27

četvrtak

svibanj

2021

...od ljubavi jače...

Prije 3 godine negdje pri kraju mojih dvadesetih, na rutinskom sistematskom pregledu otkrili su mi tumor na štitnjači... veličine ping pong loptice. Nisam se ni snašla, već sam bila na pukntiranju i operacijskom stolu.

Ne znam je li mi drago što se sve odvilo tako brzo, ili bih možda (da sam tražila drugo mišljenje) uspjela spasiti što se spasiti da...

Otišla je cijela!
Oplakala sam ju preko nekoliko puta, često se osjetila manje vrijednom i "oštećenom" ali i to prođe...
Hvala Bogu, prošla sam bez zračenja, jodiranja i čega sve ne...

Tada shvatiš da si sretan kada imaš ljude koji te vole.
Kada te prijateljica posjeti u bolnici i donese ampulicu višnjevca (da te oraspoloži), kokice (da ti ne bude dosadno), masku za lice (da budeš lijepa) i puc puc (jer zna da ga voliš)...


Zašto sve ovo pišem?

Jedna od najboljih prijateljica upravo je operirana s dijagnozom karcinoma. Cura u naponu snage, u srednjih tridesetim završila je na operaciji. Izgubila je organ, dobila je priliku za život.

Ono na čemu joj se divim i zašto ju volim je to što je ostala jaka duhom i beskrajni veseljak.

Rekla sam prije kojeg posta kako drugoj prijateljici organiziram djevojačku zabavu. Ona se udala u ovu subotu. Kao gestu prijateljstva, nakon svadbe mladenka (i ja kao kuma), otišle smo do te prijateljice doma.
Mladenka joj je predala svoj svadbeni buket, jer nije mogla biti s nama na njezin najvažniji dan.

Ova gesta je još jednom pokazala kako sitnice ljudima puno znače, i kako se ljubav pokazuje na razne načine :)

Svi smo mi borci, a ovo sve je i od ljubavi jače <3

19

srijeda

svibanj

2021

Zakaj mrzim shopping?! :)

Kada to javno izgovorim često dobijem začuđene poglede, kako ja kao jedno žensko u tridesetim mrzim shopping(?!)
Meni je to jednostavno tlaka neopisiva, i svaki moj posjet trgovini svede se na to da se centrirano postavim u trgovini, skeniram pogledom- ako štogot zapne za oko, ide u košaru, ako ne zapne izlazim van. Prolazno vrijeme: manje od dvije minute :)

Raspisat ću zašto, ali prije toga par bitnih informacija:
1. visina iznadprosječna za curu/ženu
2. kilaža malo ispodprosječna za tu visinu
3. poprilično široki bokovi (vel'ka rit), grudi tražim povećalom
4. stopalo ne preveliko, ali za ženske gabarite veliko

Sad evo zašto mrzim shopping.

