Amerika nije samo rad i znoj...

Slika dana - Turska kava

Moja nova dzezva i kava u loncicu. Dzezvu sam dobio od tete iz exYu ducana kojeg u Virginiji drze ljudi iz Bosne. Jebes zemlju koja Bosne nema.

Halloween ilitiga Noc Vjestica

Ono sto je kod nas u HR unaprijed obiljezeno kao pomodarstvo i ljigavo ugledavanje na konzumeristicku kulturu Jamerikanaca, ovdje, u Jamerici, to je najnormalnija i najobicnija stvar. Pardon, nikako nije ni najnormalnija ni najobicnija. Noc Vjestica ili Halloween (All Hallow's Evening - Vecer svih Svetih) prilika je da se pod okriljem maski istulumari do mile volje, ponapije alkohola i najede secera tako da iducih tjedana boli glava i trbuh. A, prema nekim izvorima koje ne zelim otkriti, najbolje mjesto za proslaviti Halloween je - Isla Vista. Kakva slucajnost, pa ja sam u blizini, nije valjda da ce nas Halloween zaobici. Nikako, spremaju se ispiti, ali ovaj vikend tulumarenje je centralna stvar.

Halloween je za nas, u kuci u Orange Avenue, poceo cetiri dana ranije, iliti 27. listopada (rekli bi Fri 10/27 ovdje). Ono sto je trebala biti rostiljada za nove grad studente ME na UCSB pretvorilo se u Pumpkin Carvin Party - ajmo rezbarit bundeve, uz dosta alkohola i (nazalost) nedovoljno mesa. Jedna email okruznica i dovoljno ljudi bilo je pozvano da dodje u nasu skromnu kucicu proslaviti sto god se za proslavu nudilo. Ja sam nudio potpuno novu stvar ovim Amerima i inim ljudima odmaknutima od prave mesne stvarnosti zvane - cevapi. Naime, draga moja tetka poslala mi je iz exYu ducana Fant prasak za spravljanje cevapa i teglicu ajvara. Ground beef - 1.36lb i vrecica Fanta ucinili su svoje - nestali su u roku keks, cak su pokleknuli i neki koji se smatraju iskljucivo biljojedima (pri tome ne mislim na zebre).

Imali smo alat za rezbarenje bundeva - neke posebne nozice i pilice koje stvarno fino rezu te bundeve i rezultat nije izostao. Cetirpet bundeva ostalo je rasporeno i izrezano u najrazlicitija lica, stvarno neke stvari nisam ocekivao da cu vidjeti. Ali ljudi su ovdje izgleda pravi majstori pa je bilo svakakvih bundeva sto detaljno mozete pogledati na Flickr albumu. Sva dogadjanja su bila zalijevana pivom, vinom, tekilom, travaricom (o da, pa naravno da sam ponio bocu) i islandskim likerom. Probao sam i Boiler Maker - uzmes limenku piva od 0.33L, otpijes veeeeeliki gutljaj i onda napunis limenku do vrha Old Canadian viskijem. Pa da vidis. Tako se mladi zabavljaju na sveucilistima uz Kanadsku granicu. Zanimljiva cinjenica da se Old Canadian usprkos natpisu "Product of Canada" proizvodi u Illinoisu, USA.

Ne bih ja bio ja kad ne bih napravio nesto iznimno glupo iz moje vlastite perspektive kako bi pokazao da mogu i ja. A ni Scott. Naime, Bryan je u vrtu uzgojio habanero papricice (ovdje svi nesto uzgajaju u vrtu, mi imamo bosiljak i papricice ljute). Stvarno benigno izgledaju te papricice, kao mali paradajzici. Ma sta, pa ne moze to biti tako ljuto, jel? Iako nas je Per ozbiljno odgovarao, Scott i ja smo strpali svaki po pola papricice u usta. Hm, pa i nije bas tako STRASNO ljuto, jeo sam i gore. A onda je poceo pakao. Kao da mi je netko zivu vatru sasuo niz usta. Nista nije pomagalo, popio sam u 5 minuta 2L zasladjene vode, 0.5L mlijeka, casu limunovog soka, saku cokolade i nista. Grla gore, mi se crvenimo, ljudi ocekuju da se srusimo i stvarno zabrinuto gledaju u nas. A meni smijesno, ali pece ne mos zamislit. Na kraju je mlaz vode u kupaoni ucinio svoje. Naravno, ne zove nas narod bez razloga takve stvari jedespece-serespece. A i grlo je drugi dan jos uvijek peklo usprkos juhi, vodi, kavi i pizzi iz mikrovalne. Pakleno. Imam jos jednu u frizideru ;)

