Uskrsni krjesovi ili vuzmenke
Na Veliku subotu dovršavale su se vuzmenke koje su se slagale na izdvojenim mjestima izvan sela ili u blizini crkve. Pravile su se od slame, kukurozovina, granja i svega što se moglo pokupiti po dvorištima. Nakon dolaska proljeća ljudi na selu vrše obrezivanja voćaka i to granje se palilo. Sve se slagalo na «kup» i palilo se noć prije Uskrsa, navečer na Veliku subotu.
U kršćanstvu taj običaj vezan je uz blagoslov vatre – ognjišta na početku Vuzmenog bdjenja. Pazilo se da vuzmenka posve izgori, nakon čega su nekada preko garišta gonili stoku da bude zdrava, a pepeo bi se razbacivao po njivama i vrtovima da bi se potakao bolji urod usjeva. Danas pak je vuzmenka okupljalište rođaka i prijatelja, dok ponegdje i mještana cijelog sela. Uz vatru kako nekada tako i danas pjevaju se vuzmenske pjesme i ostaje se do dugo u noć.
Post je objavljen 10.04.2006. u 09:07 sati.