utorak, 24.02.2009.
O DUHU ZNANOSTI
|
Ni o kome ne rasuđuj po riječi, nego po srcu njegovome. Plodovi duha otkrivaju. Zato kloni se isprazna naukovanja koje kvari srce i koje ne može bez strančarenja i razdora, jer pamet oholi. Nije raj na kraju sveučilišta i teoloških fakulteta, nego je raj na kraju križnog puta ponizne vjere, na kraju zemaljskog vijeka onom srcu koje je u Ljubavi umrlo, umrlo sebi i svijetu, a rodilo se Bogu; sagorjelo u savršenoj Ljubavi. Tako te poučava Krist primjerom da kročiš putem vječne Istine, protivno mnoštvu varalica, zavodnika i farizeja koji kipte bijesom i ne daju nikome korak ka slobodi učiniti; unutarnjoj slobodi savjesne osobe. Zvoni bruj zvona Gospodnjih i više svijetu govori od svih doktorata s kraja poganskih vremena, jer se svijet Božji Duhom u srce prelijeva u svoj punini. Tko ima uho, čuje! Tebi nije otac doktor, nego Bog kojemu ne treba doktorat. Sveučilište Ljubavi ne dijeli titule, nego svaki na njemu smatra druge većim od sebe. Nije ovo novost. Krist je sve ovo davno prije tvog rođenja rekao, da i tebi bude na spas. Svijet je zaluđen znanošću. Sva znanost njegova oslanja se na logiku, a logika nije istina. Logika je otkrivanje po sličnosti, a ne po biti. Bit je istina. Bit se Duhom Svetim otkriva, s one strane odakle i dolazi. Zato su idolopoklonici znanosti u neprestanoj zabludi. Sva znanja ih najednom iznenađuju i posramljuju. Samo maleni govore istinito, uvijek u svemu, jer im Duh Sveti otkriva bit svega što pogledaju.  |
subota, 21.02.2009.
BOG U KOJEG NE MOGU VJEROVATI
|
Ne vjerujem u boga diktatora, u boga moćnih i bogatih, u boga koji silom pravi red, utjeruje strah malenima i blagoslivlja oružje. Ne vjerujem u boga totema primitivnih i neškolovanih. Ne vjerujem u boga koji stoji sa štapom iz vrata, koji koči ljude u njihovim mogućnostima, u suca koji zviždi samo kad netko pogriješi, u najvišeg moralnog suca u mrzovoljnog boga. Ne vjerujem u nepristupačnog boga u neko nadbiće, daleko, hladno i krito. Ne vjerujem u boga filozofa i ideologa, apstraktnoga i neshvatljivoga. Ph. Bosmans  |
NAUČIO SAM
|
Naučio sam . Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe. Naučio sam . Kada voliš, to se vidi. Naučio sam . Ako mi samo jedna osoba kaže 'uljepšao si mi dan' uljepšala mi je dan. Naučio sam . Usnulo dijete u naručju najmirniji je osjećaj na svijetu. Naučio sam . Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu. Naučio sam .. Nikada ne treba odbiti djetetov dar. Naučio sam . Uvijek mogu moliti za nekoga, ako već nemam snage pomoći mu na drugi način. Naučio sam . Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se može glupirati. Naučio sam . Ponekad je osobu dovoljno uzeti za ruku i razumjeti je srcem. Nuačio sam. Život je poput role toaletnog papira. što se više bliži kraju, brže se troši. Naučio sam . Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo. Naučio sam . Novac ne kupuje klasu. Naučio sam . Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim. Naučio sam . Ispod svačije tvrde ljušture je netko kome treba poštovanje i ljubav. Naučio sam . Ignoriranje činjenica ne mijenja ih. Naučio sam . Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavaš da te nastavlja ranjavati. Naučio sam . Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane. Naučio sam . Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene. Naučio sam . Svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.. Naučio sam . Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega. Naučio sam . Život je grub, ali ja sam jos grublji. Naučio sam . Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio. Naučio sam . Kada u sebi skupljaš ogorčenost, sreća će otići negdje drugdje. Naučio sam . Svoje riječi treba sačuvati mekima i nježnima, jer ćes ih sutra možda morati pojesti. Naučio sam . Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede. Naučio sam . Kada te novorođeno unuče uhvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život. Naučio sam . Svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i rast događa se penjući se na nju. Naučio sam . Što manje vremena imam, više posla napravim. |
petak, 20.02.2009.
