Amerika nije samo rad i znoj...

Majstor Fantaz

U proslih tjedan dana postao sam pravi majstor. Kad prolazim ulicama, ljudi padaju na koljena, djeca prestaju plakati, oblaci se razmicu, a vjetar staje.

Postao sam majstor kuhanja. Recimo, upravo sam ispekao brdo palacinki. I pojeo pola, namazane pekmezom od kupina. Parim povrce, pecem piletinu i motam razne stvari u tortilje kao da sam rodjen na granici s Meksikom. Zanimljivo je sto su tortilje ovdje dobre, a kruh uglavnom sladak. Vecina stvari koje napravim, prije nego udju u moj zeludac, zavrse umotane u tortilju.

Postao sam i majstor Linuxa. Naime, na ovom faksu ne pustaju da se ljudi na divlje spajaju sa raznim piratiziranim programima. O ne. Prije spajanja na mrezu treba proci proceduru gdje ciko pregleda kompjuter da nema ilegalne programe i tek onda mozes koristiti najvazniji izum proslog stoljeca. Nakon televizora. I kompjutera. A ja sam skrt i necu necu necu kupit Windowse tako da sam u potpunosti presao na Kubuntu. Nema M$a. Htio bih reci da je to iz solidarnosti prema Horaku, al nije, skrtost je ipak jedan od primarnih nagona (prema mojoj slobodnoj procjeni).

Majstor sam polako i u kupovanju. Znam namirisati kada je popust na meksicki sir, kada kupiti piletinu kada je samo cca 20 kn/kg bijelo meso (bez kosti). Kupujem chocolate chips od kojih Ameri prave cookies umjesto cokolade jer je ovo puno ekonomicnija varijanta - tablu cokolade lako prelomit na 4 dijela i strpat u usta, ali dok ove komadice cokolade sve potrpas u usta prodje te volja za cokoladom i za svime ostalim i samo hoces zamotat hrenovku u tortilju i strpat je u mikrovalnu, pa pojesti pa na faks.

Intenzivno se bavim i sportom. Moze se reci da postajem renesansni majstor sportskih vjestina. Svaki dan sve brze vozim svoj 23incni bicikl prema faksu. Na putu obicno naletim na brdo, a u zadnje vrijeme mi i vjetar voli puhat ravno u prsa kad idem na faks tako da su mi noge poput balvana (u pozitivnom smislu). Jucer navecer sam i prvi put igrao i squash koji se pokazao stvarno super sportom. Cimer Scott (prikazan na slici) poduzetno je preduzeo postavljanje squash ljestvice koja ce funkcionirati prema bottom-up nacelu: skup jednostavnih pravila primijenjenih lokalno (da ne kazem na mikrorazini) uzrokovat ce konvergenciju ka globalnom (da ne kazem makro) svojstvu Nakon uspostavljanja incijalnog stanja, svatko ce imati pravo izazvati osobu do tri mjesta na ljestvici ispred njega. Ako pobijedi, ide ispred te osobe, ako izgubi, onda valjda padne za jedno mjesto. Moramo se jos dogovoriti oko nekih stvari, ali to je u glavnom srz (da ne kazem sukus) sporta. Nedjeljom se igra odbojka na pijesku, a ponedjeljkom cu s Payamom nastojati igrati ping pong. Sati sjedenja ispred kompjutera ne donose nista dobro.

Polako stjecem majstorstvo i u pravljenju Amerikancem - dobio sam social security number sto znaci da me sad mogu vuc za usi ako ne platim racune, imaju jos jedan nacin da me prate u evidenciji. To mi omogucuje i da izvadim pretplatu na mobitelu i da izvadim California ID sto znaci da se necu morati brinuti u koji bar ce me pustiti, a u koji ne (nije da me to dira posto zadacu pisem na faksu, a ispravljam radove kod kuce). Toliko u ovom postu, nadam se da cu vise pisati, nekako me malo ima kod kuce i opcenito pred kompjuterom, a kad me i ima, onda obicno ili pisem zadacu ili se zabavljam griznjom savjesti sto ne pisem zadacu.

(Pretpostavljam da ste primijetili link na Flickr u desnoj traci. Tamo cu od sada pa nadalje ostavljati slike Kalifornije, Kalifornijanaca i Santa Barbara. Mene nema previse zato sto ja obicno slikam, a ne krecem se bas previse u grupama tako da nemam koga zamoliti da me slika. Al bit ce i mene, ne brinite. Za sada, evo Chrisa i Scotta na slikama)