Vecer je zavrsila tako sto je Heike u sali uzela kockicu leda i stavila je Peru u majicu. Kobna greska. Osveta je najbolja kad se servira hladna, pogotovo ako to znaci cijela friziderka leda sasuta u majicu. :) No toplo je u Kaliforniji, a led se brzo otopi i tako je Heike samo nakratko bila ledena kraljica. Ubrzo nakon toga proglasili smo fajrunt jer je stvarno bilo dosta gluposti, a mi smo ozbiljni studenti i ljudi.

Subota je prosla u apsolutnoj futilizaciji. Ujutro sam se probudio prerano, s boli u grlu (vidi dva odlomka gore) i odlucio oprat sudje, skuvat kavu i na posao se bacit. E pa, previsoko sam ciljao, ostvario prva dva cilja i onda me obuze ona prava futilnost tako da sam vise manje gluvario ostatak dana. No popodne je moralo okrenut na produktivno posto se spremao najveci tulum u IV cijele godine. Prvo sam Scottu pomogao kupiti dijelove i napraviti njegov kostim, a onda se polako spustila vecer, dosao je i Bryan i maskiranje je moglo otpoceti.

Slicice u umanjenoj verziji mozete vidjeti ovdje, a pravu krasotu nasih maski moci cete samo preko Flickra dozivjeti. Bas me zanima koliko ce od vas pogoditi sto smo Bryan i ja bili, ajde da vidimo :). Najkreativniji komentari koje sam dobio bili su "HEY MAN, are you an ORGASM???" (pijani tip u IV, kako li je samo pogodio) i "DUDE, you have a huge DICK on your head?" (drugi pijani tip u IV).

Nase veselo drustvo je u punoj ratnoj spremi zajahalo nase metalne vrance i krenulo prema Isla Visti. Osjecao sam se kao da smo maskirana banda biciklista koji jure u noc. Po putu smo vidjeli puno maskiranih ljudi, sve je obecavalo da se spremaju velike stvari u Isla Visti. Prvo sto smo vidjeli kad smo stigli u Isla Vistu je bilo BRDO policajaca. Kretali su se u skupinama od 4-5 do cak 10-15 i prepipavali ljude, oduzimali dijelove kostima koji bi se mogli upotrijebiti kao oruzje i privodili one koji nisu mogli stajati od alkohola ili su se jednostavno sumnjivo ponasali.

Najznacajnija ulica u Isla Visti je Del Playa St. koja prolazi odmah iznad plaze i na kojoj se odvijaju najveci tulumi. Del Playa je bila zabarikadirana i po njoj je paradiralo brdo ljudi maskiranih u sve sto na zemlji postoji. I cure i decki su jako raznovrsno maskirani s tim da se kostim 70% cura moze opisati kao "droljasta ________ (ubaci pojam)", npr. droljasta Indijanka, droljasta policajka, droljasta drolja, droljasta eukariotska stanica, droljasta olovka i slicno. Uostalom dio toga je vidljiv iz prilozenih slika. Zanimljivo je sto uopce nije bilo toplo pa su se djevojke (a i Scott) bogme smrzle, al nije ih to previse smetalo. Nimalo nije iznenadjujuce sto je "Halloween in IV" jedan od najvecih tuluma u USA - sve kuce u Del Playi su se prelijevale ljudima, muzika dolazi s podruma i krova i citav grad plese kao da je lud lud lud. (Zivio ti nama Jura!)

I tako hodam ja cestom kad ono - kockice. Ma ne moze bit. Al je. Stvarno kockice. Zaustavio sam tipa i pitam - koji ti je? "Moj tata je iz Dubrovnik, a mama iz Gromaca. Ja sam rodjen tu u USA, al sam bio u Hrvatska jedno petnajst put sigurno." Bravo pajdo, zivio!