|
Poštovani, sa zadovoljstvom i velikom radošću Vas obavještavam da HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA Ogranak Vinkovci obilježava prvu godišnjicu postojanja, te Vas pozivam na sudjelovanje u priređenim događanjima. Tom prigodom, 23.02.02009.god. (ponedjeljak) održat će se u prostorima Samostana i crkve sv. Antuna (mala crkva) u Vinkovcima u 18.00. Sveta misa 19.00. Godišnja skupština: 1. otvaranje skupštine 2. izvješća 3. program rada za 2009. god. 19.30. Druženje uz domjenak Radujući se Vašem dolasku, iskren pozdrav u Gospodinu! Ivana Lovaković, vms predsjednica HKDMST Ogranak Vinkovci |
utorak, 17.02.2009.
ŽIVOT U VJERI
|
Znaj da nisi sam na svijetu. Uvijek je Bog tvoj uz tebe. Od začeća do Posljednjeg Suda, On netremice u te gleda i iščekuje radost svoju u tebi, iščekuje tvoje povjerenje i tvoju vječnu ljubav, iščekuje tvoj neopozivi "Da, Oče. Neka bude volja Tvoja. Neka dođe Kraljevstvo Tvoje, jer Tvoja je volja život moj i Tvoje je Kraljevstvo radost moja." Sastao si se s mnoštvom stvorenja i rastao od njih. U talogu sjećanja još jedva koga nazireš. Uzalud su bile sve tvoje ljubavi, od kojih se ne živi. Samo bol i gubitak su skrile u svoj osmijeh zamamni. Da, ako s Bogom nisi, uzalud je sve čemu se ovdje raduješ i nadaš. U Bogu je sva prošlost i budućnost, sva sadašnjost tvoja. On obnavlja što je prohujalo i zapovijeda izmjenu vremena. Ljubi Ga i On će ti sve drago natrag donijeti i svim utvarama otkriti lice, da srce ne mučiš čežnjom za nedostojnima. Prikloni se vječnom Srcu njegovu i uči se ljubiti mudro i strpljivo poput Njega, u savršenoj pravednosti i blagosti kojoj nema mane. Od Njega se ne rastani nikada jer samo je to pravi rastanak koji svu vječnost traje. O uskrsnuću mrtvih vidjet ćeš sve one koje ti je smrt ugrabila. Po obraćenju grešnika vratit će ti se ljubljeni tvoji koji su te uvredama izranili. On samo ima lijek tvome srcu; zato se kloni pravde zemaljske. Njegov je tijek vremena i svaka staza ljudska završava pred Licem njegovim. Sud je njegov neopoziv i dostižan i presuda savršeno pravedna. Život svoj položio je za tebe da te zaštiti od pravedne srdžbe svoje na svaki grijeh i pružio ti Duha svoje pravednosti, po vjeri u Isusa Otkupitelja, da se bez straha vratiš kao dijete njegovo, u Dan kad svijet bude suđen. Ne boj se Njega. Boj se svoje mlakosti na putu obraćenja, na putu povratka.  |
petak, 13.02.2009.