1. HLAČE- ako zadovoljim dužinu, i to da ih uspijem prebacit preko ritice, u struku moram staviti remen i toliko ga stegnuti toliko da me sve žulja i s time je teško funkcionirati cijeli dan.
2. DONJE RUBLJE- gore spomenuta ritica uglavnom "pojede" sve što se na nju stavi, pa moram nositi "pumperice" ako mislim išta pokriti, a ove klasične gaćice igrom slučaja postanu tanga gaćice :p
3. GRUDNJACI- već sam napomenula da ih moram tražiti povećalom, i te manje košarice uglavnom su rađene za manji obujam grudnog koša... što znači kad pogodim košaricu, neko vrijeme sam prisiljena trpiti to da mi se urezuje u tijelo, žulja, ostavlja tragove....
4. MAJICE- ako uzmem usku majicu, ona uglavnom završava malo ispod pupka, ako uzmem da paše dužina majica stoji ko kravi sedlo, ili kao da sam na sebe nabacila vreću :p Majice dugih rukava su posebna priča, jer rukavima uredno nedostaje nekoliko centimetara kako bi bilo po gabaritima. Ne dao Bog da je materijal koji se "malo uđe u pranju", jer kroz neko vrijeme imam majicu "tri frtalja". (pun ih je ormar).
5. HALJINE/SUKNJE- ajde tu je malo bolja prolaznost kod suknji koje su rastezljive jer ih uspjevam prebaciti preko pozadine; ali ako pričamo o haljinama moram se bazirati na uglavnom koje su gore zatvorene, a dolje malo šire. Jer nije baš ekstra pokazivati ovu sirotinju na prsima :)
6. NAJLONKE- da bi zadovoljila dužinu koju presumira visina od 185cm, potrebno je uzeti najveći mogući broj (uglavnom peticu), onda te iste najlonke u gornjem dijelu moram navući do grudnjaka, pa se to presavija, pa žulja, pa se rola prema dolje...
7. CIPELE- štikla mi ne predstavlja problem. Ako imam 180+ mogu imati i 2m, nemam kompleks od toga, ali imam problem zbog druge stvari... Znate ono kada pronađete super cipelu, pitate prodavačicu ima li takvu u veličini 41/42? Onda vas ta ista prodavačica pogleda s puno sažaljenja i kaže:"To se proizvodi samo do veličine 39", a kao alternativu ti ponudi neki model od moje pokojne babe... Nisam sretna


Što mi je gušt kupovati?
-ČARAPE! Aha! Čarape! :)
Zašto?

Zbog univerzalnih veličina 39-41/42. To kušiš, navučeš i sretan si :)


Neću reći da zbog moje ne-ljubavi prema shoppingu kućni buđet ima stabilnost, jer bi to bila laž :)
Unatoč svim navedenim argumentima, postoje provjerene trgovine koje su "pokazale" da moje probleme, čine koliko-toliko lakšim. Uz sve navedeno, preparativu i dekorativu mogu kupovati bez problema kao i hrpu gadget-a i (ne)potrebnih kineskih sitnica.

Muka ježeva.

17

ponedjeljak

svibanj

2021

Što je to od nas ostalo...

Pola cirkusa je završeno.... psi laju...karavana i dalje prolazi.

Stvarno bi trebalo što češće organizirati izbore u Lijepoj našoj. Odjednom nestanu sva ograničenja, korone, opasnosti od zaraze... Dobro 'ajde, na sezonu nemremo utjecati, ali i ovo je dovoljni pokazatelj trendova.

Nisam nevjerni Toma prema koroni, nisamantikoronaš, nisam antivaksiner!
Imala sam dovoljno sreće da niti jednom nitko od mojih ukućana/mene nije završio zatvoren u četiri zida ili da je obolio. Doduše, izgubljeno je nekoliko članova (šire) familije od korone, pa znam da je to tu negdje.
O samoj povijesti nastanka te pošasti ne vrijedi voditi polemike, nego samo reći "China left the conversation" :)

Nakon godine i dva mjeseca živući pod restrikcijama opet smo svjedoci partijanja pod stranačkim šatorima i birtijetinama, ne mareći za epidemiološke mjere kojima nas se plaši...

Danas čitam naslov u novinama :"Moguće da nas na jesen čeka četvrti val korone". -Ma jasno- nema nikakvih izbora u najavi, a sezona će biti pri kraju. Ako je išta i ostalo od te sezone...

Spletom okolnosti jedan period života provela sam na moru studirajući. Zapravo, živjela sam na dvije adrese. Jedna je u Zagrebu, druga u Splitu. Svakih toliko sam putovala u Split kako bih tamo provela par dana dok polažem ispite, i to je bila muka ježeva da pronađem smještaj za tih nekoliko noći a da ih ne platim k'o suho zlato. do cca 1.6 cijene su bile relativno ok, ali nakon 1.6. cijene su odlazile u nebo. Primjerice, jerdnom prilikom sam iznajmila studio apartman od 20ak kvadrata, s kupaonicom u koju sa svojih 180+ centimetara nisam ni stala te sam morala rit izbacit van kroz vrata da bih mogla oprati zube. Cijena za jednu noć (u toj šupi bila je- 645,47 kn/noć- datum 18. lipnja). Cijena za vrijeme ultre ne želim se ni prisjećati.