Nas cilj je bio prosetati kroz svu tu silnu gomilu, samo kako bi bili i mi u IV i kako bi vidjeli sve te silne kostime pa na tulum kod Barrya u downtown. Oko ponoci smo opet zajasili svoje metalne vrance, natakli lampe na glavu i odjahali u noc. Kod kuce pokupili rekvizite i utrpali se u Bryanovog merdzu iz 70tih i put downtowna. Nakon malo zapetljancija uspjeli smo naci Barryevu kucu koji izgleda zivi u bas ono sminkerskom dijelu Santa Barbare. I tako,s stojimo mi u naselju, jos neki golfer sa strane prica na telefon i nigdje ne vidis kucu u kojoj bi mogao biti tulum. Pa nije valjda da smo debili(!), znamo citat. I tako zovi Barrya, ne javlja se. Zovi Kari ili Jess. I Kari kaze kako nitko nije dosao u prvih pola sata tuluma (znaci prije 21.30h!!!) pa je Barry odlucio da nema nista od tuluma i otisao na drugi tulum. Kari je u nekom baru u gradu i pita hocemo li do nje. Necemo.

I tako, idemo i mi na taj tulum gdje je Barry. Kazu - brazilski tulum. Da, mozda tulum brazilskih fasista. Cura koja je bila domacica (obucena kao droljasta konobarica) nije dozvoljavala da se izlazi van jer kao glasni smo. A ljudi pricaju najnormalnije. Na tulumu je bilo dosta ljudi sa zavoda pa se moglo i popricat: Fred - fratar, Caroline - droljasta vampirica, Liz - droljasta policajka, Gunjan - gusar, Steve - biggest loser i Moira - izgubljeni paket. Bilo je i dosta piva (prvi tulum na kojem nije nestalo pica), muzika je vecim dijelom bila OK pa smo se i nekako zabavili. Al naravno, ne bi to bilo to kad DJ ne bi odlucio pustiti briju. Krasno. Pa smo se svi skupili.

Steve i Moira su nas pozvali k sebi na jos malo druzenja, a mi - ne budi lijen, prihvatili. Ili smo se mi pozvali njima...hm? Ipak je Halloween samo jednom godisnje, mozemo malol tulumarit. I dobro, Steve, John i ja smo onakvi kostimirani otisli u Ralph's kupiti pivo. I ulazimo mi tako u tu ogromnu trgovinu i idemo do dijela s pivom kad tamo zastitar. Ne mozete kupiti alkohol, proslo je 2 sata. MOOOLIM? Ne mozete. NI VINO? (Steve) Ne moze. NI PIVO? (ja) Ne moze. Bemmumisa. Nista, otisli mi pjesice do Stevea. Kasno smo se sjetili da se sat pomakao tako da nam se nije islo natrag.

Kod Stevea nije jos bilo nikoga jer je ostatak drustva odlucio pokupiti pijanu go-go plesacicu koja je upravo izasla iz zatvora. Usla im je u auto kad su stali na stop znaku i zamolila da je odvezu kuci sto su i ucinili. Svasta mama rodi. Kod Stevea i Moire smo se kratko zadrzali i zatim se vratili kucama sretni sto je sve konacno zavrsilo. Neki tulumi stvarno nisu sudjeni, Barry je mekusac, a brazilke paranoicne.

A Halloween je tek u utorak. Zivili vi meni!

Majstor Fantaz

U proslih tjedan dana postao sam pravi majstor. Kad prolazim ulicama, ljudi padaju na koljena, djeca prestaju plakati, oblaci se razmicu, a vjetar staje.

Postao sam majstor kuhanja. Recimo, upravo sam ispekao brdo palacinki. I pojeo pola, namazane pekmezom od kupina. Parim povrce, pecem piletinu i motam razne stvari u tortilje kao da sam rodjen na granici s Meksikom. Zanimljivo je sto su tortilje ovdje dobre, a kruh uglavnom sladak. Vecina stvari koje napravim, prije nego udju u moj zeludac, zavrse umotane u tortilju.

Postao sam i majstor Linuxa. Naime, na ovom faksu ne pustaju da se ljudi na divlje spajaju sa raznim piratiziranim programima. O ne. Prije spajanja na mrezu treba proci proceduru gdje ciko pregleda kompjuter da nema ilegalne programe i tek onda mozes koristiti najvazniji izum proslog stoljeca. Nakon televizora. I kompjutera. A ja sam skrt i necu necu necu kupit Windowse tako da sam u potpunosti presao na Kubuntu. Nema M$a. Htio bih reci da je to iz solidarnosti prema Horaku, al nije, skrtost je ipak jedan od primarnih nagona (prema mojoj slobodnoj procjeni).

