nedjelja, 23.04.2006.
ETNO - Običaji* Proslava Sv. Jurja
Svake godine se 23. travnja održava Jurjevo. Tako je bilo i ove nedelje kada je Udruga ljubitelja dobre kapljice "Vinoljub" obilježila taj dan u Svetom Urbanu.
Sv. Juraj je poznat u katoličkoj crkvi kao mučenik, a u narodu je poznat kao zaštitinik vinogradara, podrumara i stočara. Tok dana od nakada, a tako i danas sadi se vinova loza, okapaju vinogradi, pretače vino, sije kukuruz i po prvi puta stoka izvodi na ispašu. U ovom djelu Hrvatske svetog Jurja štovalo se odvajkada, tako i dvije župe nose u Međimurju njegovo ime: Sveti Juraj u Trnju i Sveti JUraj na Bregu. Nekada su se toga dana pleli vijenci od proljetnog cvijeća i stavljali kravama oko rogova, ograde su se kitile procvalim grančicama črense, dok su se u večernjim satima palile vatre, kako bi pepeo kojeg je raznosio vjetar štitio vinograde od bolesti.
Slavi se svake godine uz pjesmu i veselje, u narodnim nošnjama; u procesiji obilaze se vinogradi, dijeli črensa i pije vino. To je još jedan rijetki običaj gornjeg Međimurja koji se prenosi sa koljena na koljeno, i nadamo se da će ostati ne samo uspomena na minula vremana, već da će pronaći više poklonika koji će tu tradiciju obilježavati i u budučnosti.
Izvor: Lokalni list "Međimurje"
- 07:12 -
četvrtak, 20.04.2006.
EKO* Malo savjeta za botaničare
VRTLARSKI SAVJETI ZA TRAVANJ
Kontinentalno područje
TRAVNJACI:
Vrši se prihranjivanje umjetnim gnojivima, prozračivanje (može uz pomoć običnih grablja), zaštita, prva košnja trave ili nadosijavanje i zasijavanje novih površina.
CVIJEĆE, UKRASNO DRVEĆE I GRMLJE:
Sade se lukovice ljetne cvatnje (gladijola, ljiljan, frezija, dalija, ranunculusa).
Sije se jednogodišnje cvijeće, razmnožvaju krizanteme, sade se ruže, razmnožavaju trajnice djeljenjem, sadi se drveće, ukrasno grmlje i penjačice.
SOBNO BILJE:
Presađuje se, mjenja zemlja, prihranjuje umjetnim gnojivima, a razmnožavaju se anturijum, aspidistra i paprati.
POVRTNJAK:
Obrađuje se tlo i uklanja korov. Rade se gredice i priprema se sve za sadnju ili sjetvu povrća.
Sije se: bob,cikla, grašak, kelj, korabica, mrkva poriluk, rotkvica, salata, špinat, blitva,...
Sadi se: cvjetača, kelj, krumpir, salata, kupus,...
OSTALI RADOVI:
Postavljaju se vrtne staze ili se vrši čišćenje postoječih, mogu se postaviti vrtna jezera, pripremaju se sandučići za sadnju ljetnica, uređuje se vrtni namještaj i postavlja vani, miješa se komposna hrpa, oblikuju se nove komposne hrpe i postavljaju se pojila za ptice.
Izvor: Večernji list
- 12:10 -
ponedjeljak, 10.04.2006.
ETNO*
MEĐIMURSKI USKRSNI OBIČAJI
Nakon 40 dana korizme /odricanja/ dolazi vrijeme Uskrsa. Uskrs je blagdan vezan uz kršćansku religiju kojom se velića i slavi uskrsnuće Isusa. Za razliku od Božića Uskrs je više vezan uz crkvu i slave ga obitelji u svojim domovima. U našim krajevima posebno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz Uskrs su vezani običaji koji su i danas identični kao nekada.
Na Cvjetnu nedelju nosile su se na posvećenje cvijetnice ili grančice. U tjednu prije Uskrsa čistile su se kuće i gospodarstva. Od Velikog Četvrtka je vrijedila zabrana radova ne zemlji i polju. Na veliku Subotu su se dovršavale vuzmenke, dok su domačice sa djecom ukrašavale jaja - izrađivale pisanice. Uskršnje nedelje svi su žurili u crkvu sa košarama hrane na posvećenje. Nakon posvećenja svi bi žurili kući na jelo. Tjedan dana nakon Uskrsa dolazi bela nedelja. Na taj dan se dugo zadržao običaj sestrenja, odnosno bratimljenja.