SVETI VALENTIN(+269)
|
O ovome svecu imamo malo povijesnih podataka. Znamo da je bio liječnik, svećenik, vjerojatno i biskup u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Na upit jednog od sudaca što misli o rimskim bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na noge i tražila njegovu smrt. Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu a ovaj opet sucu Asteriju. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao išibati a zatim naredi da mu odrube glavu. Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti. Don Živko Kustić u Jutarnjoj propovjedi o sv. Valentinu Tek od 15. st. Valentina su počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Njegovo je štovanje već bilo prošireno po kršćanskim zemljama. Car Klaudije II. začudio bi se što današnji svijet sv. Valentina štuje kao zaštitnika ljubavi između mladića i djevojaka, muževa i žena. Na suđenju u Rimu 269. godine, kad je svetac osuđen na smrt, nije bilo govora o ljubavi, nego o Isusu Kristu. Nije Valentin ni za života bio savjetnik zaljubljenih parova. Zapamćeno je da je sveti biskup izliječio jednog padavičara ali ljubav je nešto drugo. Tek od 15. st. Valentina su počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Njegovo je štovanje već bilo prošireno po kršćanskim zemljama, a blagdan mu je baš u doba pokladnih svečanosti, kad je posebno važno baš zaljubljivanje. Požuda je bitno sebična, a ljubav je bitno nesebična. U ljubavi se požuda mora pretvarati u požrtvovnu žudnju kojoj je više do toga da ljubljenoga usreći nego da sebe zadovolji Tako mučenik ni kriv ni dužan postade zaštitnikom zaljubljenih. Ako mu se netko od njih u ovo doba baš kao svecu moli, mogao bi se nadati prosvijetljenju da je prava ljubav daleko od onoga što se danas o njoj govori. Možda bi to trebala biti poruka Valentinova kao dana zaljubljenih. Uvijek bi iznova trebalo učiti da ljubav nije puka seksualna požuda. Požuda je bitno sebična, a ljubav je bitno nesebična. U ljubavi se požuda mora pretvarati u požrtvovnu žudnju kojoj je više do toga da ljubljenoga usreći nego da sebe zadovolji. Tako shvaćena ljubav ne pogoduje panseksualizmu ni besramnoj erotizaciji svega javnoga života. Seks i eros prave su i nezaobilazne ljudske vrijednosti koje su, na žalost, često zlorabljene. Budući da praktički cijela godina pripada izopačenju ljubavi, možda bi baš karneval mogao primicati njezino drugačije humanije shvaćanje i življenje. Onda se ni sveti Valentin ne bi čudio što mu se zaljubljeni parovi posebno mole, jer premda se nije bavio ljubavlju između muškaraca i žena, promicao je Isusov stav kao sveobuhvatnu nesebičnu ljubav koja želi promijeniti svijet. Ne bi valjalo da kršćani Valentinovo kao Dan zaljubljenih smatraju nečim što zapravo nema veze s tim svecem. |
subota, 07.02.2009.
JESU LI OZDRAVLJENJA DANAS POTREBNA?
|
Mnogi danas postavljaju upravo to pitanje. Neki misle da su važna, dok drugi imaju mišljenje da su sporedna za našu vjeru. Što je od svega toga istina i koji je ispravan stav i pogled pokušat ćemo objasniti u ovom članku koristeći se iskustvima istaknutog katoličkog karizmatika o.Emiliena Tardifa. Kad govorimo o ozdravljenju, treba razumjeti da postoje tri tipa bolesti i svaki od njih zahtijeva posebnu molitvu za svoje ozdravljenje. 1.Tjelesna bolest prouzročena brojnim uzrocima zahtijeva jednostavnu molitvu za fizičko ozdravljenje. 