Majstor sam polako i u kupovanju. Znam namirisati kada je popust na meksicki sir, kada kupiti piletinu kada je samo cca 20 kn/kg bijelo meso (bez kosti). Kupujem chocolate chips od kojih Ameri prave cookies umjesto cokolade jer je ovo puno ekonomicnija varijanta - tablu cokolade lako prelomit na 4 dijela i strpat u usta, ali dok ove komadice cokolade sve potrpas u usta prodje te volja za cokoladom i za svime ostalim i samo hoces zamotat hrenovku u tortilju i strpat je u mikrovalnu, pa pojesti pa na faks.

Intenzivno se bavim i sportom. Moze se reci da postajem renesansni majstor sportskih vjestina. Svaki dan sve brze vozim svoj 23incni bicikl prema faksu. Na putu obicno naletim na brdo, a u zadnje vrijeme mi i vjetar voli puhat ravno u prsa kad idem na faks tako da su mi noge poput balvana (u pozitivnom smislu). Jucer navecer sam i prvi put igrao i squash koji se pokazao stvarno super sportom. Cimer Scott (prikazan na slici) poduzetno je preduzeo postavljanje squash ljestvice koja ce funkcionirati prema bottom-up nacelu: skup jednostavnih pravila primijenjenih lokalno (da ne kazem na mikrorazini) uzrokovat ce konvergenciju ka globalnom (da ne kazem makro) svojstvu Nakon uspostavljanja incijalnog stanja, svatko ce imati pravo izazvati osobu do tri mjesta na ljestvici ispred njega. Ako pobijedi, ide ispred te osobe, ako izgubi, onda valjda padne za jedno mjesto. Moramo se jos dogovoriti oko nekih stvari, ali to je u glavnom srz (da ne kazem sukus) sporta. Nedjeljom se igra odbojka na pijesku, a ponedjeljkom cu s Payamom nastojati igrati ping pong. Sati sjedenja ispred kompjutera ne donose nista dobro.

Polako stjecem majstorstvo i u pravljenju Amerikancem - dobio sam social security number sto znaci da me sad mogu vuc za usi ako ne platim racune, imaju jos jedan nacin da me prate u evidenciji. To mi omogucuje i da izvadim pretplatu na mobitelu i da izvadim California ID sto znaci da se necu morati brinuti u koji bar ce me pustiti, a u koji ne (nije da me to dira posto zadacu pisem na faksu, a ispravljam radove kod kuce). Toliko u ovom postu, nadam se da cu vise pisati, nekako me malo ima kod kuce i opcenito pred kompjuterom, a kad me i ima, onda obicno ili pisem zadacu ili se zabavljam griznjom savjesti sto ne pisem zadacu.

(Pretpostavljam da ste primijetili link na Flickr u desnoj traci. Tamo cu od sada pa nadalje ostavljati slike Kalifornije, Kalifornijanaca i Santa Barbara. Mene nema previse zato sto ja obicno slikam, a ne krecem se bas previse u grupama tako da nemam koga zamoliti da me slika. Al bit ce i mene, ne brinite. Za sada, evo Chrisa i Scotta na slikama)

Osvijetlimo svijet

Danas sam mislio napisati jos jedan, manje vise isti, post o tome kako mi je, sto radim i sto ima nova u akademskoj zajednici na UCSB. No prisustvovao sam jednom govoru koji mi je otvorio potpuno novi pogled na nesto sto vecina od nas uzima zdravo za gotovo, a to je - svjetlo. Toliko ga uzimamo zdravo za gotovo da u vecini poslovnih zgrada tijekom dana gore nebrojene zarulje, flourescentne cijevi i sto sve vec ne. No u zemljama "treceg svijeta" mnostvo ljudi zivi svaki dan bez elektricne energije. Ne samo da to iskljucuje upotrebu MP3 playera i ves masina, nego oko 18h ostavlja cijela sela u mrklom mraku. To znaci da ljudi vise ne mogu citati, obavljati kucanske poslove, raditi ista drugo osim - spavati.

Alternativa elektricnoj rasvjeti najcesce su kerozinske lampe. Konzerva napunjena kerozinom i fitilj na vrhu pruzaju nesto svjetla - nedovoljno za citanje. No istovremeno pruzaju puno vise opasnosti - trovanje dimom ili kerozinom, opasnost od pozara samo su neke od njih. Da ne pricamo o tome kako svako toliko treba kupiti jos kerozina kad izgori onaj u limenci. Za usporedbu, kolicina "umjetnog" svjetla kojeg koristi jedna obitelj koja zivi u neelektrificiranom selu godisnje jednaka je radu obicne 100W zarulje tijekom 10h rada. Znaci, ako ste ikad zaboravili svjetlo na ulaznim vratima kuce tijekom noci, generirali ste jednaku kolicinu svjetla koliko i kerozinske lampe u godini dana zivota jedne obitelji u zabacenom seocetu Nepala.

