petak, 23.04.2010.
NEKA TE SREĆA PRATI
|
undefinedKamo god podeš, nadi sreću. Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima. Osloni se na sreću u svakom trenutku, ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac. Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce, na koga će se ona osloniti? Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih. Spremnije raste pod njihovim dodirom. Sreća nije samilost života. Ona je njegov blagoslov. Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom koja ništa ne traži od tebe, koja te ni na što ne potiče. Sreća koja ne pohađa dubine tvoga bića, hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca. Imaj smjelosti živjeti sretno. Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih, pa i krupnih nevolja, odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće. Previdiš li sreću, sve će ublijediti u tvojim očima. I bit ćeš manje. Bit ćeš manji. Vjeruj, zbog sreće si pozvan u ovaj svijet. Sreća je tvoja božanska baština, tvoja ljudska odgovornost. Ne iskusiš li sreću, ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti. Hod tvoj će te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići. Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš. Tako lako bi s njima mogao naći sreću. Jer sreća je, neizreciva sreća, što ti je darovano biti čovjek. Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možeš dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje. Što se s ljubavlju možeš pridodati ovome svijetu. Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji, na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe. Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu. I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo. I neka te sreća prati. Doprati sreću u srca onih koje ljubiš. Stjepan Liceundefined |