Svi ti običaji i danas se provode u mnogim djelovima Međimurja.
- 09:59 -
Uskrsne pripreme
Domaćice su proljetno čišćenje obavljale prije Uskrsnih blagdana, čistile su se kuće i cijelo gospodarstvo, jer za blagdan je moralo sve biti čisto i obnovljeno. Nabavljala se i nova svečana odječa. U tjednu prije Uskrsa nije se smjelo sijati ili nasađivati jaja od peradi, a sve iz vjerovanja da taj tjedan što se učini neće ništa rasti.
Cvjetnica - Cvijetna nedelja
Cvjetna nedelja je blagdan kojeg nalazimo u kršćanskoj religiji; gdje se tjedan dana prije Uskrsa u crkvu nose na blagoslov /posvećenje/ proljetne grančice, procvjetalog drijenka i vrbe cica-mace, dok u vinogradarskom kraju i rogoze odrezanog trsja. Te posvečene grančice, spremali su, zaticali za stropnu gredu ili na tavansku gredu, ili bacali na krov, da čuvaju kuću od zla, nepogode i bolesti.
- 09:58 -
Uskrsne pisanice
Pisati je staroslavenska riječ koja znači i slikati, pa su pisanice - oslikana jaja. Običaj ukrašavanja jaja vezan je uz Uskrs. Odašilje poruku stvaranja novog početka, blagostanja i mira, a u kršćanstvu jaje je simbol Isusova uskrsnuća.
Nekada nisu imali umjetnih boja za jaja, pa su ljudi na selu koristili boje koje su pronašli u prirodi. Najčešća boja je bila crvena dobivena od korijena cikle, ljuske luka ili od crvenog radiča. Crne su pisanice bojili bobicama bazge, duda ili čadom, a od kore hrasta dobili su lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka dobili su zelenu boju. Nažalost već početkom prošlog stoljeća, za bojanje jaja koriste se umjetne boje.
Motivi na pisanicama su različiti; od jednobojnog bojanja jaja do crtanja raznih simbola. Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju se pisanice, ili se primjenjuje druga tradicijska tehnika struganja boje. Na taj način nastaju zadivljujući ornamenti, ukrasi ili šare; koje su specifične za pojedine krajeve.
Pisanice su se poklanjale za Uskrs kao dar; često su djevojke poklanjale pisanice dečkima, pa nije čudno da ponekad na pisanicama nalazimo i naslikane sentimentalne oblike, ili kao u Međimurju poruke.
Danas umijeće šaranja uskrsnih pisanica se oživljava kroz obiteljsku tradiciju preneošenjem umijeća slikana na mlađe naraštaje, u likovnim radionicama vrtića i škola ili se izrađuju kao tradicijski suvenir.
- 09:50 -
Uskrsni krjesovi ili vuzmenke
Na Veliku subotu dovršavale su se vuzmenke koje su se slagale na izdvojenim mjestima izvan sela ili u blizini crkve. Pravile su se od slame, kukurozovina, granja i svega što se moglo pokupiti po dvorištima. Nakon dolaska proljeća ljudi na selu vrše obrezivanja voćaka i to granje se palilo. Sve se slagalo na «kup» i palilo se noć prije Uskrsa, navečer na Veliku subotu.
U kršćanstvu taj običaj vezan je uz blagoslov vatre – ognjišta na početku Vuzmenog bdjenja. Pazilo se da vuzmenka posve izgori, nakon čega su nekada preko garišta gonili stoku da bude zdrava, a pepeo bi se razbacivao po njivama i vrtovima da bi se potakao bolji urod usjeva. Danas pak je vuzmenka okupljalište rođaka i prijatelja, dok ponegdje i mještana cijelog sela. Uz vatru kako nekada tako i danas pjevaju se vuzmenske pjesme i ostaje se do dugo u noć.
- 09:07 -
SRETAN USKRS!*
- 01:25 -