I sto sad? E pa postoji sasvim ucinkovita, jeftina i puno sigurnija alternativa, a zove se WLED (White Light-Emitting Diode - wikipedia). WLED je izumio prof. Shuji Nakamura (wikipedia) koji, igrom slucaja, zivi u Santa Barbari i radi na UCSBu. WLED je u stvari modificirana plava LEDica koju je takodjer izumio prof. Nakamura.

Upravo sam se vratio s govora osnivaca organizacije Light Up the World, Dr. Dave Irvine-Hallidaya, koja je prije cca 8 godina pokrenula projekt kojim bi se WLED osvjetljenjem osvijetlila zabacena sela treceg svijeta i time poboljsala edukacija ljudi i tako, jednoga dana, ti krajevi ucinili ugodnijima i boljima za zivot. Light Up the World ne donira svjetiljke ljudima nego uz pomoc mikrokreditiranja omogucuje ljudima da sami otkupe svjetiljke i time smanje troskove rasvjete i povise sigurnost svojih domova. Prezentacija je bila stvarno dojmljiva - uz pomoc WLED svjetiljki, akumulatorskih baterija i solarnih celija, vjetrenjaca ili vodenica moguce je osvijetliti cijelo selo za neznatnu cijenu. Osim sto su WLEDovi puno ucinkovitiji, otporniji su na razne udarce i slicno, za razliku od obicnih zarulja, a pogotovo u odnosu na konzerve punjene kerozinom. U nekim mjestima cak su i busili rupe u staklenim zaruljama i njih punili kerozinom pa onda to palili kroz rupicu na vrhu. A kako u kucama siromasnih ljudi znaju zivjeti i zivotinje, zamislite sto se dogodi kad koza trkne zarulju s kerozinom, razbije je po sebi i onda krene u panici trcati po selu punom kuca od slame i drveta.

Pozitivne reakcije dolaze sa svih strana svijeta, a najvise od ucitelja i roditelja koji konacno svojoj djeci mogu omoguciti da citaju i uce i kod kuce, a ne samo tijekom dana. Trenutno je LUTW dopro do malog dijela ljudi, nesto vise od 100 000, no cilj je pomoci 2 milijarde ljudi koji ovakvu pomoc trebaju. To je trecina stanovnistva Zemlje.

No dobrobit WLED osvjetljenja nije samo u pomoci siromasnima. WLED lampa je vise od 5 puta ucinkovitija od konvencionalne zarulje i vise od 2 puta ucinkovitija od fluorescentnih zarulja. To znaci da bi usteda u energiji bila ogromna kada bi se preslo na WLED osvjetljenje. Mozda energetika buducnosti i nece biti toliko usmjerena na dodatne izvore energije, mozda se ljudi preusmjere na redizajn starih rjesenja kako bi postala ucinkovitija. Umjesto da gledamo GHz na procesorima mozda cemo gledati koliko watta trose i prema tome kupovati... tko zna?

E zasto ja pisem ovaj post? Kako bih skrenuo paznju na Light Up the World. Dr. Dave nas je zamolio za uslugu: ako nam se svidio projekt onda neka napravimo nesto sto bi moglo doprinijeti projektu. Ja ovim pokusavam prosiriti glas po Hrvatskoj, mozda se netko odluci volontirati za Light Up the World ili ju/ga clanak potakne na odluku o stednji energije koju stvarno nemilice trosimo.

Zivili vi meni sto godina.

Mrvice i sitnice

Pocelo je. Za one koji jos ne znaju, slusam 'rpu matematickih predmeta: Applied Dynamical Systems, Advanced Dynamics i Matrix Computation and Analysis. Prva dva se bave matematickim metodama u analizi dinamickih sustava: konzervativnih i disipativnih. I zahtijevaju brdo matematike. Skacemo s obicnih diferencijalnih na parcijalne diferencijalne, s teorije stabilnosti na teoriju grupa ko zaba s lopoca s lopoca. U stvari, ne znam jel zabe skacu s lopoca na lopoc.

