim i raritetnim jedinicama, te se fond čuva i daje na korištenje prema propisanim uvjetima za ovakovu građu.
U zbirci ostavština najbogatija po broju jedinica (2.207 dokumenata) upravo ja ostavština dr. Ivana Novaka.
Budući da nije imao vlastitih potomaka, poslije smrti Novakove supruge, sva pokretna imovina, kao i pismena ostavština dr. Novaka pripala je prof. Petri Ferković iz Varaždina.
Prije darovanja ove ostavštine Knjižnici, profesorica Ferković svu je građu sistematizirala prema vrsti Novakovog djelovanja, te na isti način sačinila i popis jedinica građe, svrstavši je u 34 odjeljka.
Svaki od dokumenata prof. Ferković popratila je, dragocjenom za razumijevanje njegova značaja, pismenom napomenom. Za potpuno pak sagledavanje Novakovog života i rada, osobito su vrijedni njeni napisi - jedan u Spomenici varaždinske gimnazije (1636-1936), a drugi u Zagorskom kolendaru 1968.
Prema grafičkom oblikovanju, sadržaju i drugim specifičnostima, ovu gradu čine:
- rukopisi (pisma, bilješke, i drugi Novakovi autografi)
- strojopisni tekstovi (službena korespondencija, dokumenti)
- plakati i letci (programi, objave, proglasi)
- knjige, novine i časopisi (objavljeni Novakovi radovi)
- fotografije (obiteljske i zvanične)
- herbarij (iz srednjoškolskih Novakovih dana)
- predmeti (uramljene fotografije, odlikovanje, odvjetnički natpis)
Premda po broju jedinica bogata, sama ostavština nije dovoljna za znanstveno sagledavanje života i rada dr. Novaka u potpunosti, već je ona o svemu tome djelomična informacija. Dopuna mogu biti do sada napisani radovi o dr. Novaku (P. Ferković, Z. Bartolić, V. Kapun, V. Kalšan), kao i
izvori na koje ovi tekstovi upućuju. Vrijednu zbirku dokumenata o Međimurju i dr. Novaku posjeduje i Povijesni odjel Muzeja Međimurja, a takoder i Povijesni arhiv u Varaždinu.
Izložba, postavljena u Knjižnici prigodom proslave 80. obljetnice oslobođenja Međimurja i njegovog priključenja Hrvatskoj, pod naslovom "Dr. Ivan Novak (Macinec 22. V. 1884. - Čakovec 20. II. 1934.) nacionalni preporoditelj i osloboditelj Međimurja", sadržavajući najvećim dijelom izvorne dokumente iz Novakove ostavštine - prikaz je raznolikosti i mnogostrukosti Novakovih interesa, rada i ostvarenja.
Izvor: * Knjižnica "Nikola Zrinski" Čakovec
- 10:41 -
petak, 04.08.2006.
EKO* ŽIVOTINJE
OTVORENO PISMO LJUDIMA KOJI OSTAVLJAJU MAČKE U VRIJEME GODIŠNJEG ODMORA
Svaka vam čast!
Mnogobrojnim tužnim pričama o bezosjećajnom odnosu pojedinih ljudi prema vlastitim kućnim ljubimcima, posebice u vrijeme godišnjih odmora, uspjeli ste dodati još jednu! Svojeg naočigled bolesnog mačka, oboljelog danima prije vašeg odlaska na ljetovanje, jednostavno ste ostavili na milost i nemilost sudbine (ili možda susjeda i prolaznika?!), spakirali se i otputovali. Životinju koja vam je zasigurno pružila mnogo sretnih trenutaka, a vrlo je vjerojatno prvi puta u svom životu od vas zatrebala nešto više od malo hrane i vode, potpuno ste ignorirali. Odlazak veterinaru valjda bi vas omeo u pripremama za putovanje, a dakako, nešto bi vas i koštao, a ne daj Bože da se smanji budžet predviđen za vašu zabavu i razonodu! A poslovica ionako kaže da mačke imaju devet života, zar ne?! E pa, vjerujte – vaš ih je mačak u svojoj agoniji iskoristio svih devet odjednom! Nakon dana i dana provedenih u teško opisivoj boli i patnji, dok ste vi uživali u bezbrižnom kupanju i sunčanju, zadnje je trenutke svog života proveo bespomoćno ležeći na pločniku pred kućom vaših susjeda i jedva dišući. Imao je svega toliko sreće da su ga, prolazeći onuda, pronašli naši aktivisti, nažalost prekasno da se za njega učini bilo što osim da se mu skrate zadnje muke. Vi, istini za volju, imate mnogo više sreće. Kao prvo, u tome što su naši članovi kulturni i civilizirani ljudi kojima je ljubav i poštovanje prema životinjama iznad bijesa prema ljudima poput vas, jer biste u protivnom, kod povratka s ljetovanja, pred kućnim pragom pronašli lešinu u plastičnoj vrećici i veterinarski račun za eutanaziju. I, kao drugo, imate sreće što nemamo dovoljno konkretnih dokaza koji bi nam omogućili podnošenje kaznene prijave protiv vas, a svi svjedoci bi se, jasno nam je, izgubili bez traga i glasa na samo spominjanje pojma “sud”. No jednog ćemo dana svi, pa tako i vi, doći pred “Konačni Sud” gdje nisu potrebni nikakvi dokazi ni svjedoci, i teško vama ako vam tamo bude “dosuđen” samo djelić patnje i boli kroz kakvu je, zahvaljujući vašoj sebičnosti i komociji, prolazila vaša nesretna životinja!
Cijelu priču još i žalosnijom čini činjenica da bi se postupci poput opisanog mogli očekivati od ljudi nižeg stupnja obrazovanja i kulture, ali ne i od takozvanih “intelektualaca” poput vas.
Sramite se! Pred svijetom i pred Bogom, a iznad svega – sami pred sobom!!!
Izvor: član Udruge "Prijatelji" Čakovec
- 20:41 -
