Hvali, Sion, Spasitelja, Vođu svog i učitelja Pjesmama i popijevkom. Uzdiži ga iznad svega, Nećeš preveć hvalit njega Nit kojom pohvalom. Slava evo velika je: Živi kruh, što život daje, Častit nam je ovaj dan. Kruh, što bi kod svetog stola, Među dvanaest apostola Podijeljen je i blagovan. Pojmo punom jasnom riječi, Neka milo klikće, ječi Srdaca nam skladan glas. Blagdan slavni svetkujemo, Ustanovu spominjemo Gozbe, što je dade Spas. Novog Kralja stol je evo, na njem evo Janje novo, starom Vazmu dođe kraj. Nesta lika toga trena, Ispred zbilje minu sjena, Tminu progna sunčan sjaj. Što nam stvori ono veče, Krist to isto tvorit reče Dovijeka na spomen svoj. Poučeni kako treba, Pronosimo dare neba, U žrtvi spasonosnoj. Nauke nam svete glase: Kruh u Tijelo pretvara se, Vino u krv Gospodnju. Ne shvaćamo, ne gledamo, Al' po jakoj vjeri znamo Što van reda biva tu. U dva lika tu se taje Silne stvari, kojima je Tek vanjština razlikom Tijelo hrana, Krv je piće, Kristovo je ipak biće Sve pod svakom prilikom. Kad ga primaš, nije dio, Nije kriška, nego cio Ljudima se predaje. Jeo jedan, jelo trista, Svaki prima svega Krista, Nit'ga jelom nestaje. Dobar, opak blaguju ga, Kob je ipak svakom druga: Život ili smrtni mrak. Smrt je zlima, dobrim žiće, Gledaj isto Kruh i Piće, A plod tako nejednak. Kad je tajna razlomljena, Znaj, da čest joj odijeljena Ko cjelina vrijedi njena, Jer u svakoj sav je dar. Nit' se manje što pri tome Stas il' stanje sakritome, Prilike se lako lome, Ne trga se sama stvar. Anđeoske eto hrane, Putnici se njome hrane: To je kruh za odabrane, Ne daje se svijetu zlom. Davno mu je spominjanje: Izakovo žrtvovanje, Izraelskog Vazma Janje, Mana, hrana pustinjom. Dobar Pastir, pravo jelo, Smiluj nam se, Janje bijelo Daj nam hranu, svoje Tijelo Brani, vodi stado cijelo K strani žića blaženog. Silni Bože, što nam jesti Na zemaljskoj daješ cesti: Daj nam gore s tobom sjesti: Među svetce ti nas smjesti U nebu kod stola svog. Amen. Aleluja. Toma Akvinski |