Ono sto znam je da ovdje ima jako puno divljih zivotinja svuda okolo. Rakuni se motaju pod bicikl po noci, ujutro se mogu vidjeti divlji kunici kako skakucu uz cestu, a ima i poludivljih kucnih macaka posvuda okolo. Ima i divljih studenata. Recimo, veceras sam se vracao kuci po mraku, a kad ono neki lik se vozi na biciklu i urla neku pjesmu. Cijeli kampus odzvanja.

Vratio sam se u rezim od prije ljeta: vikend je radni dan, sjedi se za kompjuterom do kasno u noc, a rano ujutro se proklinje sunce i budilica. Jedina je razlika sto ovdje nema menze. Bar ne onako prokleto jeftine kakva je na FERu. John, moj cimer, je bio odusevljen menzom u Njemackoj gdje je na faksu bio jednu godinu. A ovdje nema toga. Sendvic $5. Trokut pizze $2.50. Tako da sam odlucio praviti sendvice od tortilja (puno bolje nego kruh jer su trajnije) i nositi na faks. Steta sto u sobi nemamo frizider jer bi inace mogao nositi i smrznutu hranu pa grijati u mikrovalnoj. Ili pod laserima.

Saznao sam neki dan da imamo jedan od najopremljenijih laboratorija za proizvodnju MEMSeva i NEMSeva na svijetu. Za one koji ne znaju, MikroElektroMehanicki Sustavi i NanoElektroMehanicki Sustavi su mali mehanizmi napravljeni od silicija koji su obicno veliki negdje koliko i chip. A mogu svasta, strpati motor unutra, filter za vodu, svasta. Kod nas na faksu dosta intenzivno rade na takvim uredjajima za detekciju bakterija i virusa kako bi se mogli brzo identificirati patogeni u uzorku. To rade u MEMS tehnologiji. U NEMS tehnologiji pokusavaju napraviti ljepljivu povrsinu po uzoru na prste macaklina (eng. gecko) koji se moze verati po svemu i cak visiti naopacke samo na jednom prstu, eto toliko su ljepljivi njegovi prsti.

S obzirom da me to dosta ljudi pita: da, jos se uvijek vozim na biciklu. Stovise, otkad sam se bunkerom opremio cak i uzivam. Sad, kad je pocela nastava, jasno mi je cemu sluze sve one prometnice za bicikle po faksu. Doslovno se treba ukljucivati u promet pazljivo, paziti na pravilo desne strane i traziti parkiralisno mjesto, cak i s biciklom. Problem je sto se ne smije svuda ostavljat bicikl jer postoji opasnost da ti ga sluzba za bicikle odnese ako nije ostavljen u one trokute za parkiranje. Dakle, postoji i pauk. Samo za ilustraciju, na slicici je jedno od mnogih parkiralista za bicikle, slikano oko podneva.

Pivo nevalja, al se pije uvozno pivo pa onda nema veze. U stvari, ne valja ovo kupovno razvikano pivo (Bud Light, Miller i slicno), lokalno pivo iz Santa Barbare je dobro. A imaju i Stellu tocenu po birtijama. Slicnog okusa ko nasa, ali jace gorka pa je bolja. Dobro je pivo Firestone, mijesano svijetlo i tamno. Inace je piva skupa, $5 - $6 po pinti u barovima, a na to, naravno, ide i napojnica. U manjim barovima dobije se pitcher (vrc) za $12. Iz pitchera se recimo natoci 4 casa od pinte, bar sam ja tog dojma bio.

Sad mi se negdje vec ves osusio pa cu privest ovaj post kraju, trebam jos krasne slicice stavit da vidite kako je to ovdje. Na slikama redom: Moje radno mjesto (stol), kampus po noci (zgrada Engineering 2), pogled niz nasu ulicu (Avenija Naranca), macaklincic iz labosa (Dude), parkiraliste bicikala (parking) i na kraju - garaza (garaza).

Pojmovnik

Ima Fress pravo, treba pojasniti neke stvari. Sto je grad student, sto je screening exam i slicno. Pa, iako sam i ja novi u svemu tome, pokusat cu dati sto jasnija objasnjenja. Naravno, ako netko zna bolje, neka me slobodno ispravi. Dakle, slijedi kratki pojmovnik akademskog svijeta US sveucilista, s posebnim naglaskom na UCSB. Idemo...

Associate degree - akademski stupanj ekvivalentan nasim inzinjerima koji su zavrsili visu skolu.

