petak, 10.07.2009.
SVETI BENEDIKT
 11. srpnja, u Katoličkoj crkvi slavi se spomenđan sv. Benedikta, kojeg je papa Pavao VI. godine 1964. proglasio zaštitnikom Europe. Sv. Benedikt rodio se 480. godine negdje u blizini Rima, četiri godine nakon propasti slavnog Rimskog Carstva. Europa je živjela teške trenutke preobrazbe. Umirala je stara rimska civilizacija, a u krvi i teškim razaranjima prouzročenima prodorom barbarskih naroda, stvarali su se temelji novoj Europi i novoj civilizaciji. U Europi više nema jakog kulturnog i političkog središta, jer središte nekadašnjeg tisućljetnog carstva i ponos antičnog svijeta - Rim, nekoliko godina ranije temeljito su opljačkali i srušili barbari. Za ondašnji svijet ti su događaji izazvali osjećaje nemoći, straha, sumnje i nesigurnosti. Bili su svjedoci nestanka civilizacije koja je svojim vrijednostima ondašnjem svijetu značila sigurnost, trajnost, red, ljepotu i snagu. Na samom rubu Europe, na Bosporu, rađala se nova prijestolnica - Konstantinopol - Carigrad, novi Rim. Stoljetna slava starog Rima pretvorena je u ruševine, ali se u njemu sada slobodnije uzdiže novi, duhovni Rim. Mjesto mučeništva apostola - Petra i Pavla - počinje svoj prestiž graditi na Petrovim nasljednicima, rimskim biskupima, papama. Novi stanovnici Europe: Goti, Germani, Burgundi, Franci i Slaveni u svojim krizama, sumnjama i sporovima počinju se obraćati i tražiti oslonac u toj novoj duhovnoj osi Europe - rimskim biskupima - papama. Naravno, nova politička prijestolnica - Carigrad - sa sumnjom će i zabrinutošću gledati uzdignuće papinskog Rima, što će 1054. završiti konačnim obračunom u crkvenom raskolu na Rimokatoličku ili latinsku crkvu i pravoslavlje. To tužno i konfuzno vrijeme obilovalo je velikim muževima poput sv. Benedikta. Kao mnogi veliki ljudi i on se iz košmara svijeta nakon završenih studija povlači u samotnjački život pustinjaka u jednoj spilji kod Subiaca u Apeninskom gorju. Njegov snažni duh privukao je mnoge mlade ljude u svoju blizinu i on je prisiljen osnivati male zajednice ljudi posvećenih molitvi i duhovnom životu. I što je osobito zanimljivo, u vremenu kad je u Ateni zatvorena posljednja filozofska škola antiknog svijeta, Benedikt odlazi oko 529. na brdo Montecassina i tamo osniva Školu Božjeg služenja. Tu pred kraj života, kao čovjek velikog iskustva sastavka Pravilo, prožeto originalnošću, svježinom i puninom duhovnog naboja, koje će u život njegovih sljedbenika unijeti sklad molitve i fizičkog rada, autoriteta i očinske ljubavi, koje nadasve računa s osobnošću svakog pojedinca koji svoje potrebe zadovoljava u zajednici. Nije ni slutio da je tim Pravilom stvorio monašku zajednicu koja će svojim prijegornim i neustrašivim radom stvarati novu Europu. U doba kad se rad nije cijenio, jer su se njime bavili samo robovi, on postavlja kao lozinku novoj Europi: Ora et labora - Moli i radi! Na kršćanskoj vjeri sagrađena kultura i visoko vrednovanje ljudskog rada, temelji su na kojima je nova Europa sagradila svu svoju snagu. Nije li u našem konfuznom vremenu sv. Benedikt i njegovo pravilo i nama put u izgradnju nove duševno, kulturno i fizički snažne Hrvatske? Zato bih na kraju svakom preporučio da u svoj život počinje ugrađivati Benediktovo pravilo: Moli i radi! p. Tonči Trstenjak, "Duhovna misao" MEDALJICA SVETOG BENEDIKTA Poznat je medaljon sv. Benedikta, kojega mnogi nose oko vrata u vjeri da ih čuva od zla. Medaljon je izrađen 1880. povodom jubileja četrnaest stoljeća od rođenja sv. Benedikta. Prednja strana  Sv. Benedikt u habitu koji u desnoj ruci drži križ, a u lijevoj svoje Pravilo, njemu sdesna na oltaru je kalež u kojem je bio otrov, a koji se zatresao nakon što je sv. Benedikt nad njim napravio znak križa, na oltaru njemu slijeva je gavran koji se sprema odnijeti otrovani kruh. Sitnim slovima iznad oltara je latinski natpis - "Križ sv. oca Benedikta „CRUX S. PATRIS BENEDICTI“ Ispod njegovih nogu je latinska kratica mjesta i godine izrade medaljona - "Iz sv. Monte Cassina, 1880": „EX SM CASINO MDCCCLXXX“ Na obodu medaljona je latinski natpis - "Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost": „EIUS IN OBITU N(ost)RO PRAE - SENTIA MUNIAMUR“ Poleđina  Preko cijele poleđine je križ iznad kojega je latinski natpis - "Mir": „PAX“ Na okomitom kraku križa, odozgo prema dolje su slova: „C S S M L“ značenja: Crux sancta sit mihi lux - "Neka mi križ bude svijetlo", a na poprečnom kraku, slijeva na desno su slova: „N D S M D“ što znači Non draco sit mihi dux - "Neka mi zmaj ne bude vođa". U četiri kuta križa nalaze se početna slova istih onih riječi napisanih iznad oltara na prednjoj strani medaljona - Crux sancti Patris Benedicti - "Križ svetog oca Benedikta": „C S P B“ Početna slova koja okružuju obod poleđine: „V R S N S M V – S M Q L I V B“ predstavljaju riječi molitve: Vade retro Satana! Nunquam suade mihi vana! Sunt mala quae libas. Ipse venena bibas! - "Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov!"  |