Što je najbolje, vidim da taj isti host i dan danas drži tu cijenu.
Sad se pitam- je li lud taj host koji je (ni)je svjestan da smo i dalje "plešemo s koronom", ili jednostavno pokušava spasit što se spasit da, tj. računa da će uvijek biti neka budala (kao ja) koja će biti primorana platiti nešto takvo ako ne želi biti smješten/a "Bogu iza nogu".

Uglavnom slijedi opravdanje o velikim kreditima koje je ekipa podigla kako bi apartmane stavili u funkciju. Ma sve je to istina, ali.... Isto tako je istina da veliki broj tih apartmana izgledaju ko šupe s namještajem pokojne prababe, bez osnovnih potrepština koje su navedene u oglasima. Isto tako je činjenica da velika većina tih nema posao 8-16h nego u ta tri mjeseca sezone pokušavaju nabrat što više love, kako bi narednih osam mogli živjeti od toga (jer jbg.brale nema ti ovdi posla).

Ovdje napominjem da ne želim uvrijediti nikoga, niti generalizirati. Govorim samo iz iskustva onoga što sam vidjela na svoje oči. Bilo je i nekoliko (pre)ugodnih iskustava s domaćinima, prekrasnim apartmanima i prihvatljivim cijenama, ali po mojem iskustvu takvih je 10%.

Uglavnom, da se vratim na početak... prvi krug izbora je prošao, otvorene granice zbog glasačke mašinerije su ponovno zatvorene (pretpostavka do drugog kruga izbora).

Kad poželim na put izvan granica, morat ću pljunut x novaca za test kako bih mogla otići gdje želim; jer opcija cijepljenja mi stoji otvorena već mjesecima. Prijavljena sam preko tri fronta (poslodavca, liječnika opće medicine i ona famozna platforma), ali poziva - N E M A.

Ponekad se stvarno pitam tko je u ovoj priči lud?

Oznake: osobno iskustvo

11

utorak

svibanj

2021

Dobar dan.

Kažu da je kulturno pozdraviti na dolasku (u ovom slučaju ulasku).
Zadnjih nekoliko dana (srećom) ne pratim medije i ovo što se događa... Dojadile mi maske, dojadile mi vijesti o cijepljenima, broju zaraženih, kampanje za izbore, potresi, afere u zdravstvu (ma zapravo cijeloj državi realno)...

Svaki dan konstantno iste vijesti, uvijek iste prepirke, iste floskule - nikakve promjene i rješenja.
Često se pitam je li to zato što smo se svi "uljuljali" i zapravo nam je dobro; ili smo apsoluno inertni i nije nas briga; ili je napravljeno kolektivno ubojstvo volje cjelokupnoj naciji?

Uglavnom, posljednjih tjedana sam misli skrenula na organiziranje djevojačke večeri najboljoj prijateljici (koja nažalost misli ne može skrenuti- jer ni 10 dana pred vjenčanje, koje je usput budi rečeno već 2 puta odgađano, i dalje ne zna hoće li ostvariti (svoje) djevojačke maštarije...

Opet mi se istinitom pokazala istinita teorija o tome kako se žene ne mogu... Svaka protiv svake... Čisti primjer toga su razni reality show-ovi gdje se na prste jedne ruke mogu nabrojati pobjednice. Obično se na samom početku već počepušaju i izlete van... dok muški sve riješe uz gajbu pive.

Između ostalog, moj je zadatak iskoordinirati 15 baba, koje brat bratu i nisu nešto kooperativne...


Kaj da napravim? Cinkat žene budućoj mladoj koja je ionako na 100 muka, ili se napravit luda, riješi i isfinancirat sve sama i prikazat kako su joj super cure?

E pa neću ja biti jedna od tih iz reality showa... Riješit ću sama... pa kak bude- bude....

Da je kuma biti lako, kuma bi bio svatko...

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.