BS/BA - Bachelor of Science/Bachelor of Arts - akademski stupanj ugrubo ekvivalentan nasoj visokoj strucnoj spremi, znaci dipl.ing., dipl.oecc. i slicno. U US nije uobicajeno da sveucilista zahtijevaju zavrsni rad kao sto je kod nas diplomski rad. Ipak, moguce je da postoji zasebni predmet koji sluzi upravo tome no to ovisi od programa do programa i sveucilista do sveucilista. Uglavnom traje 4 godine.

MS/MA - Master of Science/Master of Arts - akademski stupanj ugrubo ekvivalentan magisteriju prije Bolognskog procesa - zahtijeva obicno dodatno pohadjanje nastave i istrazivacki projekt koji zavrsava radom - Master's Thesis. Ukupni program traje izmedju 1 i 3 godine, ovisno o disciplini i sveucilistu. U US sustavu medicina i pravo se polazu na ovom stupnju, odnosno, nema dodiplomskih programa iz medicine i prava. Isto vrijedi i za neke programe u edukaciji (mozda pedagogija), no u to nisam siguran.

PhD/DSc - Philosophy Doctor/Doctor of Science - akademski stupanj ekvivalentan nasem doktoratu. Obicno zahtijeva 3 ili vise godina rada nakon MS stupnja i ukljucuje pohadjanje nastave, rad u nastavi (npr kao asistent) i opsezni znanstveni rad (dissertation) te visestruku provjeru sposobnosti u raznim stadijima programa.

Undergraduate student (undergrad) - student upisan u program koji za cilj ima BS/BA titulu (dodiplomski student).

Graduate student (grad student) - student upisan u program koji za cilj ima MS/MA ili PhD/DSc titulu (postdiplomski student). Rjedje se upotrebljava za studente medicine (umjesto toga ide medical student), studente prava (law student) ili studente u business schools koji dobivaju MBA ili slicni stupanj.

MS/PhD program - program studija u kojeg se upisuju pristupnici sa stupnjem ekvivalentnim BS ili MS stupnjevima, a kao konacni cilj ima PhD stupanj. Ime dolazi od toga sto se od pristupnika zahtijevaju isti uvjeti kao za one koji su u MS programu, samo sto umjesto MS rada studenti pristupaju kvalifikacijskom ispitu. Primjer MS/PhD studenta: ja!

Qualification exam (quals) - ispit koji za cilj ima provjeriti poznavanje podrucja u kojem pristupnik PhD programu ili student u MS/PhD programu ima namjeru raditi doktorsku disertaciju. Navodno strah i trepet svih studenata. Obicno se izvodi po zavrsetku 2 godine MS/PhD programa ili ubrzo nakon pocetka PhD programa.

Screening exam - ispit koji za cilj ima provjeriti napredak MS ili MS/PhD grad studenta. Pristupa mu se obicno nakon prve godine studija u programu. Na Mech Eng departmentu UCSB pokriva dva podrucja: osnovno (tzv emphasis - meni je to Dynamical Systems, Control and Robotics) i dodatno (to je jedno od drugih mogucih emphasisa - meni najvjerojatnije Computational Science and Engineering). Oba podrucja zahvacaju 3-4 ili cak i vise kolegija tako da i nije bas mali ispitic. To me ceka za ravno godinu dana, a moja tri cimera za 10 dana.

TA - Teaching assistant - asistent u nastavi. Najcesce grad student koji studira u programu povezanom s predmetom na kojem je asistent, iako ne nuzno. Npr na UCSB upravo traze TA iz ruskog po ostalim departmentima jer znaju da ima grad studenata iz Rusije koji bez problema mogu pregledati zadace iz gramatike/pravopisa i slicno. Najcesce TAevi drze konzultacije (office hours), ispravljaju zadace i testove (grading work), drze auditorne vjezbe (discussion) i laboratorijske vjezbe. TA je mjesto s 25% - 75% punog radnog vremena (40 sati tjedno) dok se ostatak radnog vremena ostavlja studentu za njegov studij. Ja imam 50% TAship, sto je i najcesci oblik.

GSR/RA - Graduate Student Researcher/Research assistant - asistent u istrazivanju. Grad student koji radi na odredjenom projektu. Recimo da to izgleda kao zavodski suradnik na FERu. Cesto placa RA dolazi iz nekog nesveucilisnog fonda, npr od znanstvenog projekta kojeg placa neka institucija ili kompanija.

