14

srijeda

srpanj

2021

Prodajemo li sunce i more?

Prije tri dana zaputila se iz Zagreba prema moru... Trebam odraditi neki poslovni sastanak...
Naravno, iako sam teški kontol frik, mrzim pakiranje... Tako da je pakiranje bilo doslovno 15 minuta prije polaska. Složila dva outfita za ta naredna dva dana...
U Zagrebu je neko čudnjikavo vrijeme, pa zaključujem da je sasvim pristojno obući kožne hlače uz plan da ću prije sastanka uletit u hotel, oprat se, presvuć i uletit u na sastanak "pofriškana" i sa štiklom.
Stigla sam u 12 sati (najavila sam ranijji ček-in prilikom rezervacije), sastanak je u 14...taman stignem... no... hotel je imao drugačiji plan... soba je spremna tek od 15 sati... Vraćam sve u auto. Na moru i plus 37 stupnjeva idem pješice i kožnim hlačama (genijalka) prema mjestu gdje je dogovren sastanak. Dolazim mokra ko k**va nakon tri smjene... Friškam se u najgoroj birtijetini tek toliko da dođem koliko toliko pristojnog izdanja.

Smještam se u sobu (koja je usput budi rečeno) plaćena preko 800 kn- jedna noć. Lokacija- savršena- na plaži. Kasnije ću pojasnit zašto to možda nije savršeno.

Čekaju me 4 čista ručnika, sapunima i gelovima u tuš kadi...ni traga ni glasa... Krevet je zapeo negdje u godini mojeg rođenja.
Sretna sam, jer se uspjevam "razgaćit", presvuć u kupaći i bućnit se u more.

Večera u hotelu nije uključena cijenu, te samim time nemam pravo na istu... Hvala Bogu na recenzijama u bespućima interneta pa sam našla neku koliko-toliko kvalitetom i cijenom prihvatljivu pizzeriu.

Povratkom u hotelsku sobu izvalim se na balkonić s kojeg mi kapa ostatak mora od susjeda iznad mene (jer su se i oni kupali i razgaćili). Optimistično zapalim cigaru i govorim si "dan je gotov" uživaj u pogledu, ništa ti neće ovi dan pokvarit. Naspavaj se, jer te sutra čeka još jedan sastanak na kojem bi mogla obuti onu štiklu koju nisi uspjela danas...

Taman zakunjam... kad svaki malo netko bum vratima! Majke mi, ne znam u tom trenutnku gdje sam.. ne znam u kojem sam gradu... Svaka vrata, pa i moja junački moraš zalupiti kako bi "sjela na mjesto" i kako bi se mogla zaključat.

U nekom trenutku, tijelo me krene svrbiti.. Kožu bi poderala sa sebe... Ne znam je li to zbog toga što je moja koža inače poprilično osjetljiva na sve i svašta (pa je ovo možda reakcija na njihov deterdžent za pranje), ili sam imala podstanare u krevetu. Uglavnom, u pola 1 u noći nakon nesnosnog "češanja" dižem se, sjedam na stolicu, blejim u more, gledam birtiju ispod gdje se ovija dernek i čekam zoru...u taj krevet više ne ulazim ni pod cijenu glave.

u 7 sati radim ček-aut uz misli: "nikad više"...

Nakon ovog iskustva, pitam se što sam ja to dobila za 800+ hrvatskih novaca?? Kako turistima objasniti da u tušu nema osnovog potrošnog materijala, da spavate s grinjama (ili čime već), da Vas svaki ulazak u sobe u okruženju budi lupanjem vrata...

Izgleda da se politika svodi na to "nalazimo se prvi red do mora", sunce, more i plaža su dovoljni....
Ako se vratite, dobro se vratite, ako se ne vratite- doći će drugi..

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.