Dobar dan.

Kažu da je kulturno pozdraviti na dolasku (u ovom slučaju ulasku).
Zadnjih nekoliko dana (srećom) ne pratim medije i ovo što se događa... Dojadile mi maske, dojadile mi vijesti o cijepljenima, broju zaraženih, kampanje za izbore, potresi, afere u zdravstvu (ma zapravo cijeloj državi realno)...

Svaki dan konstantno iste vijesti, uvijek iste prepirke, iste floskule - nikakve promjene i rješenja.
Često se pitam je li to zato što smo se svi "uljuljali" i zapravo nam je dobro; ili smo apsoluno inertni i nije nas briga; ili je napravljeno kolektivno ubojstvo volje cjelokupnoj naciji?

Uglavnom, posljednjih tjedana sam misli skrenula na organiziranje djevojačke večeri najboljoj prijateljici (koja nažalost misli ne može skrenuti- jer ni 10 dana pred vjenčanje, koje je usput budi rečeno već 2 puta odgađano, i dalje ne zna hoće li ostvariti (svoje) djevojačke maštarije...

Opet mi se istinitom pokazala istinita teorija o tome kako se žene ne mogu... Svaka protiv svake... Čisti primjer toga su razni reality show-ovi gdje se na prste jedne ruke mogu nabrojati pobjednice. Obično se na samom početku već počepušaju i izlete van... dok muški sve riješe uz gajbu pive.

Između ostalog, moj je zadatak iskoordinirati 15 baba, koje brat bratu i nisu nešto kooperativne...


Kaj da napravim? Cinkat žene budućoj mladoj koja je ionako na 100 muka, ili se napravit luda, riješi i isfinancirat sve sama i prikazat kako su joj super cure?

E pa neću ja biti jedna od tih iz reality showa... Riješit ću sama... pa kak bude- bude....

Da je kuma biti lako, kuma bi bio svatko...