2.Bolest srca prouzročena čuvstvenom povredom traži molitvu za nutarnje ozdravljenje. 3.Bolest duha je plod grijeha. Isus je ozdravlja po vjeri i obraćenju. Ovdje je važno razumjeti da ljudsko biće, makar je sastavljeno od tijela, duše i duha, ono je jedno i nedjeljivo. No, tijelo, duša i duh su povezani na razinama koje se ne može točno odrediti. Ali oni uvijek ovise jedan o drugom. Prije nego što pođemo do primjera i objašnjenja oca Tardifa, odgovorimo sada na pitanje s naslova: jesu li ozdravljenja danas potrebna? Rekli smo već da neki misle da su važna, dok drugi smatraju da ozdravljenja i sama karizma ozdravljenja nije bitna, nego da iznad svega treba biti ljubav. O. Tardif je dao divno obrazloženje: "Ja držim da to razlikovanje "bitno-sporedno" ne nalazimo u Novom Zavjetu. Umjesto da pravimo razlike, radije bismo se morali zapitati: "želi li Bog ozdraviti svoju djecu?" Što se tiče činjenice da je ljubav najveća karizma, potpuno se slažem, ali tko može zanijekati da je ozdravljanje divno sredstvo po kojemu se očituje ljubav prema onima koji trpe? Ljubav nije apstraktna, nego konkretna kao jedna ozdravljena osoba. Dar ozdravljanja je u temelju dar ljubavi. U evanđeljima 40 puta se pojavljuje glagol "ozdraviti" i još uz to u dvanaestak prigoda glagol koji redovito prevodimo sa "spasiti", a koji također znači "ozdraviti". To znači da čin "spasavanja" ujedno uključuje i čin "ozdravljanja". Npr. – "Ohrabri se kćeri! Tvoja te vjera spasila!" I žena ozdravi istog časa."(Mt9,22). Zanimljivo da u četvrtom evanđelju Ivan ne govori o čudesima i ozdravljenjima, nego o "znamenjima" (znakovima). Znak nas uvijek upućuje na ono što označuje. Pa, kao što nam dim očituje postojanje vatre, tako nam jedno čudo ili ozdravljenje označuje da tog časa tu Bog djeluje i spasava. To su vidljivi znakovi nevidljivog Božjeg djelovanja. Ozdravljenja su reflektori koji nam označuju: 1. Da Isus i danas živi i da ima istu moć kao u Samariji i Galileji za ozdravljanje bolesnika. 2. Da nas Bog ljubi i hoće cjelovito spasenje čovjeka, njegova tijela i njegove duše. 3. Da je Isus Mesija. Kada su učenici Ivana Krstitelja išli pitati Isusa da li je on Mesija, On nije odgovorio riječima nego je počeo ozdravljati bolesnike. Često se odbacuju čudesa i ozdravljenja, jer oni također uključuju prihvaćanje Isusa i njegovih zahtjeva. Jer prihvatiti znakove znači priznati ono što oni označuju. Zbog toga ih se niječe." Tako o. Emilien Tardif. Moramo razumjeti da sva ozdravljenja koja Gospodin danas čini nisu čudesa. O čudu naime govorimo onda kada se radi o ozdravljenju koje medicinska znanost ne može postići, a koje Gospodin ipak čini. U slučajevima kada Gospodin ubrzava proces ozdravljenja, koje bi se inače moglo postići operacijom, odmorom ili nekim drugim sredstvom, govorimo jednostavno o "ozdravljenju". Otac Tardif donosi svjedočanstvo čudesnog ozdravljenja jedne žene koja je ovako napisala: "Trpjela sam od reumatičnog artritisa. To nije bolest koju se može zamijeniti sa artritisom ili reumatizmom, bolestima koje su vlastite osobama određene dobi, ali bez teških posljedica. Reumatičnom artritisu nepoznat je uzrok i ne zna se kako ga liječiti. On napada zglobove uzrokujući velike boli koje organizam teško podnosi. Tijelo osobe se ukrućuje, deformira i završava na kolicima. To je započelo prošlog listopada s bolovima u gležnjima, koljenima i ručnim zglobovima s jednom općom izmorenošću. Misleći