nedjelja, 27.11.2005.
Strah - svi ga imamo
|
Naravno svi mi imamo strahove, neki jedan, neki više njih. Dugo sam se pitala čega se ja zbilja bojim. Danas prije mise shvatila sam da se bojim starosti. Istina, ne uživam baš previše u ovome razdoblju gdje sam, no ipak kada se zamislim u obliku stare dobi zbilja mi se ne sviđa osjećaj koji me tada prođe. Znam, zvuči sebčno to što želim, to što želim mladost, što ne uživam u onome što imam.Nadam se da je to samo neka faza koja će brzo proći kroz me. Šta se tiče materijalnih strahova, bojim se jednih životinja. Nekima zvuči smiješno no vukovi su mi uvijek prikazivali oblik straha. Valjda zato jer u nekim bajkama vuk uvijek bude zao. I tako dok sam u zoo-u nastojim izbjegavati njihov kavez jer mi nisu ugodni oku. Pišite mi o svojim strahovima da vidim koliko se razlikujemo od drugih. Veliki pozdrav!!!
|
srijeda, 23.11.2005.
Proročanstvo - moja pjesma
|
Tužna jeka u daljini
Tihi vapaj u tišini. Galebov krik se gubi u zraku Srce nema omču laku. Drhtaj među vlatima trave Hladnoća među potocima lave. Bijes koji zape u grlu Izađe u noć mrklu. Krv što poteće od sluge Kosti jedne do druge. Pipke će moć pružit Bol će ga služit. Dok ne padne zadnja vlas Kružit će polako oko nas. Vrijeme će trgati Komad po komad će nestajati. Bit će muzika poput najljepšeg pjeva Bit će rijeka koja se sporo lijeva. Lijep početak, lijep kraj i utisnute stope Bolni padovi i ratovi što na vrata stupe. Kao i korijenje što zagušuje cvijeće Kao i zvijezde što dolaze svaku veče. San što ne znam razlikovati od stvarnosti Naveo me da počnem oko sebe slušati. Hrabro srce se ne nosi na prsima da se vidi Rijeku promišljenosti za sobom povedi. Da te spasi u pravi čas Da te u mrežu uhvati spas. Ta je istina kao zvijezda Istina koja skriva spletke u svoja gnijezda. Čas zatreperi i nestane, Pa opet dođe i od puta određenog ne posustane. Baš kao ni ja od pisanja Kao i šegrt od klipsanja. Kao majka utrobe svoje Kao i niti što sudbinu prevrtljivu kroje. Evo ga, objavila sam i ja jednu svoju pjesmu. Napisala sam je prije tri godine. Zdravo svima :-) |
utorak, 22.11.2005.
Pozdravi!!!
|
Ne znam kako ću preživjeti ovaj tjedan. Toliko mi se obaveza nakupilo da sam malo izgubljena, ali i zbunjena. Samo čekam taj vikend. To mi je jedina svijetla točka na mome horizontu. Ipak stavit ću pjesmu od Williama Blake-a za Jamie. Da nas pjesnike ipak nešto razvedri. Zdravo.
I went to the Garden of Love, And saw what I never had seen: A Chapel was built in the Midst, Where I used to play on the green. And the gates of this Chapel were shut, And Thou shalt not writ over the door; So I turne'd to the Garden of Love, That so many sweet flovers bore, And I saw it was filled with graves, And tomb-stones where flowers should be: And Priests in blak gowns were walking their rounds, And binding with briars my joys and desires. |
četvrtak, 17.11.2005.
Zdravo judi...
|
Veoma sam danas sretna. ne znam ni sama zašto, možda jer mi jučer i nije bio baš najbolji dan. očito to tako ide. već dugo nisam napisala nekakvu pjesmu. jednastavno ne znam o čemu da više pišem. htijela bih se baviti malo više pjesništvom pa sam u školi pokušala progurati prijedlog za osnutak mog društva za pjesnike, no nisu ga prihvatili. još ne znam zašto. ipak vidam da sam pronašla razlog da si pokvarim dan. ma snaći ću se. ima negdje mjesto za mene gdje ću naći svoje stihove za istinu. pozdrav, Bogdaj.
|
srijeda, 16.11.2005.
Pozdrav ljudi...
|
Danas je srijeda. Barem nije nije ponedijeljak, no ni kišni ponedijeljci me ne mogu rastužiti. Bar ne uvijek. Kada nastupi srijeda uvijek kažem GOTOV TJEDAN. Jer treba izdržati još samo dva dana i onda slijede dva dana bez moje depresije radi svakodnevnice. Sada dok slušam Queenovce ( moja najdraža grupa ) shvaćam koliko uživam u životu. Istina okusila sam i najgore trenutke ljudskog ludila i kukavičluka, no sada kada je dovoljno vremena prošlo osjetim da da su ti događaji meni u sjećanju zaboravljeni. Ne zauvijek. Ponekad svi poželimo da se uopće nismo rodili. Ipak sada mi u umu više ne svira tužna pjesma, nego opera koja ispunjava nekim oblikom sreće sve oko mene. još ne mogu shvatiti taj ritam. zdravo
|
nedjelja, 13.11.2005.
