Društvo mrtvih pjesnika

petak, 11.11.2005.

SMRT

Kao stotinu bespomoćnih jauka u tami,
kao tužni pjev izgubljenih ljubavnika bez savjesti
ili kao gromvita muzika smrti što nas zaustavi na putovima života.
Sanjat ćemo i dalje naše snove, želje
I odlazit ćemo nekuda gdje nas neće zateći naša sudbina kleta.
Možda nećemo više ljubiti,
No jednome ćemo ponovno zaigrati igru života i pobijediti dah naše sudbine.
Preskočiti ponor koji nas dijeli pred svime.
Prevlika je udaljenost između čovjeka i snage koja nam treba za udisaj u naš um i tijelo jer sada smo preprazni.
Nećemo više gledati kao prije niti ćemo imati iste misli koje su nam prebirale po strunama uma. I biježat ćemo i bježati, dok nam putovi kojima trčimo jednostavno ne nestanu.
- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>