da to nije teško, otišla sam k liječniku koji mi je dao učiniti analize koje su otkrile artritis. Laboratorij mi je preporučio da idem u Sjedinjene Američke Države na liječenje. U centru za artritis u kojem sam bila liječena, veoma sam bila impresionirana različitim fazama bolesti. Liječnik A.Portuondo, specijalista, potvrdio je dijagnozu i rekao mi da je ova bolest neizlječiva. On može jedino zaustaviti njezino napredovanje pomoću soli od zlata. Lijek ima negativnih posljedica: pojavio mi se osip po čitavom tijelu, izgubila sam kosu i nokte s nogu. Moj postotak crvenih i bijelih krvnih zrnaca je postao nenormalan. Tada je došao u Paraguay otac E. Tardif. Prvi put sam ga slušala u crkvi sv. Alfonsa. U času ozdravljenja osjetila sam kao da će moje srce eksplodirati. Ono je tako jako lupalo da sam čula njegove kucaje. Drugi put sam ga slušala u crkvi u Colonel Oviedo. Ponovno, u času molitve za ozdravljenje, osjetila sam drhtanje u čitavom tijelu. Otac Tardif je rekao da tog časa dvije žene koje imaju artritis dobivaju zdravlje i rekao im je neka kleknu. U stvari, ja nisam imala odvažnosti da to učinim jer nisam bila uvjerena da se radi o meni i nisam vjerovala u ovaj način ozdravljanja, možda zbog pomanjkanja vjere. Išla sam i na treću misu. Tada su moji bolovi nestali i nisam više uzimala lijekove. Moja majka pripominje, da je otac E. Tardif na dan svoga odlaska i na aerodromu, zajedno s ocem A. Carom ponovno molio za ozdraljenje nada mnom. Završavajući molitvu rekao mi je: "Ne govori više: 'Ja imam artritis', nego: 'Ja sam imala', jer si ozdravljena,. " Moji su bolovi prestali i više nisam uzimala lijekove (a bila sam došla do količine od 12 ascriptina dnevno i sedmične injekcije soli od zlata). Obavila sam analize i vidjela da sam stvarno ozdravila. Liječnik N. Breuer, dobar vjernik, koji vodi brigu o meni, reče mi: "Treba dozvoliti daiznad znanosti ima Netko veći od svega, kojemu ništa nije nemoguće". Liječnici su mi rekli da onaj koji boluje od ove bolesti, nikada, pa ni u slučaju njegova ozdravljenja, ne izgubi biljeg koji ostaje kroz čitav život, to jest artritest. To je kao i s bolesnikom koji je imao infarkt, kojemu uvijek ostaju ožiljci na srcu. Što se mene tiče, ja nemam više tragova artritesta. Jedino tumačenje toga je čudo Božje." (Marie Therese Galeans de Baez). Oni koji misle da su ozdraljenja nešto površno u Isusovoj službi, potpuno se varaju. Oni koji drže da danas nisu potrebna ozdravljenja i da je bitno naviještati Evanđelje, zaboravljaju Isusovu pastoralnu metodu. Mi planiramo i tražimo tisuću načina da privučemo ljude, koji sve manje i manje dolaze u crkvu. Organiziramo svečanosti, koncerte, susrete itd ..., a rezultati su bijedni. Isus je ozdravljao bolesnike i ljudi su dolazili u masi. Tako brojni da je katkada trebalo spustiti uzete kroz krov Petrove kuće, jer nije bilo načina da se prođe kroz mnoštvo. Danas se isto tako događa. Kada Isus ozdravlja bolesnike, tada dolaze mnoštva, mnoštva koja ne mogu stati ni na stadion i tada im mi naviještamo kraljevstvo Božje. Posljedice mnogo nadilaze sama fizička ozdravljenja. Budući da znakovi Božje moći nisu tek jedna predstava, oni djelotvorno pomažu obnovu života vjere. To nam svjedoči i pismo nadbiskupa iz Tahitija upućeno provincijalu oca Tardifa: "Poštovani Oče, odsutan iz biskupije za čitavo vrijeme boravka oca Tardifa od 21. listopada do 14. studenog, ustanovio