Wiliam Shakespeare
|
Shakespearea sam počela čitati iz znatiželje. Svidjelo mi se zato nije sam izmišljao događaje nego ih je preuzimao od drugih pisaca, povjesničara. Prvo dijelo od njega koje sam pročitala bilo je Hamlet.
Biti, ili ne biti – to je pitanje. Da li je časnije u duši trpjeti Metke i strelice silovite sudbine Il pograbit oružje protiv mora jada, Oduprijet im se i pobijedit? – Umrijet – usnut- Ništa više; dokončamo li u tom snu Bol srca i tisuće drugih udaraca Koje tijelo baštini, tad je to svršetak Što pobožno ga treba željet. Umrijet – usnut – Usnut! I možda sanjat. Da, tu je smetnja; Jer snovi što nas u snu smrti mogu snaći, Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski, Oklijevati nas čine. Zbog tog obzira Ta nesreća života tako dugo traje. Idi u samostan. Zašto da rađaš grešnike? Ispravno izvijesti neuke O meni i o mojoj stvari. Mnogi ga tumače. Kako ga vi tumačite? |
subota, 12.11.2005.
Par savjeta za sigurnost u samih nas
|
Legendarna hollywoodska glumica Audrey Hepburn do danas je ostala simbol profinjenosti, elegancije i ženstvenosti. Onima koji su željeli znati tajnu njezine ljepote savjetovala je:
- Za privlačne usne - govori ljubazne riječi - Za lijepe oči - gledaj i traži dobrotu u ljudima - Za vitku figuru - podjeli svoju hranu s onima koji su gladni - Za lijepu kosu - dopusti voljenima da prstima prođu kroz nju jednom dnevno - Za lijepo držanje - hodaj s uvjerenjem da nikad nećeš hodati sama Podržavam je, možda ću tada jednom gledati sa idealom na svijet. nadam se... |
petak, 11.11.2005.
SMRT
|
Kao stotinu bespomoćnih jauka u tami,
kao tužni pjev izgubljenih ljubavnika bez savjesti ili kao gromvita muzika smrti što nas zaustavi na putovima života. Sanjat ćemo i dalje naše snove, želje I odlazit ćemo nekuda gdje nas neće zateći naša sudbina kleta. Možda nećemo više ljubiti, No jednome ćemo ponovno zaigrati igru života i pobijediti dah naše sudbine. Preskočiti ponor koji nas dijeli pred svime. Prevlika je udaljenost između čovjeka i snage koja nam treba za udisaj u naš um i tijelo jer sada smo preprazni. Nećemo više gledati kao prije niti ćemo imati iste misli koje su nam prebirale po strunama uma. I biježat ćemo i bježati, dok nam putovi kojima trčimo jednostavno ne nestanu. |
srijeda, 09.11.2005.
Odgovorite na pitanja i recite mi mišljenje...
|
O srce, moje srce
Dali će zvjezdani svod Nad tobom još izdržati? Dali želimo umrijeti zbog strah Ili zbog izdaje Koju osjećamo u sebi? U čemu je ljepota brzine Koja nas prestiže svaki dan u životu? U čemu je ljepota sudbine? Ili se povodimo za time jer smo preslabi, Možda tražimo nešto iskreno ili pak ne znamo? |
utorak, 08.11.2005.
Zdravo
|
Ovo mi je prvi post na ovome blogu. Nadam se da će pjesnici, no i drugi posjećivati ovaj blog. Za početak ću staviti jednu moju pjesmu. Tek tako da probijem led. Pjesmu koja će sada slijediti opisujem kao čaroliju, novi svijet nečega novog. Pjesma se i zove Čarolija.
ČAROLIJA Pjesma kraljeva vlada tom zemljom Još hodaju po tom mjestu starom. Pjev zlaćane zrake još struji zrakom, Staza cvijeća se ćini mekom i lakom. Zbor usijanih igli zastaje zauvijek I tiho se povlači u kraj mek. Vukovi sada pjevaju dok plaču, Odlaze u radnju kraću. Pod bijelim drvećem još rastu korovi Koji nalaze put do duše pravi. Strune suncokreta sviraju dok ih guše latice cvijeća Svi ti snovi i želje padaju na njihova pleća. I dok odazvanja posljednja nota luke stare, Oni odlaze, a da za sluge pokorne ne mare. |
