Putovanje mljet trekera!

Kutina – Zagreb – Mljet – Dubrovnik – Zagreb – Kutina
Ivana – Isidora – Luka – Vlaho – i ja J
Nas pet a pun auto!
Idešššššššššš!!!

Sam dolazak na Mljet je fascinantan! Pitoreskni otok Mljet! Svaki put kad kažem Mljet htio bi da sam tamo. No, iako nisam i razmišljam o Mljetu dok sijedim ovdje u svojoj buksi od ureda sa 2 prozora koja su na visini od 2m i vidim samo sive oblake dok pada kiša, sva sreća da je moja Ivana bila fotografski raspoložena i odvalila jedno 450 slika koje sada pomalo vrtim kako bi se sjetio tu i tamo koje dogodovštine za ovaj moj blog… koji naravno nitko ne čita osim… mene samoga, Ivane, Čodora (čitaj „VELIKI VOĐA“ koji nije u nikakvom rodu sa Kim Jong Ilom) i Tomo koji uživa u svim mojim tekstovima koje izbacim na ovaj najneposjećeniji blog. Ma nije to ni bitno, bitno je da se nešto piše. Tak i tak ću postati poznat tek kad umrem, kao i svi velikani koji su bili proslavljeni nakon svoje smrti.
No da ne serem previše, vratimo se mi na Mljet. Uh, da! Vratio bi se.

Dolazak na otok i odlazak u hotel prije 9h ujutro. Iako smo došli puno prerano od zakazanoga “ček-in-a” gospa na pultu je popustila kad je vidjela naše oči pune radosti što smo ovdje. Brzi odlazak u sobu jer moram barem na kratko zatvoriti oči jer sam umoran ko pas. Soba je odlična! Ja i 2 komada smo u sobi, nisam se niti raspremio a već sam se zavalio u krevet i zatvorio oči na 2 sekunde i kada sam ih otvorio Ivana je već vikala, a super sada smo svi budni idemo u obilazak otoka
Htio bi zaviriti u svaki kutak otoka, proći svaku stijenu, uvalu i brdo. Samo da što više vidim i doživim cijeli otok. Nismo se previše žurili već smo uživali u šetnji i tako malo pregledali stazu i dio di ćemo da plivamo. Možda sam taj dan malo previše hodao jer se nisam baš nešto niti odmorio, tako da me je to malo koštalo dan poslije. Nakon šetnje, vraćamo se u sobu jer idem dalje spavati, tih punih pola sata prije večere jer smo već svi gladni.
Fina obilna večera, švedski stol, grabiš koliko hoćeš. Ivana je bila apsolutni pobjednik!
Nakon što se najela ispred nje je ostalo 3 velika tanjura, 2 mala tanjura, 2 zdjelice, i…mislim da sam sve nabrojao! J

Nakon večere kratko druženje i spremanje stvari za sutrašnji dan.

Dan poslije!
Utrka – buđenje u 6:30 kako bi stigao na doručak, jer već u 07:50h moram biti ispred hotela kako bi nas prevezli do Sobre di nam je start. Najeo sam se ko torba…jaja, špek, hrenovke, kava, sok…
Ipak će danas biti dug dan.