Postdoctoral researcher/Research associate (postdoc) - istrazivac s titulom PhD koji je obicno zaposlen na raznim projektima i moze ili ne mora jos i predavati uz to. Obicno svjezi PhDevi koji misle ostati na sveucilistu uzmu postdoc poziciju negdje dok se ne oslobodi profesorsko mjesto na zeljenom sveucilistu ili kako bi si poboljsali reference za odredjenu poziciju.

Prvi dan u skoli

U cetvrtak mi je bio prvi dan u novoj skoli. Znas, jabuka za uciteljicu i to. I bio je dobar dan u skoli, dizao sam ruku i ostavio dojam na uciteljicu to je bitno jer onda dobijes bolju ocjenu na kraju polugodista.

No ozbiljno, stvarno je bio dobar dan. Imao sam dva od tri predmeta koje sam upisao. Slusao sam Linear Systems i Applied Dynamical Systems, jos mi ostaje Matrix Analysis and Computation, to cu vidjeti u ponedjeljak. Osim tih predmeta slusam jos neke obavezne seminare i drzim konzultacije iz Control Systems Design. Trebat cu prije ili kasnije ispravljati i zadace iz CSD i vjerojatno testove, al to cemo jos vidjeti.

Linear Systems je bio OK. Prvo smo malo cekali profesora za kojeg se ispostavilo da je negdje na konferenciji. Umjesto njega - profesor Kokotovic. Koji je ime iz knjiga. Ima cijelu jednu teoriju (postupak tocaka osjetljivosti) koju smo na FERu ucili. Prvi puta valjda da mi je predavao netko tko je ime iz knjiga. Onda sam ga ja nakon predavanja povukao za rukav pa smo malo i popricali i tako (sto na hrvatskom, sto na engleskom). Ugodan covo, nema sta. Ovdje je jako zgodno sto su svi puno pristupacniji i nekako je atmosfera prijateljskija nego kod u HR.

Nakon toga sam imao i App Dyn Sys koji su bili odlicni. Profesor ekstra zanimljiv, ima nas samo 9 na tome i tako. Profesor inzistirao da ga zovemo Jeff jer je njemu neugodno kad mu se netko obraca s "profesore". Nasao sam se i s prof Mezicem koji mi je tako objasnio da sam izgleda stigao na bolje mjesto nego sto sam mislio. Program automatike na UCSB evaluiran je kao jedan od 5 najboljih programa automatike u USA pa je time valjda i jedan od barem 10 na svijetu. Samo sam se cerio iducih pola sata kad sam to cuo. Muy bien, rekli bi ovdje.

Sve ovo, cini ti se kao da mi se stalno dogadjaju neke akademske stvari. No sto se dogodilo s mojom praznom sobom. Trebalo je to popuniti. Krevet sam kupio, pljunuo $375 za njega i jos me to boli. No nekako sam uspio nivelirati stvari. Naime, konacno sam kupio stol i ormaric za knjige! Nakon tjedana zivciranja, usporedjivanja cijena, razbijanja glave i mucenja, odem ja tako u Central Stores. To je zgradurina gdje prodaju polovne stvari sa sveucilista. Dodjem tamo, a ono par stolova i polica za knjige. Odmjerim ja jednu mrcinu od stola i policu za knjige. Odem do lika koji prodaje i ocekujem bar 100 udaraca u novcanik. Na to meni Jeff kaze da mu dam $15 i odnesem. U tom trenutku posumnjao sam u svoju muskost i htio zagrliti i izljubiti dragog covjeka Jeffa. Samo da naznacim da sam do sada kalkulirao s cijenama od preko $200 za oboje (preko oglasa, novo i tako). Istina, nakon toga sam pola dana prao stol i policu jer je to sve skladisteno na otvorenom (odn neskladisteno) ali "uvijek je bolje malo se pomuciti nego platiti $80 vise" (Kon-Fu-Ce).

Dodatno, nabavio sam i bunker za bicikl - plasticnu kutiju svezanu iznad straznjeg kotaca. Galoni piva, galoni mlijeka, unce pilecih fileta i funte crvenih lijepih jabuka samo cekaju da ih stavim u svoje reciklirane vrecice i bunkerisem sve dok ne dodjem kuci i uzivam u carima steroidima napumpanih proizvoda. Idem sad malo obloziti svoje police da mi se skupe knjige ($230) ne uprljaju hrdjom. Prokleta je Amerika i sunce sto sja...