Ovo mi je prvi post na ovome blogu. Nadam se da će pjesnici, no i drugi posjećivati ovaj blog. Za početak ću staviti jednu moju pjesmu. Tek tako da probijem led. Pjesmu koja će sada slijediti opisujem kao čaroliju, novi svijet nečega novog. Pjesma se i zove Čarolija.
ČAROLIJA
Pjesma kraljeva vlada tom zemljom
Još hodaju po tom mjestu starom.
Pjev zlaćane zrake još struji zrakom,
Staza cvijeća se ćini mekom i lakom.
Zbor usijanih igli zastaje zauvijek
I tiho se povlači u kraj mek.
Vukovi sada pjevaju dok plaču,
Odlaze u radnju kraću.
Pod bijelim drvećem još rastu korovi
Koji nalaze put do duše pravi.
Strune suncokreta sviraju dok ih guše latice cvijeća
Svi ti snovi i želje padaju na njihova pleća.
I dok odazvanja posljednja nota luke stare,
Oni odlaze, a da za sluge pokorne ne mare.
Post je objavljen 08.11.2005. u 22:07 sati.