Dolazimo do Sobre i utrka je nakon 2 minute odmah startala. Nije da sam se nešto posebno zagrijavao niti sam pokušavao, a staza već vrtoglavo kreće u brdo! Naravno držim tempo. Osjećam se ok, što baš i nije dugo trajalo. Do točke 10 koja mi je bila i prva, a nalazila se na najvišem vrhu Mljeta dolazim kao 3. Cvikam se i aman-taman dolazi Kristijan Bata Šivak i viče di i kako sam uspio doći prije njega. Di na samom spustu frajer ide kao gepard jer ja ne znam kako se on ne rabije ko p**** dok tako trči prema dolje?! Ajde da je to cesta ili makadam…to su kamene stijene... kako!?? No, stišćem gas i konj razmišljam da li da kratim lijevo (tamo su išli po nekim šugavim putevima kojih nema Carin i Krušecka) ili da idem desno za Batom i Legcom! I tako sam krenuo desno označenim planinarskim stazama. Što se tiče samih staza, sve su bile uredno označene i prohodne i shvaćam zašto je Bata završio utrku za 05:30h. Ali nedugo nakon počeo mi je raditi moj želudac. Nisam bio zadovoljan sa time i to mi je bio malo problem jer čim bi počeo kvalitetno trčati na mjestima di se to može imao sam osjećaj kao da će mi nešto skliznuti niz nogu
Tako da sam morao 3 puta u S-Box. Ujedno osjetno olakšanje daje mi kratki polet koji nije baš dugo trajao.
Opet greška! Na točki 8 ima vode i to u izobilju. Šlauf sa kojim se polijevam po licu, majci, leđima kako bi mi bilo što lakše izdržati tu vrućinu… ujedno i pijem vode koliko mogu i ne tankam bidon jer me čeka voda na točki 3 (moš mislit)! Tako sam ostao bez vode već kod točke 7. Ali što je bolja fora na točki 7 smo morali skupiti 20 plastičnih boca i tegliti ih 5km do ulaska u Polače, a u nekima od tih flaša je bilo vode! A jaaaa žedannnn!!! Nakon što sam ostavio flaše na točno određenom mjestu, ulazim u Polače, a tamo trgovina! Mislim si kako bi sada založio mobitel za jednu ladnu kolu…uf (jer naravno konj nisam ponio niti jednu kunu)! Nema veze čeka me voda na točki 3 idem dalje. Točka 3 je bila nedaleko dalje i dolazim do nje i vrtim se gledam, tražim vodu…di je voda!??
NEMA NITI KAPI VODE!!! Kako nema!? Idem dalje idem prema Kt4 možda je Šimun opet nešto promijenio kada ne znam. Putem sretnem jednog dečka koji kaže imaš još 30min do Montokuca i tamo ti je voda! Zakon idem tamo, ali kako sam krenuo skužim jedan stari par koji sjedi na klupi i gleda patnje mladoga Verdera (mene), dolazim do njih i pitam da li imaju vode. Švabe! Želite li cole ili vode… bilo mi neugodno onakav smrdljiv slinit po bakinoj flašici kole pa sam reko daj vode.
Malo razgovarao sa njima i krenuo na kt4. Dolazim na Montokuc, gore cura sjedi u hladu i zapisuje moj broj. Pitam…a di je voda?! Kaže ona…kakva voda!? Pa voda za piće, nema je na kt3 rekli su na kt4!? Nema ovdje vode… sjajno. Sada sam već vidno dehidrirao, do točke 5 imam cca 30minuta, a imam osjećaj da ću se rastavit. Đoker zovi!!! IVANA!!! Sunce moje malo
Dogovorim se sa njom da mi donese bilo kaku tekućinu do točke 5 jer ćemo se tamo najlakše sresti. Gas dolje prema kanalu di moram preplivati tih 15-ak metara. Prvo sam mislio da neću niti moći ući, a kada sam ušao bilo je to takvo osvježenje da me je malo vratilo u život i utrku! Trčim prema kt5, znam da što budem brži da ću prije doći do vode koju je moja Ivać pripremila za mene. Dolazim sve bliže i vidim Luku čeka me sa 0,5L cole koju sam popio u jednom gutljaju. Dok mi on miješa vodu i isosport u bidon ja plivam do točke 5. Imam jedno 150m, plivam pravo muški jedno 80m i onda lagano ostatak do otočića. Vračam se nazad još malo sporijim tempom. Ali plivanje me je osvježilo skroz. Luka je napunio bidon i skoro sam popio to sve do KT6 i samoga cilja. Ulazak u cilj na 7:44h
I zauzimam 10mjesto. I nije mi jasno jer sam se 50% utrke vukao ko baba. Kako su onda tek ostali izgledali J

Obavezno prije velike utrke moram piti rehidromiks – radi održavanja tekućine u tijelu
Obavezno moram ponesti koji gel sa sobom. Ne znam zašto nisam ništa od toga ponio.

Sve u svemu koliko god da serem da sam srao 3 puta po stazi, da sam skoro dehidrirao, da se nisam naspavao, utrka je bila vrhunska. Vidim da mi fali još kilometara u nogama. Točnije trebam duže treninge. Do sada sam imao treninge do 30km. Sve sam trčao i trenirao po nasipu, slabo sam radio brda. Tako da za neki bolji rezultat i ganjanje samoga sebe trebam brda.

Nešto docnije!
Nakon što sam popio ladno pivo, otuširao se i večerao bližio se trenutak Lige Prvaka. Odlična tekma u Hotelu sa švabama i englanderima. Svatko svoje bodri. Vidio sam par starih švabica od cirka 80 – 90 godina koje su skakale ko curice kada je Müller dao gol. Kakav šok. Htio sam da Chelsea pobjedi, što se i na kraju dogodilo. Nema veze što je naš Olembe fulao. Švabama je sve usrao Roben. Ali to je jedna druga priča. Bitno je da je Chelsea pobijedio. I Drogba da je pokazao svoju kvalitetu koju posjeduje i sada ju je konačno dokazao. BRAVO CHELSEA!!!


Sljedeće što mi dolazi je Risnjak… 09.06.2012 i za to ću se pripremiti i odmoriti kako bi mogao odraditi kvalitetnu utrku.

Svakako moram napomenuti ekipu sa kojom sam bio na Mljetu. Moja Ivana je osvojila 3 mjesto i tako osvojila još jednu medalju u trekingu. Čak je i ozlijeđena i boli je koljeno, ali svejedno je prejaka za konkurenciju. Iako je njoj želja završiti jednu Ultru morat će malo pričekati samo radi svoga koljena. Nekada sljedeće godine. Ove godine ćemo je pripremiti za jedan polumaraton… vjerojatno Zagreb

Toliko za sada na ovome blogu. Dolaze sljedeće vijesti nakon Risnjaka.