sam pri svom povratku promjenu koju dugujemo njegovom prolazu. Ne mislim ponavljati ono što vam je već opisao moj subrat P. Hubert, nego vam želim jednostavno reći: 1. Broj nedjeljnih polaznika se je znatno povećao na misi, 2. Stvorilo se neko određeno ekumensko ozračje, 3. Duhovni život svugdje se rađa ili preporađa, 4. Bilo je značajnih obraćenja i vrlo brojnih ispovijedi, 5. Kler, redovnice, braća --- posebno hvale propovijedanje p. Tardifa, 6. Pripreme za brak će dozvoliti da se srede mnoge nezakonite veze i sigurno donijeti obnovu obiteljskog života. Nikad biskupija nije doživjela takav polet vjere, a imali smo 2 sinode, jednu apostolsku reviziju, misije koje su zadnjih 15 godina vodili izvrsni svećenici... doživjeli smo velike vjerske svečanosti... ali nijedan rezultat tako obiman i dubok koji bi se mogao usporediti s ovim." (Michel Coopenrath, nadbiskup Papete) Dostatno je navesti samo jedan primjer, od tisuću njih što su se dogodili na Tahitima. Za vrijeme mise za bolesnike, jedan je slijepac počeo plakati i dok je brisao suze vid mu se počeo vraćati. Susrevši Isusa, Svjetlo svijeta, zadobio je opet svjetlo u svojim očima. To je ostavilo dubok utisak na Gabiloua, glasovitog pjevača Pacifika, koji je dobio drugu nagradu Eurovizije, i on se je upisao za drugi seminar Obnove, za vrijeme kojeg se je pokajao, ispovjedio i pričestio. U završnoj misi dao je svjedočanstvo govoreći: "Ovdje je bilo mnogo ozdravljenja, ali najveće sam primio ja, jer me je Gospodin duhovno ozdravio. Već je 16 godina kako sam se udaljio od kršćanskog života i sakramenata, ali me je za vrijeme ovog seminara Isus našao i odsad želim živjeti i pjevati samo za njega." On je ponovio svoje svjedočanstvo na televiziji i kasnije na stadionu pred 20 000 osoba. Danas evangelizira preko karizmatskih pjesama, obraćajući se mladima. Isus je također Gospodar pjevača i umjetnika. Ozdravljenja imaju sasvim jasan cilj, o kojem trebamo voditi računa. Nadbiskup Brazzavillea je 7.10.1983. god. napisao sljedeće pismo svim zajednicama svoje biskupije: "Bili smo vrlo zadovoljni propovijedanjem oca Tardifa koji je obradio temu stote obljetnice evangelizacije Konga: obnova vjere. Njegove su propovijedi često bile praćene duhovnim, moralnim i fizičkim ozdravljenjima. Najneobičniji prizor bio je vidjeti kako za vrijeme molitve bolesnici ozdravljaju, uzeti hodaju, nijemi govore. To je bilo oživljavanje prvotne Crkve s Isusom. Ali neka nitko ne zaboravi svrhu ovih čudesnih Isusovih znakova. to su svjedočanstva koja trebaju razbuditi vjeru onih koji ne vjeruju i ojačati vjeru vjernika. Otac Tardif nam je propovijedao evanđelje istine a ne laži. Vidjeti te znakove a ne vjerovati, to je ono što Isus naziva "grijehom protiv Duha Svetoga", jer se odbija vidjeti Istinu ... što je vrlo teška stvar." (Msgr. Barthelemy Batantu, nadbiskup Brazzaville-a) Nakon ovakvih predivnih svjedočanstava i osvrta dvojice nadbiskupa, hoćemo li se još pitati: jesu li nam ozdravljenja danas potrebna??? Neka nam Bog otvori srce da primimo Njegovu ljubav i zdravlje koje nam želi dati. |
srijeda, 04.02.2009.
TKO JE MOJ BOG???
|
JELI TO ONAJ ŠTO JE VODU PRETVORIO U VINO? JELI TO ONAJ ŠTO JE GLASOM UMIRIO MORE I HODAO PO VODI? JELI ONAJ ŠTO JE PROBUDIO MRTVOG LAZARA? JELI ONAJ ŠTO JE ZBOG LJUBAVI PUSTIO DA GA NEVINOG PRIKUJU ČAVLIMA I OBJESE NA DRVO? ILI JE ONAJ ŠTO STRPLJIVO ČEKA DA ISPUSTIM KAMEN??? |
